Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1330/10 (Z. P.)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1330/10

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1330/10, rješavajući apelaciju Z. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Z. P.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Mal 025839 05 Mal od 28. decembra 2010.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Z. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Mal 025839 05 Mal.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 1. februara 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. februara 2011. godine koji je, na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavljen apelantu 24. februara 2011. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 20. septembra 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv «Biro zelene karte BiH» (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je 18. januara 2008. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a odgovor tuženog dostavljen je apelantu 5. maja 2010. godine.

7. Općinski sud je održao pripremno ročište 18. oktobra 2010. godine, a ročište za glavnu raspravu održao i zaključio 7. decembra 2010. godine.

8. Općinski sud je Presudom broj 43 0 Mal 025839 05 Mal od 28. decembra 2010. godine (postala pravomoćna 16. januara 2011. godine) obavezao tuženog da apelantu na ime materijalne štete isplati ukupan iznos od 677,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. decembra 2004. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.517,60 KM, sve u roku od 15 dana.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant je naveo da je nepostupanjem Općinskog suda po njegovoj tužbi za naknadu štete povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je tužbu podnio 20. septembra 2005. godine, a da sud skoro pet godina ne zakazuje ročište iako «sudovi moraju da poštuju rokove propisane Zakonom o parničnom postupku». Također je naveo da bi u slučaju da on propusti bilo kakav rok iz Zakona o parničnom postupku, trpio štetne posljedice i gubitak prava, a «sud koji sudi i presuđuje po zakonu ne poštuje rokove iz zakona». U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je u predmetnom slučaju donesena presuda 28. decembra 2010. godine, kao i da je u periodu od podnošenja tužbe do presuđenja sud bio zadužen sa 120.000 raznih predmeta, među kojima je bilo i starijih predmeta, te s obzirom na to da nedostaje sudija, predmet se nije mogao brže okončati. Općinski sud je, dalje, istakao da je prije sudskog postupka tuženi apelantu dobrovoljno isplatio 2.650,00 KM, a apelantu će biti isplaćene kamate od 30. decembra 2004. godine tako da će biti potpuno obeštećen a «stiče se utisak da je procedura pred Ustavnim sudom dobra prilika za još jednu vrstu zarade».

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 43 0 Mal 025839 05 Mal od 28. decembra 2010. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant smatra da mu je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenuo protiv tuženog radi naknade štete povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete 20. septembra 2005. godine, te da se u apelaciji žali da Općinski sud ni nakon skoro pet godina nije zakazao pripremno ročište i da je neizvjesno kada će se predmet okončati. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmet je u međuvremenu okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 43 0 Mal 025839 05 Mal od 28. decembra 2010. godine, kojom je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe protiv tuženog radi naknade štete trajao je pet godina, tri mjeseca i osam dana.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je apelant potraživao naknadu materijalne štete koja je nastala na njegovom vozilu prilikom saobraćajne nezgode, te je sud bio obavezan da utvrdi osnov i visinu apelantovog potraživanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.

24. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu, u okviru pripreme za glavnu raspravu, trebale dvije godine i četiri mjeseca da dostavi tužbu tuženom na odgovor, odnosno više od pet godina od podnošenja tužbe da zakaže i održi pripremno ročište. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u stavu 21. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od pet godina, tri mjeseca i osam dana a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere radi bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.

25. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i trajanje, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati osobito složenim, trajao pet godina, tri mjeseca i osam dana za šta se odgovornost u cijelosti može pripisati redovnom sudu.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1330/10 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio