Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1967/11 (L. T. iz Šipova, P. T. i D. T. iz Nove Topole i mldb. Predrag Tomaš iz Gradiške)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1967/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1967/11, rješavajući apelaciju Ljubiše Tomaša i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ljubiše Tomaša, Pere Tomaša, Dušana Tomaša i mldb. Predraga Tomaša.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 039234 02 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u što kraćem roku okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 039234 02 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ljubiša Tomaš iz Šipova, Pero Tomaš i Dušan Tomaš iz Nove Topole, te mldb. Predrag Tomaš iz Gradiške, kojeg zastupa zakonski zastupnik-majka Bogdana Tomaš (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 29. aprila i 4. oktobra 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) evidentirane pod br. AP 1967/11 i AP 3881/11 zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 039234 02 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da se apelacije registrovane pod br. AP 1967/11 i AP 3881/11 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji oba predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1967/11.

3. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 28. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantima 13. i 14. januara 2012. godine i 5. marta 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Osnovnog suda broj O-341/02 od 29. aprila 2002. godine, u predmetu raspravljanja zaostavštine iza umrle A. B., V. B. (suprug ostaviteljice) upućen je da pokrene parnicu protiv apelanata radi utvrđivanja šta čini ostavinsku masu ostaviteljice.

7. V. B. (u daljnjem tekstu: tužilac) je 4. jula 2002. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv apelanata radi utvrđenja koja je zavedena pod brojem P-1552/02.

8. Apelanti su se radi bržeg rješavanja predmetnog postupka više puta obraćali Osnovnom sudu, Ministarstvu pravde Republike Srpske, Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i predmetnom sudiji (u periodu od 11. januara 2006. godine do 27. aprila 2009. godine).

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 039234 02 P od 21. maja 2009. godine naloženo je tužitocu da uredi predmetnu tužbu.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 039234 02 P od 24. avgusta 2009. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari zbog smrti tužioca koji nije imao punomoćnika u parnici. Istim rješenjem je konstatovano da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj zaostavštine preuzme postupak ili kada ih sud na predlog protivne stranke pozove da to učine.

11. Apelanti su podneskom od 29. septembra 2010. godine predložili nastavak predmetnog postupka koji je prekinut zbog smrti tužioca.

12. Iz odgovora Osnovnog suda proizilazi da je sud rješenjem od 5. jula 2011. godine naložio apelantima da isprave svoj podnesak od 29. septembra 2010. godine na način da označe zakonske nasljednike iza tužioca.

13. Apelanti su podneskom od 14. jula 2011. godine kao tužioce u predmetnoj parnici označili S. B., R. S. i B. H., zakonske nasljednike tužioca, nakon čega je Osnovni sud rješenjem od 9. septembra 2011. godine pozvao nasljednike tužioca da preuzmu predmetni postupak.

14. S obzirom na to da su R. S. i B. H. bili nepoznati na adresi, kao i da je zakonski nasljednik tužioca S. B. u međuvremenu umro, sud je rješenjem od 7. decembra 2011. godine vratio apelantima podnesak od 14. jula 2011. godine na ispravku i dopunu.

15. Prema stanju spisa, Osnovni sud još uvijek nije zakazao ročište u predmetu broj 71 0 P 039234 02 P, odnosno nije okončao predmetni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su iznijeli kratko hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 4. jula 2002. godine, istaknuvši da on traje nerazumno dugo, te da od rješavanja predmeta broj 71 0 P 039234 02 P zavisi nastavak rješavanja ostavinskog postupka broj O-341/02. Dalje, apelanti navode da su se radi bržeg rješavanja predmetnog postupka više puta obraćali Osnovnom sudu, Ministarstvu pravde Republike Srpske, Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i predmetnom sudiji. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da okonča predmetni parnični postupak, te nakon toga uzme u rješavanje predmet broj O-341/02. Takođe, apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 14.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka do podnošenja apelacije, kao i tok predmetnog postupka nakon podnošenja apelacije koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud je istakao da su neosnovani navodi iz apelacije u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka u kojem, zbog nedostatka procesnih uslova, nije zakazano pripremno ročište. Sud je naveo da će nakon što apelanti postupe po rješenju od 7. decembra 2011. godine biti ispunjeni zakonski uslovi za preduzimanje daljih procesnih radnji i eventualnog zakazivanja pripremnog ročišta.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 128.

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

21. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 127.

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred nadležnim organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelanti navode da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud zakazao ročište, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni parnični postupak pokrenut 4. jula 2002. godine koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka jeste deset godina i osam mjeseci.

31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je tužilac pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja prava svojine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

32. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u predmetnom postupku prvi put postupio nakon nepunih sedam godina tako što je donio rješenje kojim je predmetnu tužbu vratio tužiocu na ispravku i dopunu, a nakon toga prekinuo predmetni postupak zbog smrti tužioca. Nakon što su apelanti tražili nastavak predmetnog postupka (29. septembra 2010. godine) Osnovni sud je relativno brzo donosio rješenja kojima je naložio apelantima da označe zakonske nasljednike tužioca, pozvao nasljednike tužioca da preuzmu predmetni postupak, odnosno vratio na ispravku i dopunu podnesak apelanata kojim su tražili nastavak postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti nisu doprinijeli dužini parničnog postupka imajući u vidu da su se apelanti radi bržeg rješavanja predmetnog postupka više puta obraćali Osnovnom sudu, Ministarstvu pravde Republike Srpske, Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i predmetnom sudiji. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje deset godina i osam mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu (period od nepunih sedam godina) pripisati Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Osnovnom sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni deset godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu uticali na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1967/11 (L. T. iz Šipova, P. T. i D. T. iz… | Sudska praksa | Aktio