Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-246/11 (M. E., N. E., M. F., E. F., N. Š., N. Š. i M. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-246/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 246/11, rješavajući apelaciju Mahira Elezovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mahira Elezovića, Nedžada Elezovića, Mirsada Fetahovića, Edina Fetahovića, Nedima Šainia, Nagiba Šainia i Muezana Matjenia.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi po zahtjevu apelanata za deeksproprijaciju nekretnina, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 010911 10 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 09 0 U 010911 10 U u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mahir Elezović, Nedžad Elezović, Mirsad Fetahović, Edin Fetahović, Nedim Šaini, Nagib Šaini i Muezan Matjeni (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, koje zastupa Rudenka Orahovac-Kazić, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 18. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka deeksproprijacije nekretnina.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) zatraženo je 18. februara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Federalna uprava je 11. marta 2013. godine dostavila odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 18. marta 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Općinske komisije za urbanizam, građenje i imovinsko-pravne poslove i katastar (u daljnjem tekstu: Općinska komisija) broj 07/A-DK-KJ-473- 16/80 od 15. maja 1980. godine potpuno eksproprirana i prenijeta u društveno vlasništvo u korist Zavoda za izgradnju grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: Zavod) stambeno-poslovna zgrada u ulici Safeta Mujića na zemljištu označenom kao k.č. broj 21 iz zk. ul. broj 21/46 k.o. Sarajevo, zemljišnoknjižno vlasništvo apelanata Mahira Elezovića sa 7/32, Nedžada Elezovića sa 7/32, Mirsada Fetahovića sa ¼, Zibije Fetahović sa ¼ i Sadri Šainia sa 1/16, a sve u svrhu izgradnje i rekonstrukcije Brankove ulice u Sarajevu.
7. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 15. maja 1996. godine podnijeli zahtjev Općini Centar Sarajevo – Upravi za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) za poništenje rješenja o eksproprijaciji Općinske komisije od 15. maja 1980. godine.
8. Rješenjem Uprave broj 05/B-475-552/97 od 2. septembra 1997. godine poništeno je pravosnažno rješenje o eksproprijaciji Općinske komisije od 15. maja 1980. godine. Stavom II izreke rješenja obavezan je Zavod kao korisnik eksproprijacije da apelantima preda u posjed nepokretnost koja je bila eksproprirana predmetnim rješenjem. Stavom III izreke rješenja je odlučeno da se o isplaćenoj naknadi za eksproprirane nekretnine Zavodu, kao ranijem korisniku, kao i načinu njenog povrata odluči u odvojenom postupku.
9. Zavod je 25. septembra 1997. godine izjavio žalbu protiv rješenja Uprave od 2. septembra 1997. godine.
10. Rješenjem Federalne uprave broj 01-475-232/97 od 26. novembra 1997. godine poništeno je rješenje Uprave od 2. septembra 1997. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
11. Iz stanja spisa proizlazi da se apelant Mirsad Fetahović 31. januara 2005. godine obratio Službi za upravu za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) sa zahtjevom za nastavak deeksproprijacije predmetnih nekretnina.
12. Postupajući po apelantovom zahtjevu, te uputama datih u rješenju Federalne uprave od 26. novembra 1997. godine, Služba je donijela Rješenje broj 05/b-473-16/80 od 28. marta 2005. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta Mirsada Fetahovića za nastavak deeksproprijacije kao neosnovan.
13. Apelanti su 14. aprila 2005. godine izjavili žalbu protiv rješenja Službe od 28. marta 2005. godine.
14. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-493/05 od 17. februara 2006. godine poništeno je rješenje Službe od 28. marta 2005. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
15. Rješenjem Službe broj 05/b-473-16/80 od 12. juna 2006. godine odbijen je zahtjev apelanata Mirsada Fetahovića i Nedžada Elezovića za nastavak deeksproprijacije predmetnih nekretnina kao neosnovan.
16. Apelanti su 28. juna 2006. godine izjavili žalbu protiv rješenja Službe od 12. juna 2006. godine.
17. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-782/06 od 27. oktobra 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata.
18. Protiv rješenja Federalne uprave, apelanti su 22. novembra 2006. godine tužbom pokrenuli upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koja je registrirana pod poslovnim brojem 009-0-U-06-001 341.
19. Apelanti su podneskom od 28. novembra 2007. godine urgirali kod Kantonalnog suda uzimanje predmeta u rad i donošenje odluke u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
20. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 002836 06 U od 9. juna 2009. godine uvažio tužbu, osporeno rješenje Federalne uprave od 27. oktobra 2006. godine i rješenje Službe od 12. juna 2006. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
21. Apelanti su podneskom od 9. oktobra 2009. godine urgirali kod Službe da postupi po uputama Kantonalnog suda.
22. Služba je donijela Zaključak broj 05/b-473-16/80 od 23. novembra 2009. godine kojim je prekinut postupak pokrenut po zahtjevu apelanata za nastavak deeksproprijacije predmetnih nekretnina. Stavom II izreke zaključka je odlučeno da prekid postupka traje do okončanja spora koji se vodi kod Evropskog suda u Strazburu pod brojem 12598/08.
23. Apelanti su podnescima od 3. februara i 26. aprila 2010. godine urgirali kod Službe da postupi po uputama Kantonalnog suda.
24. Zaključkom Službe broj 05/b-473-16/80 od 26. aprila 2010. godine nastavljen je postupak prekinut zaključkom Službe od 23. novembra 2009. godine. U obrazloženju zaključka je, između ostalog, navedeno da je «sud u Strazburu 1. decembra 2009. godine dostavio odbijajuću odluku na apelaciju kojom nisu iscrpljeni unutrašnji pravni lijekovi u smislu člana 35. stav 1. Konvencije, budući da nije pokrenut postupak pred Ustavnim sudom BiH».
25. Nakon toga, Služba je donijela Rješenje broj 05/b-473-16/80 od 22. juna 2010. godine kojim je poništeno Rješenje Općinske komisije broj 07/A-DK-KJ-473-16/80 od 15. maja 1980. godine kojim je od apelanata eksproprirano predmetno zemljište u svrhu izgradnje i rekonstrukcije Brankove ulice. Stavom II izreke rješenja je odlučno da je Zavod, kao korisnik eksproprijacije, dužan predati vlasniku u posjed nekretninu koja je bila eksproprirana rješenjem Općinske komisije, dok je stavom III izreke rješenja odlučeno da će se, u slučaju spora, imovinski odnosi između korisnika eksproprijacije i vlasnika nepokretnosti rješavati pred Općinskim sudom u Sarajevu.
26. Zavod je 8. jula 2010. godine izjavio žalbu protiv rješenja Službe od 22. juna 2010. godine.
27. Apelanti su 2. augusta 2010. godine dostavili odgovor na žalbu.
28. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1265/10 od 27. septembra 2010. godine poništeno je rješenje Službe od 22. juna 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na dalje postupanje.
29. Apelanti su podneskom od 3. novembra 2010. godine urgirali kod Službe uzimanje predmeta u rad i donošenje odluke u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
30. Iz stanja spisa proizlazi da je Zavod 18. novembra 2010. godine tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-1265/10 od 27. septembra 2010. godine.
31. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom koji se vodi pod brojem 09 0 U 010911 10 U.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
32. Apelanti smatraju da je zbog nezakonitog postupanja Zavoda, Službe, Federalne uprave i države Bosne i Hercegovine povrijeđeno njihovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti su naveli da je povrijeđeno i njihovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja iz člana 2. Protokola broj 4 Evropske konvencije. Apelanti su naveli da su suvlasnici predmetne nekretnine te naveli hronologiju predmetnog postupka deeksproprijacije, istaknuvši da predmetni postupak traje preko 25 godina.
b) Odgovor na apelaciju
33. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, navela da je rješavajući po žalbi Zavoda rješenjem od 27. septembra 2010. godine poništila rješenje Službe od 22. juna 2010. godine i predmet vratila prvostepenom organu na dalje postupanje. U odgovoru je također navedeno da je Zavod pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenje Federalne uprave od 27. septembra 2010. godine, te da je Federalna uprava odgovor na tužbu dostavila sa spisom predmeta Kantonalnom sudu 9. decembra 2010. godine, koji do dana slanja odgovora na apelaciju nije donio odluku u konkretnom predmetu.
V.Relevantni propisi
34. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Rok za izdavanje rješenja Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
[...].
Član 236. stav 3.
(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.
35. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost
36. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
38. S druge strane Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Ustavni sud, konstatira da se predmetni postupak u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi na Kantonalnom sudu radi rješavanja o tužbi Zavoda podnesenoj radi poništenja rješenja Federalne uprave od 27. septembra 2010. godine, te da u odnosu na tu instancu, s obzirom na relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima, ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011. godine, (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
40. Apelanti smatra da im je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
42. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom tužbe Zavoda, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
43. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom apelanata od 15. maja 1996. godine i, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom zahtjeva apelanata traje 16 godina i 10 mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
Analiza dužine trajanja postupka
44. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom zahtjeva apelanata za deeksproprijaciju nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi se o složenijem predmetu.
45. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da su apelanti u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinijeli dužini postupka pred upravnim organima i Kantonalnim sudom.
46. U pogledu postupanja Kantonalnog suda i organa uprave, Ustavni sud zapaža da prvostepeni organ uprave zahtjev apelanata nije riješio u roku koji je propisan članom 216. Zakona o upravnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je o zahtjevu apelanata, podnesenom 15. maja 1996. godine prvostepeni organ odlučio tek 2. septembra 1997. godine, dakle nakon više od jedne godine. Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, prvostepeni organ donosio rješenja u još tri navrata, a da je drugostepeni upravni organ, odlučujući o žalbama apelanata i Zavoda, poništavao prvostepena rješenja i u tri navrata predmet vraćao na ponovni postupak. Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud odlučivao o tužbi apelanata kojom su pokrenuli upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je Kantonalni sud poništio akte koje su donijeli organi uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Služba donosila i zaključke kojima je prekidala, odnosno, nastavljala predmetni postupak deeksproprijacije. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje 16 godina i 10 mjeseci i još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).
47. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
48. Budući da se predmet u vrijeme donošenja predmetne odluke nalazio pred Kantonalnim sudom povodom tužbe Zavoda u upravnom sporu, iako nije utvrdio odgovornost ovog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu.
Ostali navodi
49. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije i prava na slobodu kretanja iz člana 2. Protokola broj 4 Evropske konvencije, koje apelanti dovode u vezi sa pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred upravnim organima i sudom u upravnom sporu traje 16 godina i 10 mjeseci i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.
51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić