Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-39/11 (B. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-39/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 39/11, rješavajući apelaciju Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Božane Martinović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Mostaru pod brojem 58 0 P 054529 09 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 58 0 P 054529 09 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Italije podnijela je 27. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 P 054529 09 P. Apelantica je 7. juna 2012. godine i 19. marta 2013. godine dopunila apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 12. februara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 20. februara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 13. marta 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 20. juna 2009. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv P.M. i D.P. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja, koju je Općinski sud zaprimio 7. jula 2009. godine i zaveo pod brojem 58 0 P 054529 09 P. Apelantica je 7. jula 2009. godine dopunila svoju tužbu tako što da je tražila donošenje presude zbog propuštanja.
6. Apelantica se više puta (1. augusta 2009. godine, 2. marta, 6. maja, 5. jula i 6. decembra 2010. godine) obraćala mejlom i pismenim zahtjevima predsjedniku suda i Općinskom sudu. Navedenim mejlovima i zahtjevima apelantica je urgirala da se postupi po njenoj tužbi, odnosno, tražila je informaciju o stanju predmetnog spisa, te s obzirom da nije dobila tražene informacije podnijela je apelaciju Ustavnom sudu.
7. U dopuni apelacije od 7. juna 2012. godine apelantica je navela da njen predmet još uvijek nije završen, te da joj je Općinski sud 30. decembra 2010. godine dostavio odgovore tuženih na tužbu.
8. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je sud u 2012. godini više puta pozivao apelanticu da plati sudsku taksu na tužbu (5. marta, 12. aprila i 16. juna).
9. Prema stanju spisa apelantica nije platila sudsku taksu, niti je Općinski sud zakazao pripremno ročište u predmetnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologiju parničnog postupka istaknuvši da on nije složen, te da je nepostupanjem Općinskog suda u predmetnom postupku povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu tako što sud neće da postupa po njenoj tužbi već se ponaša kao u drugim predmetima koje je apelantica vodila kod istog suda. Apelantica smatra da je u konkretnom predmetu povrijeđeno «pravilo donošenja meritorne odluke suda u razumnom roku» predloživši da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da donese odluku u što kraćem roku, te je zatražila naknadu nematerijalne štete u visini od 2.000,00 KM.
11. U dopuni apelacije od 19. marta 2013. godine apelantica se osvrnula na odgovor Općinskog suda na apelaciju, te je između ostalog navela da je zapostavljanje rada na predmetu zbog neplaćanja taksi miješanje u njena prava da u sudskom postupku ostvari pravo koje joj po zakonu pripada. Apelantica je zamolila Ustavni sud da uzme u obzir njene navode i usvoji predmetnu apelaciju, te da odbaci navode Općinskog suda iz odgovora na apelaciju.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da apelantica nije uplatila sudsku taksu na tužbu u iznosu od 450,00 KM, te da je u više navrata (5. marta, 12. aprila i 16. juna 2012. godine) pozivao apelanticu lično i putem punomoćnice za primanje pismena da plati navedenu sudsku taksu. Sud je u odgovoru citirao odredbu člana 4. stav
1. Zakona o sudskim taksama Hercegovačko-neretvanskog kantona kojom je propisano da sud neće poduzimati nikakve radnje ako takseni obveznik nije platio taksu propisanu ovim zakonom, pa s obzirom da apelantica nije platila sudsku taksu na tužbu Općinski sud u navedenom predmetu nije zakazivao ročište. Općinski sud je na kraju naveo da je postupao u skladu sa zakonom, dok je apelantica svojim ponašanjem doprinijela odugovlačenju postupka, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U skladu članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud zakazao ročište, odnosno, nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, predmetni parnični postupak pokrenut 20. juna 2009. godine, koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od tri godine i devet mjeseci.
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja. Ustavni sud smatra da predmetni slučaj nije posebno složen, niti u vezi s činjeničnim stanjem, niti u vezi s primjenom propisa.
24. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud za tri godine i devet mjeseci proveo samo nekoliko procesnih radnji - dostavio odgovor na tužbu tuženim nakon godinu i nepuna dva mjeseca od podnošenja tužbe, te više puta opomenuo apelanticu da plati taksu na tužbu, što je sve što je prema raspoloživim dokazima Općinski sud uradio u predmetnom parničnom postupku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je postupao u skladu sa Zakonom, te da je apelantica svojim ponašanjem - neplaćanjem sudske takse doprinijela odugovlačenju postupka. U vezi s pokušajima Općinskog suda da dužinu predmetnog postupka stavi na teret apelantici zbog toga što nije platila sudsku taksu, Ustavni sud smatra da ti navodi ne mogu biti opravdanje za Općinski sud za neokončavanje predmetnog postupka ni nakon tri godine i devet mjeseci. Ustavni sud podsjeća na to da iz odredbi ZPP jasno proizlazi da je sud taj koji upravlja i kontrolira postupak i da je upravo sud taj koji je, u smislu odredbe člana 10. ZPP-a, dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Dakle, stranke u postupku su dužne da poštuju naloge suda. U protivnom, sud je taj koji, u smislu relevantnih odredbi ZPP, treba da reagira na ponašanja stranaka koja su suprotna nalozima suda, jer postupkom upravlja sud, a ne stranke. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini parničnog postupka.
25. U vezi s neplaćanjem takse na tužbu, Ustavni sud smatra svrsishodnim podsjetiti na to da je Ustavni sud pitanje uzajamnosti plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu U 8/12 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 10/13). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeni stav iz citirane odluke, navodi Općinskog suda da apelantica još uvijek nije platila taksu na tužbu ne mogu biti opravdanje za nepostupanje povodom apelantičine tužbe.
26. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje tri godine i devet mjeseci i još uvijek nije okončan, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni parnični postupak, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni tri godine i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić