Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-602/11 (DD «Files» Sanski Most)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-602/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 602/11, rješavajući apelaciju DD «Files» Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DD «Files» Sanski Most.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 Ps 015108 04 Ps.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 17 0 Ps 015108 04 Ps, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. DD «Files» Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 7. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se po njegovoj tužbi vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Ps 015108 04 Ps.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 12. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 14. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantovom punomoćniku 20. marta 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 19. februara 2001. godine podnio Općinskom sudu u Sanskom Mostu tužbu protiv «UNIS-TIA» Lušci Palanka, Sanski Most (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i ZZ «Poljoprom» Sanski Most (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi utvrđenja, koja je zavedena pod brojem Ps-6/01.
6. Apelant je podneskom od 21. januara 2002. godine precizirao tužbeni zahtjev nakon čega je postupak vođen kod Općinskog suda u Sanskom Mostu sve do formiranja Privrednog odjeljenja Općinskog suda, nakon čega je predmet 5. aprila 2004. godine dostavljen Općinskom sudu na daljnje postupanje.
7. Podneskom od 23. marta 2009. godine apelant je obavijestio Općinski sud da je u međuvremenu promijenio oblik poslovanja, te je nakon upisa u registar Općinskog suda promijenio svoj naziv u DD „Files“ Sanski Most. Istim podneskom apelant je kao prvotuženog označio d.o.o. CDI Lušci Palanka i precizirao tužbeni zahtjev, tako što je tražio da Općinski sud obaveže prvotuženog da mu isplati iznos od 765.784,53 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
8. Apelant je podneskom od 1. decembra 2010. godine urgirao kod Općinskog suda da zakaže pripremno ročište u predmetu broj 17 0 Ps 015108 04 Ps.
9. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je sudija koji je sudio rješenjem od 5. oktobra 2011. godine prekinuo postupak u odnosu na drugotuženog zbog otvorenog stečaja, te da je nakon apelantovih podnesaka od 4. marta i 3. maja 2012. godine, kojima je dostavljen prijedlog za nastavak postupka i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja, Općinski sud za 23. maj 2012. godine zakazao pripremno ročište i ročište povodom prijedloga za određivanje mjere osiguranja.
10. Na ročištu održanom 23. maja 2012. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je naložio apelantu da pravilno označi trećetuženog. Općinski sud je, nakon što je apelant postupio po nalogu suda, dostavio tužbu i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja tuženim na odgovor, a nakon toga odgovore tuženih dostavio apelantu, te je za 15. april 2013. godine zakazao nastavak pripremnog ročišta i ročišta povodom prijedloga za određivanje mjere osiguranja.
11. Prema stanju spisa, Općinski sud još uvijek nije okončao ovaj parnični postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja ovog postupka povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko naveo hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 19. februara 2001. godine, istaknuvši da Općinski sud ni nakon više od 10 godina nije zakazao ročište. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da njegov predmet hitno uzme u rad. Također, apelant traži i naknadu nematerijalne štete u visini od 1.000,00 KM za svaku godinu koja prelazi okvire razumnog vođenja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima navedenim u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da «smatra da je u konkretnom predmetu u periodu od 5. aprila 2004. godine do 21. jula 2010. godine povrijeđeno pravo tužitelja, a da je ova povreda naknadno otklonjena procesnim rješenjima ovog suda, obzirom da je zakazan nastavak pripremnog ročišta i ročišta povodom prijedloga za određivanje mjere osiguranja».
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant navodi da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud održao pripremno ročište, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu ovog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je, u konkretnom slučaju, parnični postupak pokrenut 19. februara 2001. godine, koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka je period od 12 godina i jednog mjeseca.
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o relativno složenom predmetu.
25. U vezi s ponašanjem redovnih suda, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Sanskom Mostu uopšte nije postupao po apelantovoj tužbi sve dok, nakon dvije godine i dva mjeseca, nije dostavio predmet na nadležno postupanje Općinskom sudu (5. aprila 2004. godine). Općinski sud je nastavio s potpunom neaktivnošću, te je u predmetnom postupku prvi put postupio nakon više od sedam godina od prijema predmeta, odnosno nakon 10 godina i sedam mjeseci tako što je rješenjem od 5. oktobra 2011. godine prekinuo postupak u odnosu na drugotuženog. Nakon toga, Općinski sud je u 2012. godini održao pripremno ročište (23. maja 2012. godine), te je nakon dostavljanja odgovora tuženih na tužbu i prijedloga za određivanje sudske mjere osiguranja zakazao nastavak pripremnog ročišta za 15. april 2013. godine. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su okolnosti da je apelant podnio neurednu tužbu, zbog čega je pozvan da precizira tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženog, te da je nad drugotuženim otvoren stečajni postupak, što je dovelo do prekida postupka u odnosu na drugotuženog, u izvjesnoj mjeri uticale na dužinu postupka. Međutim, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 12 godina i jedan mjesec i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51).
27. S obzirom da ovaj postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu sve okolnosti predmeta Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom je utvrđeno kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 12 godina i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić