Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-104/11 (I. M. iz Čapljine)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-104/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 104/11, rješavajući apelaciju Ivana Maslaća, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ivana Maslaća.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 123520 08 I (stari broj 065-0-I-08-002445).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, po žurnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 65 0 I 123520 08 I (stari broj 065-0- I-08-002445), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivan Maslać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 8. siječnja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2445/08.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. veljače 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 12. ožujka 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnositelju apelacije 25. ožujka 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Ps 009225 02 Ps od 8. lipnja 2007. godine, koja je djelomično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 009225 07 Pz od 21. veljače 2008. godine, obvezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kao pravni slijednik Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstva obrane FBiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) da isplati apelantu iznos od 160.862,00 KM na ime naknade štete, iznos od 4.680,00 KM na ime troškova prvostupanjskog i iznos od 608,00 KM na ime troškova drugostupanjskog postupka, dok je odbijen apelantov zahtjev da mu se na iznos glavnog duga dosude kamate.

7. Apelant je 30. travnja 2008. godine prijedlogom Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenuo ovršni postupak radi izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda u Mostaru od 8. lipnja 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru od 21. veljače 2008. godine u kojemu je predložio da sud donese rješenje kojim će odrediti ovrhu radi naplate potraživanja i to na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršenika kod UPI banke d.d. Sarajevo.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-08-002445 od 7. svibnja 2008. godine odredio predloženu ovrhu.

9. Izvršenik je na rješenje Općinskog suda uložio prigovor 14. svibnja 2008. godine.

10. Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-I-08-002445 od 17. lipnja 2008. godine odbio kao neutemeljen prigovor izvršenika, pa je rješenje o izvršenju od 7. svibnja 2008. godine u cijelosti održano na snazi.

11. Izvršenik je izjavio priziv protiv rješenja Općinskog suda od 17. lipnja 2008. godine.

12. Apelant je 10. srpnja 2008. godine dostavio odgovor na priziv izvršenika, pa je cio spis dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 22. kolovoza 2008. godine radi donošenja odluke povodom priziva.

13. Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-08-004066 od 20. kolovoza 2009. godine odbio priziv izvršenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 29. lipnja 2009. godine naložio «UniCredit» banci da pristupi provedbi rješenja o izvršenju od 7. svibnja 2008. godine, a zaključkom od 3. rujna 2009. godine naložio «Intesa SanPaolo» banci Sarajevo da pristupi provedbi rješenja o izvršenju od 7. svibnja 2008. godine, uz nalog da rješenje uvrste u evidenciju redoslijeda u smislu članka 167. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odnosno da postupe po člancima od 165. do 172. ZIP-a.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je «Intesa SanPaolo» banka Sarajevo 16. rujna 2009. godine obavijestila Općinski sud da navedena banka nije poslovna banka Federacije Bosne i Hercegovine, nego je to «UniCredit» banka d.d. Nakon toga, «UniCredit» banka d.d. Sarajevo je 29. srpnja 2009. godine obavijestila Općinski sud da se u rješenju navedeni transakcijski račun izvršenika vodi kod «UPI banke» d.d. Sarajevo.

16. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Zaključkom broj I-2445/08 od 23. rujna 2009. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje, tako da sudu dostavi točan broj transakcijskog računa i naziv banke kod koje se vodi transakcijski račun izvršenika.

17. Apelant je podneskom od 16. listopada 2009. godine dostavio obavijest o brojevima transakcijskih računa izvršenika kod «UniCredit» banke d.d. Sarajevo, pa je sud uz zaključak od 10. studenoga 2009. godine dostavio «UniCredit» banci d.d. Sarajevo na provedbu rješenje o izvršenju od 7. svibnja 2008. godine u smislu članka 12. stavak 5. ZIP-a.

18.«UniCredit» banka d.d. Sarajevo je podneskom od 1. prosinca 2009. godine obavijestila Općinski sud da je postupila po navedenom rješenju tako što je isto zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, i da su preslike rješenja proslijeđene Ministarstvu financija FBiH, s obziom da će se ovrha provesti na teret sredstava proračuna FBiH.

19. Apelant je 4. siječnja 2010. godine podnio urgenciju Općinskom sudu, uz napomenu da se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci i da banka nije ovlaštena cijeniti hoće li po njoj postupiti. 20.«UniCredit» banka d.d. Sarajevo je podneskom od 16. ožujka 2010. godine obavijestila Općinski sud da je izvršena djelomična isplata – prenos sredstava na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršnog postupka u ukupnom iznosu od 11.983,11 KM.

21. Nakon toga, apelant je 26. ožujka 2010. godine podnio urgenciju Općinskom sudu kojom je tražio žurno postupanje. Općinski sud je predmetnu urgenciju proslijedio «UniCredit» banci d.d. Sarajevo i Ministarstvu financija FBiH, koje je dostavilo odgovor istaknuvši da će izvršenje presuda iz osnova ratnog potraživanja realizirati na način reguliran Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza FBiH («Službene novine FBiH» br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08,32/09 i 65/09), odnosno emisijom obveznica, koji će se izmirivati po dospjelosti, dok će se gotovinski izmiriti samo sudski troškovi u iznosu od 10.823,70 KM plus kamate u iznosu od 1.159,41 KM.

22. Apelant je podnescima od 20. svibnja, 16. lipnja, 7. srpnja, 12. i 18. listopada i 22. studenoga 2010. godine tražio od Općinskog suda da se postupak izvršenja ubrza, jer traje više od godine dana.

23.«UniCredit» banka d.d. Sarajevo je podnescima od 20. srpnja i 21. rujna 2010. godine obavijestila Općinski sud o postojanju zakonskih ograničenja glede predmetne ovrhe, istaknuvši da je banka obvezna postupati sukladno ZIP-u, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine, to je banka vezana ograničenjem, ustanovljenim odredbom članka 138. stavak 3. ZIP-a.

24. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 16. prosinca 2011. godine obavijestio Općinski sud da mu je u međuvremenu izvršenik isplatio glavni dug u iznosu od 160.826,00 KM, međutim, nije isplatio i zakonske zatezne kamate kako je to određeno rješenjem o izvršenju, a one teku od 28. travnja 2008. godine.

25. Također, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dopisom od 23. svibnja 2012. godine «UniCredit» banci d.d. Sarajevo dostavio rješenje Kantonalnog suda od 20. kolovoza 2009. godine i podnesak apelanta od 27. ožujka 2012. godine kojim je urgirao žurnu provedbu rješenja u preostalom dijelu.

26.«UniCredit» banka d.d. Sarajevo je podnescima od 19. prosinca 2011. godine, 17. veljače, 14. lipnja i 17. rujna 2012. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti u preostalom dijelu po rješenju o izvršenju.

27. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 18. rujna 2012. godine podnio urgenciju Općinskom sudu, koju je Općinski sud proslijedio banci uz upozorenje na odredbe članka 17. ZIP-a, i napomenu da je banka prema odredbama članka 175. ZIP-a, ukoliko ne postupi sukladno rješenju o izvršenju, odgovorna za štetu prouzročenu apelantu kao tražitelju izvršenja.

28. Apelant je 26. prosinca 2012. godine podnio urgenciju Općinskom sudu.

29. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje broj 65 0 I 123520 08 I (stari broj 065-0-I-08-002445) od 4. ožujka 2013. godine kojim je djelomično obustavljen postupak ovrhe u odnosu na iznos glavnog duga od 160.826,00 KM i iznos troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom uz troškove izvršnog postupka, u ukupnoj visini od 11.983,11 KM. Istim rješenjem je odlučeno da se u preostalom dijelu Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08-002445 od 7. svibnja 2008. godine održava na snazi i to za zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, počevši od 28. travnja 2008. godine pa do isplate.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant smatra da mu je u predmetnom ovršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da navedeno izvršenje još uvijek nije provedeno te da suđenje očito predugo traje, te da je onemogućen naplatiti svoju tražbinu prema pravomoćnom rješenju o izvršenju.

b) Odgovor na apelaciju

31. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je iznio kronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da je rješenjem od 4. ožujka 2013. godine djelomično obustavljen postupak ovrhe.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 63.

Obustava ovrhe (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o ovrsi bude pravomoćno ukinuta.

(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacijske odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršenika.

(3) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovoga članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovoga zakona, u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen.

(5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon istjeka roka za prigovor, sprovedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

(6) Rok za prijedlog uslijed razloga iz stavka 5. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik doznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon istjeka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve sprovedene ovršne radnje, ako se time ne dotiču stečena prava trećih osoba.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

Članak 138.

Ograničenje ovrhe [...] (3) Ovrha na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.

[...] Članak 167.

Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Članak 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi sukladno rješenju o ovrsi i drugim sudskim nalozima, odgovara za štetu uzročenu tražitelju ovrhe po općim pravilima o naknadi štete.

VI.Dopustivost

33. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

34. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

35. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

36. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da ovršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.

37. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

38. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

39. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

40. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

41. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao ovršni postupak u preostalom dijelu, koji je održan na snazi, a koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, počevši od 28. travnja 2008. godine pa do isplate. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Razdoblje koje se uzima u obzir

42. Ustavni sud opaža da je apelant 30. travnja 2008. godine pokrenuo predmetni ovršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnog postupka je razdoblje od četiri godine i 10 mjeseci.

Analiza duljine trajanja postupka

43. U konkretnom slučaju radi se o ovršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda, smatra žurnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na duljinu predmetnog postupka.

44. Pitanje izvršenja pravomoćnih sudskih odluka, koje se odnose na utvrđena ratna potraživanja kao i na razne vidove materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud je razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. srpnja 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu istaknuo: «Po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci, koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda a koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja koja su, po shvatanju Ustavnog suda, imajući u vidu način i vrijeme njihovog nastanka, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, po mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće 'pretjeran teret' koji nije sukladnoa zahtjevom iz članka 6. stav 1. Europske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku».

45. Ustavni sud, nadalje, imajući u vidu da je ovršni postupak koji je pokrenuo apelant na temelju pravomoćne presude Općinskog suda od 8. lipnja 2007. godine i presude Kantonalnog suda od 21. veljače 2008. godine, a kojom je izvršenik obvezan isplatiti mu novčani iznos na ime naknade materijalne štete, iznimno važan za apelanta, i da on traje četiri godine i 10 mjeseci, te stoga, Ustavni sud smatra da je duljina predmetnog postupka a priori nerazumna i traži globalnu ocjenu. Naime, takva duljina bi se mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima koje Ustavni u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao niti ih je Općinski sud predočio.

46. Naime, Ustavni sud opaža da je Općinski sud, postupajući po apelantovom prijedlogu za ovrhu od 30. travnja 2008. godine, donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08-002445 od 7. svibnja 2008. godine kojim je dozvolio predloženu ovrhu. Dalje, Ustavni sud ističe da iz spisa predmeta Općinskog suda i odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je «UniCredit Bank» d.d. Sarajevo 16. ožujka 2010. godine obavijestila Općinski sud da je po predmetnom rješenju o izvršenju izvršena djelimična isplata i prenos sredstava, i to na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškova predmetnog ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 11.983,11 KM. Također, iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je apelant 16. prosinca 2011. godine obavijestio Općinski sud da mu je izvršenik isplatio glavni dug u iznosu od 160.826,00 KM, ali mu nije isplatio i zakonske zatezne kamate kako je određeno rješenjem o izvršenju. Konačno, Ustavni sud opaža da je Općinski sud donio Rješenje broj 65 0 I 123520 08 I (stari broj 065-0-I-08-002445) od 4. ožujka 2013. godine kojim je djelomično obustavio postupak ovrhr u odnosu na iznos glavnog duga od 160.826,00 KM i iznos troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom uz troškove ovršnog postupka, u ukupnoj visini od 11.983,11 KM, dok je istim rješenjem odlučio da se u preostalom dijelu Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08- 002445 od 7. svibnja 2008. godine, održava na snazi i to za zakonske zatezne kamate na iznos glavnoga duga, počevši od 28. travnja 2008. godine pa do isplate.

47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje na odredbe članka 64. Zakona o ovršnom postupku kojim je propisano da se ovršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je ovrha u cijelosti dovršena provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće u cijelosti provesti odobrenu ovrhu, u dijelu u koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, u kojemu je rješenje o izvršenju ostalo na snazi, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu ovrhe. Iz navedenoga proizlazi da Općinski sud nije učinkovito kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlasti koje su mu stajale na raspolaganju sukladno relevantnim odredbama Zakona o ovršnom postupku u smislu utvrđivanja je li izvršenik doista i izvršio svoju obvezu i, dosljedno tome, jesu li se stekli uvjeti za okončanja predmetnog ovršnog postupka ili ne.

48. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer ovršni postupak koji je apelant pokrenuo 30. travnja 2008. godine radi izvršenja pravomoćne presude koja je donesena u njegovu korist nije okončan ni na jedan od načina propisanih člankom 64. Zakona o ovršnom postupku.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak, koji je žurne naravi, pred Općinskim sudom traje četiri godina i 10 mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

50. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-104/11 (I. M. iz Čapljine) | Sudska praksa | Aktio