Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3160/11 (S.T. i M.T.)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3160/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3160/11, rješavajući apelaciju S.T. i M.T., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S.T. i M.T.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Osnovnom sudu u Banjoj Luci u predmetu broj P-1226/94, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049499 11 Gž 2 od 15. novembra 2011. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049499 11 Gž 2 od 15.

novembra 2011. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, S.T. i M.T., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 2.550,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S.T. i M.T. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradiške, koje zastupa Mila Baltić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 4. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je u vrijeme podnošenja apelacije Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio Presudu broj 71 0 P 049499 10 P 2 od 4. avgusta 2011. godine. Apelanti su 2. februara 2012. godine dopunili apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 8. septembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. Okružni sud je 16. septembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Osnovni sud u dopisu od 13. septembra 2011. godine naveo da se predmetni spis nalazi kod Okružnog suda zbog čega ne može dati odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda dostavljen je punomoćniku apelanata 7. oktobra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Apelanti su 2. novembra 1994. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv «Dunav osiguranja» Banja Luka i «Krajina osiguranja» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog smrti njihovog supruga i oca M.T. u saobraćajnoj nezgodi. Apelanti su precizirali svoj tužbeni zahtjev 29. jula 1998. godine.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj P-1226/94 od 20. decembra 2004. godine vratio apelantima tužbu na ispravku i dopunu. Apelanti su 28. januara 2005. godine dopunili tužbu.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj P-1226/94 od 31. januara 2005. godine utvrdio da se tužba apelanata smatra povučenom.

8. Apelanti su protiv navedenog rješenja 4. februara 2005. godine podnijeli žalbu, dok su na pripremnom ročištu održanom 18. maja 2005. godine predložili da sud donese rješenje kojim se predmetni postupak prekida do okončanja parničnog postupka u predmetu broj P.779/94 i krivičnog postupka u predmetu broj K.175/05.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1226/94 od 18. maja 2005. godine prekinut je predmetni parnični postupak. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kad se pravosnažno završi postupak broj P.779/94 i krivični postupak broj K.175/05, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njihov završetak.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj P-1226/94 od 20. februara 2006. godine odredio da se predmetni postupak nastavlja.

11. Apelanti su podneskom od 7. marta 2007. godine tražili od Okružnog suda prioritetno rješavanje u predmetnom postupku.

12. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000 434 od 15. marta 2007. godine usvojena je žalba apelanata, ukinuto je Rješenje Osnovnog suda broj P-1226/94 od 31. januara 2005. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

13. Apelanti su podnescima od 21. juna i 31. oktobra 2007. godine urgirali kod Osnovnog suda da prioritetno uzme njihov predmet u rad.

14. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 049499 06 P od 8. jula 2010. godine kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 049499 10 Gž od 13. oktobra 2010. godine usvojena je žalba apelanata, ukinuta je Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 049499 06 P od 8. jula 2010. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

16. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 049499 10 P 2 od 4. avgusta 2011. godine naloženo je tuženom («Kosig Dunav osiguranje» a.d. Banja Luka) da na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog lica, na ime troškova sahrane i za troškove podizanja spomenika isplati apelantima iznose bliže opisane u dispozitivu presude, dok je u ostalom dijelu preko dosuđenih iznosa odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanata za izgubljeno izdržavanje i obavezan je tuženi da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.260,50 KM.

17. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 049499 11 Gž2 od 15. novembra 2011. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, tako što se zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete na ime troškova sahrane i troškova podizanja spomenika dosuđuje od dana presuđenja umjesto od 9. marta 1992. godine, dok je u ostalom dijelu žalba tuženog odbijena i potvrđena prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka. Istom presudom odbijena je žalba apelanata i potvrđena je prvostepena presuda u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari, kao i zahtjevi apelanata i tuženog za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Apelanti su 11. januara 2012. godine protiv presude Okružnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da postupak traje više od 16 godina i da još uvijek nije okončan. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka u iznosu od 4.800,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

20. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u svojoj odluci, te smatra da nisu povrijeđena prava apelanata iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

21. Osnovni sud je u svom dopisu od 13. septembra 2011. godine naveo da nije u mogućnosti da dâ odgovor na apelaciju zbog činjenice da se predmet nalazi kod Okružnog suda, te da će dostaviti odgovor na apelaciju nakon što dobije predmet od Okružnog suda.

V. Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

29. Apelanti navode da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

31. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud odlučio o izjavljenoj reviziji, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju apelanti 2. novembra 1994. godine pokrenuli predmetni parnični postupak radi naknade štete, te da se predmet nalazi kod Vrhovnog suda koji, prema stanja spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Iako apelanti u navodima apelacije ukazuju na dužinu postupka počev od podnošenja tužbe 1994. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu predmetnog postupka ocjenjivati od tog datuma.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje 18 godina i pet mjeseci, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je 17 godina i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

35. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvi put donio odluku nakon devet godina i jednog mjeseca, nakon čega je, na zahtjev apelanata, prekinut postupak do pravosnažnog okončanja postupka broj P.779/94 i krivičnog postupka broj K.175/05 koji je trajao devet mjeseci. Nakon toga, Osnovni sud je donio sljedeću odluku nakon tri godine i tri mjeseca, dok je treću odluku donio nakon nepunih deset mjeseci. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnom postupku odlučivao u vrlo kratkom periodu povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih odluka (jedna godina i jedan mjesec, te dvije odluke u roku od tri mjeseca). Međutim, svojim odlukama Okružni sud je ukidao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da nisu povrijeđena prava apelanata iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu doprinijeli ukupnom trajanju postupka s obzirom na to da su nekoliko puta urgirali kod redovnih sudova da prioritetno uzmu njihov predmet u rad. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se predmet nakon izjavljene revizije od 11. januara 2012. godine nalazi kod Vrhovnog suda na odlučivanju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 17 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, osim perioda od devet mjeseci koliko je trajao prekid predmetnog postupka (što s obzirom na to da se radi o kratkom periodu ne može bitnije uticati na ukupnu dužinu trajanja postupka u ovom slučaju), može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu i Okružnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 17 godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti solidarno ukupan iznos od 2.550,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 18 godina i pet mjeseci, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 17 godina i četiri mjeseca, i kada se predmet nalazi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju po reviziji, a redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju takvu dužinu postupka.

40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3160/11 (S.T. i M.T.) | Sudska praksa | Aktio