Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/10 (ZZ „BRKA“ Brčko)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1021/10, rješavajući apelaciju ZZ „Brka“ Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZZ „Brka“ Brčko podnesena protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 097-0-Už-09-000013 od 28. januara 2010. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 096-0-U-07-000041 od 29. decembra 2008.

godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ZZ „Brka“ Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt Brčko), koga zastupa Muhamed Lišić, advokat iz Distrikta Brčko, podnio je 22. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Už-09-000013 od 28. januara 2010. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-U-07-000041 od 29. decembra 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru zabrane privatizacije poduzeća DD „Univerzal“ Gornji Rahić - Brčko do konačne odluke o ovoj apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 096-0-U-07-000041 od 29. decembra 2008. godine, donesenom u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv tuženog Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine radi poništenja upravnog akta, odbijena je u cijelosti kao neosnovana apelantova tužba kojom je tražio poništenja upravnog akta - Odluke gradonačelnika Distrikta Brčko (u daljnjem tekstu: gradonačelnik) broj 01-014-011450/07 od 12. juna 2007.godine. Kako slijedi iz obrazloženja prvostepene presude, apelant je u tužbi naveo da je na osnovu odluke tenderske komisije u predmetu broj 01-014-008861/07 od 5. maja 2007. godine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača na XV javnom otvorenom tenderu za prodaju 67% ukupnog kapitala «Univerzala» d.d. Gornji Rahić-Brčko (u daljnjem tekstu: predmetni tender), te pozvan da pristupi pregovorima za zaključenje ugovora. Na prigovor drugorangiranog ponuđača, Konzorcijuma pravnih i fizičkih lica Brka – Brčko (u daljnjem tekstu: Konzorcij) od 21. maja 2007. godine gradonačelnik je donio odluku o poništenju predmetnog tendera. Apelant je u tužbi naveo da je tenderska komisija pravilno ocijenila i vrednovala pristigle ponude do datuma zatvaranja tendera nakon otvaranja tih ponuda, te proglasila najpovoljnijeg ponuđača i pozvala ga na pregovore za zaključenje kupoprodajnog ugovora. Stoga, apelant je smatrao da je odlukom gradonačelnika na nezakonit način poništena odluka kojom je apelant proglašen za najpovoljnijeg ponuđača s obzirom na to da je odluka tenderske komisije konačna i da se na nju ne mogu ulagati prigovori niti žalbe.

3. Razmotrivši cjelokupnu dokumentaciju upravnog spisa, Osnovni sud je zaključio da se apelantovi navodi iz tužbe o nezakonitoj odluci gradonačelnika ne mogu prihvatiti, jer je ta odluka gradonačelnika zasnovana na zakonskim odredbama koje su važile u vrijeme donošenja te odluke. U tom kontekstu Osnovni sud je naveo da je članom 9. tač. 4. i 6. Zakona o izvršnoj vlasti Distrikta Brčko («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» br. 2/00, 5/01, 9/01, 12/01, 16/01, 17/02, 8/03, 14/03, 31/04 i 40/05) propisano da gradonačelnik ima nadležnost da provodi zakone koje donosi Skupština Distrikta Brčko i Skupština Bosne i Hercegovine i da nagleda pružanje usluga javnosti i osigurava efikasan rad Vlade i drugih organa Distrikta Brčko. Osim toga, Zakonom o privatizaciji preduzeća u Distriktu Brčko («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» br. 8/04 i 19/07) propisane su nadležnosti gradonačelnika u vezi sa provođenjem privatizacije preduzeća u Distriktu Brčko u skladu sa nalozima supervizora o privatizaciji u Distriktu Brčko. Ovakva odredba o nadležnosti gradonačelnika, kako je navodi u prvostepenoj presudi, sadržana je i u članu 16. Zakona o Vladi Distrikta Brčko («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» br. 19/07 i 2/08), koji je u meduvremenu stupio na snagu i zamijenio odredbe ranijeg Zakona o izvršnoj vlasti Distrikta Brčko, te stoga ne stoji apelantov navod da je gradonačelnik svojom odlukom od 12. juna 2007. godine nezakonito poništio predmetni tender za privatizaciju DD « Univerzal».

4. Presudom Apelacionog suda broj 097-0-Už-09-000013 od 28. januara 2010. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude je navedeno da se na predmetni tender za prodaju 67% ukupnog kapitala preduzeća koji je raspisala Kancelarija za privatizaciju Vlade Distrikta Brčko, pored apelanta, kao ponuđač javio i Konzorcij, te da je Komisija donijela odluku o proglašenju apelanta za najpovoljnijeg ponuđača. Istaknuto je da je na odluku Komisije o izboru najpovoljnijeg ponuđača prigovor izjavio Konzorcij, nakon čega je gradonačelnik poništio predmetni tender, kao i odluku o proglašenju apelanta najpovoljnijim ponuđačem, te je navedeno da će se provesti „ponovno oglašavanje tendera u skladu sa zakonom i procedurama“. Kako je naveo Apelacioni sud, navedenu odluku gradonačelnik je donio, jer je u postupku preispitivanja navoda iz prigovora učesnika u tenderu Konzorcijuma utvrđena greška u prilogu broj 6 i 4. tenderskog paketa. U tom kontekstu je navedeno da je u prilogu broj 6 pod rednim brojem 1 prikazan sudski spor ZZ „Ratar“ Brka protiv DD „Univerzal“ u vrijednosti od 24.032,27 KM, a u prilogu broj 4 u tabeli pregled obaveza prema dobavljačima -„obaveza prema ZZ „Ratar“ u iznosu od 54.000,00 KM po nalogu revizije uključena je vrijednost pomenutog sudskog spora i kamate“. Dalje se navodi da je gradonačelnik svoju odluku donio na osnovu svojih ovlaštenja po pravu nadzora iz člana 9. tač. 4. i 6. Zakona o izvršnoj vlasti Distrikta Brčko, kao i ovlaštenja gradonačenika koja su utvrđena i odredbom člana 7. Zakona o privatizaciji preduzeća. Kako je dalje naveo Apelacioni sud, nadležnosti gradonačelnika u vezi sa provođenjem privatizacije preduzeća u Distriktu Brčko u skladu sa nalozima supervizora o privatizaciji u Brčko Distriktu proizlaze iz navedenih zakonskih odredbi koje su bile na snazi u vrijeme donošenja navedene odluke gradonačelnika. Stoga je, po mišljenju Apelacionog suda, neosnovan apelantov žalbeni navod da je gradonačelnik izašao iz okvira svoje nadležnosti, a kako apelantova žalba ne ukazuje na to da činjenice na kojima je zasnovana prvostepena presuda, odnosno odluka gradonačelnika nisu tačne, i ostali žalbeni navodi se ukazuju neosnovanim i ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude prvostepenog suda. Iz navedenih razloga Apelacioni sud je apelantovu žalbu kao neosnovanu odbio i prvostepemi presudu potvrdio.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant smatra da je prigovor Konzorcija podnesen nakon otvaranja ponuda, odnosno nakon proglašenja najpovoljnijeg ponuđača, odnosno da se navodi iz prigovora ne mogu smatrati blagovremenim u smislu materijalnih propisa iz postupka privatizacije i obveznih odnosa zbog čega je, po apelantovom mišljenju, donošenje odluke o poništenju predmetnog tendera neosnovano, te da je u tom slučaju uslijedilo prekoračenje ovlaštenja gradonačelnika koje ima u postupku privatizacije. Također, apelant ističe da se u postupku privatizacije Distrikta Brčko BiH donose odluke sa snagom izvršnosti i konačnosti, pa se u tom smislu prigovori prema pravilima privatizacije nisu mogli izjavljivati, osim pokretanja tužbe u upravnom sporu, što su propustili da urade članovi Konzorcija. Apelant smatra da je nastupila povreda mirnog uživanja imovine, odnosno da je apelant lišen izmakle koristi, kada je izvršeno nezakonito poništenje tendera. Konačno, apelant traži da se usvoji njegova apelacija, kao i da se donese privremena mjera zabrane privatizacije poduzeća DD „Univerzal“ Gornji Rahić - Brčko do konačne odluke po ovoj apelaciji.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani. 10. Apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelant nije izjasnio u vezi sa kojim pravom smatra da je diskriminiran, ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je diskriminiran u odnosu na pravo na imovinu. S obzirom na to da apelant, osim paušalnog navoda o povredi ovog prava, nije ponudio bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je diskriminiran, Ustavni sud smatra i navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovanim.

11. U vezi sa apelantovim navodom o povredi prava o zabrani zloupotrebe prava iz člana

17. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da, osim paušalnih navoda o kršenju prava iz navedenog člana, apelant nije ponudio nikakve dokaze koji bi potvrdili njegove navode. Ustavni sud je, zbog toga, odlučio da i ovaj dio apelacije odbaci kao očigledno (prima facie) neosnovan.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere. 14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/10 (ZZ „BRKA“ Brčko) | Sudska praksa | Aktio