Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1929/10 („Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Društveno vlasništvo
- Izvršenje
- Građanski postupak
- Nekretnina
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1929/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1929/10, rješavajući apelaciju „Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Pž-10-000 002 od 26. aprila 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ljubuškog, koga zastupa Advokatska kancelarija Bernadica Čović i Drinko Zadro iz Mostara, podnio je 21. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Pž- 10-000 002 od 26. aprila 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj lp. 36/05 od 4. aprila 2005. godine usvojen je apelantov prijedlog od 18. marta 2005. godine za izvršenje na novčanim sredstvima-transakcijskim računima „Orah“ d.o.o. Ljubuški i Dušana Rakića (u daljnjem tekstu: izvršenici), radi naplate naplate novčanog potraživanja dospjelog po mjenici broj AF 0537300 izdane 1. oktobra 2003. godine, protestirane pred Općinskim sudom protestom broj 02/05, R.32/05, od 7. marta 2005. godine. Kako se apelant nije uspio naplatiti na novčanim sredstvima-transakcijskim računima izvršenika po osnovu rješenja Općinskog suda od 4. aprila 2005. godine, apelant je 24. januara 2007. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja na način da se odredi izvršenje na nepokretnostima u vlasništvu izvršenika sa dijelom 1/1, upisanim u z.k. ul. broj 9., k.o. Hrašljani, koja u naravi predstavlja poslovnu zgradu sa ekonomskim dvorištem, izgrađenu na nekretnini k.č. broj 815/42 i nekretnini označenoj kao k.č. broj 815/64 u naravi pašnjak (upisane po novom premjeru u posjedovni list 1667/3 k.o. Ljubuški). Rješenjem Općinskog suda broj lp. 36/05 od 25. januara 2007. godine je usvojen navedeni apelantov prijedlog.
3. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 063-0-lp-06-000 055 od 9. septembra 2008. godine, u izvršnom predmetu tražioca izvršenja „UniCredit Zagrebačka banka“ d.d. protiv izvršenika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog, određena je druga prodaja nekretnina označena kao k.č. broj 815/42, poslovna zgrada površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu z.k. ul. broj 397 k.o. Hrašljani, vlasništvo izvršenika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog sa dijelom 1/1.
4. Zaključkom Općinskog suda broj 063-0-lp-06-000 055 od 24. oktobra 2008. godine određeno je da apelant stupa u već pokrenuti izvršni postupak pod poslovnim brojem 063-0-lp-000 055, na nekretnini pod tačkom 1. u zaključku o prodaji istog suda od 9. septembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da su tražioci izvršenja podnijeli prijedlog protiv izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja na nekretnini izvršenika. Kako je pod poslovnim brojem 063-0-lp-000 055 ranije određeno izvršenje na nekretnini označenoj kao k.č. broj 815/42, poslovna zgrada površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu z.k. ul. broj 397, k.o. Hrašljani, u vlasništvu „Orah“ d.o.o. Ljubuški sa dijelom 1/1, to je sud odlučio u dispozitivu zaključka u skladu sa odredbom člana 73. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
5. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 063-0-lp-06-000 055 od 19. oktobra 2009. godine određeno je (stav 1) da se Jadranku Rakiću dosuđuje nekretnina označena kao k.č. broj 815/41, poslovna zgrada površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu z.k. ul. broj 9. k.o. Hrašljani, vlasništvo izvršenika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog sa dijelom 1/1. Stavom 2. dispozitiva rješenja je određeno je da se nekretnina iz stava 1. dispozitiva ovog rješenja predaje kupcu Jadranku Rakiću. Stavom 3. dispozitiva rješenja je određeno je da zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda, po pravomoćnosti ovog rješenja, izvrši upis promjene prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretni iz stava 1. dispozitiva rješenja u korist kupca Jadranka Rakića. Stavom 4. dispozitiva rješenja je određeno da se ovo rješenja ima objaviti na oglasnoj ploči Općinskog suda, te da se istekom trećeg dana od dana objavljivanja na oglasnoj ploči cijeni da je predmetno rješenja dostavljeno svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predmetna nekretnina prodana Jadranku Rakiću kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 650.000,00 KM, te kako je kupac postupio u skladu sa odredbom člana 92. stav 2. ZIP-a, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 93. istog Zakona.
6. Rješenjem o ispravci Općinskog suda broj 063-0-lp-000 055 od 15. februara 2010. godine ispravljeno je rješenje o dosudi tog suda od 19. oktobra 2009. godine tako da umjesto stava 1. dispozitiva rješenja koji glasi „Jadranku Rakiću dosuđuje nekretnina označena kao k.č. broj 815/41, poslovna zgrada površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu z.k. ul. broj 9. k.o. Hrašljani, vlasništvo izvršenika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog sa dijelom 1/1“ treba da stoji: Jadranku Rakiću dosuđuje se nekretnina označena kao poslovna zgrada površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu, vlasništvo „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog sa dijelom 1/1, sagrađena na k.č. broj 815/42, ukupne površine 4402 m2 sa upisanim pravom korištenja izvršenika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog, upisane u z.k. ul. broj 9 k.o. Hrašljani. U ostalom dijelu, rješenje ostaje neizmjenjeno.
7. U obrazloženju rješenja o ispravci je navedeno da je Jadranko Rakić ustao sa prijedlogom za ispravku rješenja o dosudi, navodeći da mu je dosuđen dio k.č. broj 815/41, umjesto k.č. broj 815/42. Kako je, po ocjeni suda, došlo do očigledne greške u pisanju rješenja o dosudi od 19. oktobra 2009. godine, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja, primjenom odredbi čl. 195. i 202. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa odredbom člana 21. ZIP-a i člana 41. Zakona o građevinskom zemljištu.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-10-000 002 od 26. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno u cjelosti prvostepeno rješenje o ispravci Općinskog suda od 15. februara 2010. godine.
9. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je neosnovan apelantov žalbeni navod da se u konkretom slučaju ne radi o ispravci greške, već da se ispravkom mijenja predmet izvršenja i prodaje, a to zbog toga što je ispravkom izvršena ispravka u pravu korištenja na nekretnini na kojoj postoji društveno vlasništvo, a koje pravo korištenja slijedi sudbinu zgrade dok ista postoji na tom zemljištu. Budući da se radi o društvenom zemljištu, po ocjeni drugostepenog suda, isto nije ni moglo biti predmetom osiguranja hipoteke pa samim tim ni predmetom prodaje, kako to apelant pogrešno smatra u žalbi. Dalje je navedeno da je izvršenik „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog bio vlasnik predmetnog objekta i nositelj prava korištenja zemljišta-ekonomskog dvorišta, pa je s tim u vezi, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno prvostepeni sud postupio kada je izvršio ispravku jer je potrebno izvršiti i upis prava korištenja zemljišta sa dosadašnjeg korisnika „Orah“ d.o.o. iz Ljubuškog (izvršenika) na kupca Jadranka Rakića, koji je kupio zgradu na tom zemljištu. Kako drugostepeni sud, ispitujući pobijanu odluku nije našao da postoje razlozi zbog kojih se ista pobija kao ni razlozi na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u dispozitivu osporenog drugostepenog rješenja primjenom odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP-a.
10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-10-000 002 od 26. aprila 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, apelant je naveo da je osporena odluka nepravilna i nezakonita. Potom, apelant je istakao da bi se zemljište oko zgrade upisalo kao vlasništvo potrebno je provesti postupak kod nadležnog organa uprave, kao i da u konkretnom slučaju nije utvrđeno koliko je zemljišta potrebno za redovitu upotrebu zgrade te da predmetno ekonomsko zemljište ima površinu od 3342 m2 čija vrijednost nije procjenjivana u predmetnom postupku. Dalje je apelant konstatovao da je predmet izvršenja u konkretnom slučaju bila poslovna zgrada (površine 1060 m2, upisana u A II popisnom listu z.k. ul. broj 9, k.o. Hrašljani), dok ekonomsko zemljište nije bilo predmet ni hipoteke, niti kasnijeg izvršenja, odnosno prodaje. Slijedom navedenog, apelant je predložio Ustavnom sudu da ukine osporeno rješenje Kantonalnog suda od 26. aprila 2010. godine, zajedno sa rješenjem o ispravci Općinskog suda od 15. februara 2010. godine, te da ostavi na pravnoj snazi rješenje o dosudi Općinskog suda od 19. oktobra 2009. godine.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
13. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu zabog načina na koji je Kantonalni sud u osporenoj odluci od 26. aprila 2001. godine primijenio materijalno pravo, odbivši kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdivši prvostepeno rješenje Općinskog suda od 15. februara 2010. godine, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
14. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić