Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-696/10 (M. O.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-696/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 696/10, rješavajući apelaciju Mirsade Oručević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsade Oručević podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023490 09 Gž od 4. februara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 023490 00 P od 10. decembra 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsada Oručević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz Mostara, podnijela je 23. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 023490 09 Gž od 4. februara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 023490 00 P od 10. decembra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 023490 00 P od 10. decembra 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 023490 09 Gž od 4. februara 2010. godine, obavezani su JP „Elektroprivreda“ BiH Sarajevo i JP „Elektroprivreda“ Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) isplatiti apelantici naknadu materijalne štete u iznosima i na način detaljno naveden u dispozitivu prvostepene presude. Sudovi su utvrdili da je apelantica nesporno pretrpjela štetu zbog izlivanja rijeke Neretve za šta su odgovorni tuženi, te da su joj tuženi procijenili i isplatili određeni novčani iznos. Dalje, sudovi su zaključili da taj isplaćeni iznos nije predstavljao, kako je to apelantica tvrdila, jednokratnu pomoć, već naknadu štete. S obzirom na to da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelantica pretrpjela veću materijalnu štetu od iznosa koji su joj tuženi ranije isplatili, sud je obavezao tužene da joj isplate određene iznose kao razliku između stvarno pretrpljene štete i već isplaćenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama, dok je preko tog iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen. Sudovi su svoje odluke utemeljili na relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
3. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da joj je navedeno pravo prekršeno odbijanjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na visinu pretrpljene štete, te u tom pravcu iznosi iste argumente koje je isticala i tokom postupka pred sudovima, odnosno da je ranije isplaćeni iznos bio jednokratna pomoć, a ne naknada štete.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud ukazuje da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, pokrenutim povodom istog štetnog događaja, već odlučio u predmetu broj AP 1987/09 6. decembra 2011. godine, a slijedom toga i u grupi predmeta Odlukom broj AP 762/09 19. jula 2012. godine (obje odluke objavljene na web-stranici: www.ustavnisud.ba). Imajući to u vidu, kao i činjenicu da se konkretnom apelacijom postavljaju ista pitanja kao i u predmetima u kojima je već donesena odluka, te imajući u vidu da su redovni sudovi prilikom odlučivanja o apelantičinom tužbenom zahtjevu u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pri čemu se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantičino pravo na imovinu bilo proizvoljno, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, poziva na obrazloženje dato u navedenim predmetima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani..
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić