Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-785/10 (S. B.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-785/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 785/10, rješavajući apelaciju Slave Brkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slave Brkića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048836 09 Gž od 26. novembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavo Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Gordana M. Popović, advokat iz Novog Beograda, Republika Srbija, podnio je 26. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 048836 09 Gž od 26. novembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 048836 08 P od 28. augusta 2009. godine obavezano je Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantu ukupan iznos od 23.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, po vidovima i u iznosima koji su detaljno navedeni u dispozitivu prvostepene presude, koju je apelant pretrpio zbog ranjavanja u Vojsci Republike Srpske 1994. godine. Osnovni sud je obrazložio da je ocijenio da je kod apelanta nastupilo umanjenje opšte životne sposobnosti od 60%, kao i sve druge okolnosti bitne za određivanje naknade za pojedine vidove štete.
3. Osporenom Presudom Okružnog suda broj 1 0 P 048836 09 Gž od 26. novembra 2009. godine prvostepena presuda je preinačena tako što su dosuđeni iznosi po pojedinim vidovima nematerijalne štete umanjeni na način detaljno naveden u dispozitivu drugostepene presude, pa je apelantu dosuđen ukupan iznos od 18.500,00 KM. U obrazloženju odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je primjenom člana 127. Zakona o obligacionim odnosima, slobodnom ocjenom pravične visine novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu ocijenio da je, s obzirom na sve okolnosti, prvostepeni sud previsoko odredio naknadu po svim vidovima pretrpljene nematerijalne štete, a s obzirom na utvrđene okolnosti. Također, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud kod dosuđivanja naknade po osnovu umanjenja opšte životne sposobnosti propustio uzeti u obzir naknadu koju apelant prima na ime lične invalidnine, što se pri odmjeravanju tog vida nematerijalne štete mora učiniti. Odbijajući ostale žalbene navode tuženog, Okružni sud je naročito istakao da se „naknada [nematerijalne] štete ne može 'tarifirati', već zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, s obzirom na to da ova naknada predstavlja satisfakciju“. Također, Okružni sud je smanjio i troškove parničnog postupka sa iznosa od 5.454,00 KM na iznos od 3.083,85 KM. Okružni sud je, između ostalog, naveo da nije bilo osnova za dosuđenje dnevnica za svako zastupanje u iznosu od po 200,00 KM, jer apelantova punomoćnica nije pružila dokaze da je obavljala poslove zastupanja van sjedišta kancelarije u periodu dužem od 12 sati, a čak i „pod pretpostavkom da je [...] dokazala naprijed navedeno, ovi troškovi ne mogu predstavljati osnov za dosuđenje, s obzirom na to da je [apelant] imao mogućnost angažovanja punomoćnika sa područja gdje se nalazi sjedište prvostepenog suda, tako da se dnevnice punomoćnika iz druge države ne mogu smatrati nužnim i potrebnim troškovima za vođenje parnice“.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je navedeno pravo prekršeno isključivo zbog toga što je Okružni sud smanjio iznos nematerijalne štete koji mu je bio dosuđen prvostepenom presudom. Iz opširne apelacije proizlazi da apelant smatra da je Okružni sud proizvoljno i nezakonito odredio visinu štete po svim njenim vidovima. Također, apelant smatra da je sud proizvoljno smanjio i dosuđeni iznos troškova postupka, zato što, između ostalog, smatra da stav suda znači da apelant „nema pravo slobodnog izbora svog punomoćnika“, čime „teritorijalno ograničava apelanta“. Osim toga, apelant navodi da tuženi nije tražio preinačenje visine troškova postupka, već je „naveo da su po njegovom mišljenju troškovi postupka previsoko dosuđeni“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju presudu, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, zapaža da u apelaciji nema ništa što bi moglo pokrenuti pitanje zaštite prava na pravično suđenje, osim što je apelant nezadovoljan rezultatom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić