Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-863/10 (A.Š.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-863/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 863/10, rješavajući apelaciju A.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.Š. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 00349 09Gž od 15. januara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 Mal 001349 08 Mal od 15. jula 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A.Š. iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnio je 8. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Mal 00349 09Gž od 15. januara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Mal 001349 08 Mal od 15. jula 2009. godine. Apelant je, 10. marta 2010. godine, dopunio apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 Mal 001349 08 Mal od 15. jula 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 Mal 00349 09 Gž od 15. januara 2010. godine, apelant je obavezan da tužitelju J P „Elektroprivreda“ HZ HB d.d. Mostar, Org.dio - Opskrba električnom energijom OP Jug Grude (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime neovlašteno potrošene električne energije isplati iznos od 2.927,93 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31. maja 2006. godine do konačne isplate i troškovima postupka.
3. U obrazloženju svoje presude, Općinski sud je istakao da je nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da su tužiteljevi zaposlenici vršili kontrolu mjernog mjesta i priključka (električne energije) kod apelanta te da iz zapisnika o kontroli od 16. decembra 2004. godine i 14. februara 2005. godine proizilazi da je izvršenom kontrolom mjernog uređaja utvrđeno da je isto uredno. Nakon toga, kako je sud istakao, iz zapisnika o zamjeni mjernog uređaja od 26. januara 2006. godine proizilazi da je brojilo apelanta zamijenjeno na njegov zahtjev te da je sam apelant tražio vještačenje brojila zbog prevelike potrošnje. Iz nalaza i mišljenja Društva „Elektrokontrol HZ-HB“ Čapljina broj 34.2/2006 od 28. februara 2006. godine, gdje je vršeno vještačenje apelantovog brojila, utvrđeno je da se na poklopcu brojila nalaze plombe sa žigovima koji nisu original, što znači, kako je navedeno u presudi, da je brojilo neovlašteno otvarano. Osim toga, navedeno je da je pregledom unutarnjosti brojila utvrđeno da se otopio plastični zupčanik koji prenosi obrtaje s rotora na brojčanik. Stoga je Općinski sud zaključio da je apelant samovoljno skinuo istinite plombe sa brojila i samovoljno postavio „neistinite“ plombe što se smatra neovlaštenom potrošnjom električne energije. S obzirom na navedeno tužitelj je, 23. maja 2006.godine, izvršio obračun neovlašteno potrošene električne energije u iznosu od 2.927,93 KM i na taj iznos izdao račun apelantu. Navedeno je da je obračun izvršen na osnovu čl. 111. i 112. Općih uvjeta za isporuku električne energije - oblik samovoljno skidanje plombe.
4. Nadalje, Općinski sud je istakao da je radi utvrđivanja osnovanosti apelantovih tvrdnji kako se radi o već presuđenoj stvari izvršio uvid u spis broj 063-0-P-07-000 356 u kojem je 1. oktobra 2007. godine donesena presuda kojom je apelant obavezan da tužitelju naknadi dug u iznosu od 2.050,61 KM za isporučenu a neplaćenu električnu energiju [računi za period od 11. maja 2006. do 11. maja 2007. godine], te da je utvrdio da se ne radi o istoj pravnoj stvari. Naime, Općinski sud je istakao da se u predmetnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovu neovlaštene potrošnje električne energije [račun od 23. maja 2006. godine], dok se u prethodno vođenom postupu radi o dugu po osnovu isporučene a neplaćene električne energije, dakle da se radi se o dva različita pravna osnova, pa je prigovor apelanta da se radi o litispedenciji neosnovan. Općinski sud je istakao da su tokom postupka utvrđene činjenice da je apelant samovoljno skidao i postavljao plombe na brojilo, pa je stoga usvojio tužbeni zahtjev i obavezao apelanta da tužitelju na ime neovlaštene potrošnje električne energije isplati iznos od 2.927,93 KM, koju potrošnju je dužan platiti na osnovu člana 91. stav 2. Zakona o električnoj energiji i člana 111. stav 3. i člana 112. Općih uvjeta za isporuku električne energije, sa zakonskom zateznom kamatom od 31. maja 2006.godine do konačne isplate na osnovu čl. 518. i 277. ZOO.
5. Kantonalni sud je u svojoj odluci istakao da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi u pogledu ocjene provedenih dokaza, a sve iz razloga što je Općinski sud pravilno cijenio provedene dokaze kako to i propisuje odredba člana 8. Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Također, Kantonalni sud je istakao da je pozivanje apelanta u žalbi na presudu istog suda broj 063- 0-P-07-000 356 bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer se u konkretnom predmetu radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije, dok se u navedenoj presudi radi o potraživanju tužitelja po osnovu duga za isporučenu - neplaćenu električnu energiju, što znači da su u pitanju dva različita pravna osnova, kako je to pravilno zaključio i obrazložio Općinski sud. Što se tiče žalbenih navoda o zastari utuženog potraživanja, Kantonalni sud je istakao da se ne može upuštati u taj žalbeni navod, jer je istaknut tek u žalbi, budući da se prema odredbi člana 207. stav 3. ZPP-a, u žalbi ne može isticati prigovor zastare ako nije iznesen pred prvostepenim sudom.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da ga je Općinski sud, 1. oktobra 2007. godine, Presudom broj 063-0-P-07-000 356 obavezao na isplatu duga na osnovu isporučene a neplaćene električne energije te da je platio taj dug. Prigovara utvrđenom činjeničnom stanju te navodi da je Općinski sud proizvoljno primijenio kako materijalno tako i procesno pravo. Smatra da je sud pogrešnom ocjenom izvedenih dokaza i propustom da se svaki dokaz brižno cijeni, a naročito one dokazi koji su od presudne važnosti za donošenje odluke, donio pogrešnu odluku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić