Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4456/10 (B. D.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4456/10

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4456/10, rješavajući apelaciju Bogdana Delića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bogdana Delića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Prijedoru pod brojem I- 189/01.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj I -189/01, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Bogdanu Deliću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bogdan Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 14. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem I-189/01.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je 15. marta 2013. godine zatraženo da dostavi spis broj 77 0 I 008589 01 I (raniji broj I-189/01).

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. i 11. marta 2013. godine. Osnovni sud je 25. marta 2013. godine dostavio na uvid traženi spis.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 12. marta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 5. jula 2001. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-Presude Osnovnog suda broj P-232/00 od 16. februara 2001. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika Ministarstva unutrašnjih poslova - CJB Prijedor (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja u ukupnom iznosu od 12.214,54 KM sa zateznom kamatom počev od 1. januara 1995. godine pa do isplate, a na iznos od 8.114,54 KM, i to zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koja izvršenik ima na žiro-računu kod „Zepter banke“ u Prijedoru.

7. Osnovni sud je, postupajući povodom apelantvog prijedloga za izvršenje, donio Rješenje broj I-189/01 od 13. jula 2001. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je, nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju, po nalogu „Zepter komerc banke“ - Filijala Prijedor, izvršen prenos sredstava sa računa izvršenika na račun apelanta, i to iznosa od 12.214,54 KM na ime glavnog duga i troškova postupka u iznosu od 500,00 KM.

9. Apelant je 24 septembra 2001. godine podnio prijedlog za nastavak izvršnog postupka do konačnog namirenja.

10. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj I-189/01 od 25. septembra 2001. godine usvojen je apelantov prijedlog kojim je tražio da mu izvršenik isplati na ime revalorizacije i kamate iznos od 28.188,90 KM.

11. Nakon toga apelant je 2. oktobra 2001. godine podnio prijedlog za ispravku rješenja o izvršenju od 25. septembra 2001. godine.

12. Osnovni sud je dopunskim Rješenjem o izvršenju broj I-189/01 od 4. oktobra 2001. godine usvojio apelantov prijedlog za ispravku rješenja o izvršenju od 25. septembra 2001. godine, te je određeno izvršenje radi naplate duga u iznosu od 32.288,90 KM sa troškovima izvršnog postupka.

13. Izvršenik je 8. oktobra 2001. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 4. oktobra 2001. godine.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj I -189/01 od 6. novembra 2003. godine djelimično je odbijen prigovor izvršenika na Rješenje o izvršenju broj I-189/01 od 4. oktobra 2001. godine, te je odlučeno da predmetno rješenje o izvršenju ostaje na snazi u dijelu koji se odnosi na isplatu duga na ime kamate u iznosu od 18.851,76 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 473,00 KM na ime vještačenja.

15. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 011-0- Ž-06-000 102 od 13. jula 2006. godine uvažio žalbu izvršenika, Rješenje Osnovnog suda broj I -189/01 od 6. novembra 2003. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud se pozvao na odredbu člana 39 stav 2 ZIP-a, kojom je propisano da, ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka, a u kojem slučaju obračun kamate vrši banka na teret izvršenika. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, Okružni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno donositi novo rješenje o izvršenju radi naplate kamate, te vršiti obračun kamata na temelju vještačenja, nego je trebalo rješenje o izvršenju od 13. jula 2001. godine protiv kojeg nije izjavljen prigovor dostaviti na izvršenje banci kod koje se nalazi žiro-račun izvršenika,. Okružni sud je vratio predmet na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu s uputom da u ponovnom postupku pri odlučivanju o apelantovom prijedlogu ima u vidu odredbu člana 39 stav 2 ZIP-a.

16. Predmetni spis je dostavljen Osnovnom sudu 26. jula 2006. godine.

17. Apelant je podneskom od 2. oktobra 2006. godine urgirao kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad, te ujedno zatražio od Osnovnog suda da predmetno rješenje o izvršenju dostavi Ministarstvu finansija - Trezor Banja Luka iz razloga što je izvršenik budžetski korisnik.

18. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud 4. oktobra 2006. godine dostavio predmetno rješenje o izvršenju Ministarstvu finansija - Trezor Banja Luka.

19. Iz stanja spisa, takođe, proizilazi da je Ministarstvo finansija - Trezor Banja Luka 16. oktobra 2006. godine obavijestilo Osnovni sud da je Komisija za odobravanje isplata po osnovu sudskih izvršnih rješenja za prinudnu naplatu i pravosnažnih sudskih presuda koje su dostavljene u Sektor za trezor, na svojoj sjednici održanoj 13. oktobra 2006. godine utvrdila da se, u skladu sa članom 170 ZIP-a, ne može realizovati rješenje o izvršenju broj I -189/01 od 13. jula 2001. godine, [...] jer je po navedenom rješenju o izvršenju [...] izvršena isplata, a u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, koji je tada bio na snazi nije predviđen obračun i isplata kamate. Osim toga, Ministarstvo finansija - Trezor Banja Luka je navelo da je Okružni sud svojim rješenjem uvažio žalbu izvršenika, rješenje Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

20. Apelant je podnescima od 19. septembra 2008. godine, 8. aprila i 10. decembra 2009. godine urgirao kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad i donošenje rješenja u ponovnom postupku.

21. Iz stanja spisa proizilazi da je Ministarstvo finansija - Trezor Banja Luka dopisom od 29. decembra 2008. godine zatražilo obavještenje od Osnovnog suda u vezi sa predmetom broj I-189/01. U predmetnom dopisu je navedeno da je rješenjem Okružnog suda od 13. jula 2006. godine uvažena žalba izvršenika, rješenje Osnovnog suda od 6. novembra 2003. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Imajuću u vidu navedeno, Ministarstvo finansija - Trezor Banja Luka je od Osnovnog suda zatražilo obavještenje da li je vođen ponovni postupak pred prvostepenim sudom.

22. Osnovni sud je dopisom od 15. februara 2010. godine Ministarstvu finansija - Trezoru Banja Luka dostavio pravosnažno rješenje o izvršenju od 13. jula 2001. godine, po kojem rješenju je, prema obavještenju „Zepter komerc banke“ a.d. Banja Luka, izvršila prenos sredstava u iznosu od 12.214,54 KM, te troškove izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM. Istim dopisom je naloženo Ministarstvu finansija - Trezoru Banja Luka da izvrši troškove kamate na glavni dug i to na račun apelantovog punomoćnika, advokata Milenka Tomića.

23. Nakon toga, Osnovni sud je 13 maja 2010. godine promijenio status navedenog predmeta, te je on iskazan kao završen, te je arhiviran 16. februara 2011. godine.

24. Prema stanju spisa, Osnovni sud u predmetnom izvršnom postupku do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije u ponovnom postupku donio odluku po apelantovom prijedlogu za nastavak izvršnog postupka do konačnog namirenja. Takođe se bilo kakvom odlukom nije očitovao na navode Komisije za odobravanje isplata po osnovu sudskih izvršnih rješenja za prinudnu naplatu i pravosnažnih sudskih presuda koje su dostavljene u Sektor za trezor o postojanju zakonskih smetnji za dovršenje sprovođenja Rješenja o izvršenju broj I-189/01 od 13. jula 2001. godine u odnosu na obračun i isplatu kamate. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

25. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je hronološki opisao tok postupka i istaknuo da predmetni sudski postupak, zbog nezakonitog postupanja sudskih organa, traje predugo, te da usljed toga trpi veću materijalnu štetu. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i obaveže Republiku Srpsku da mu isplati naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

26. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, te istaknuo da nema osnova za apelaciju, te je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je banka svojim dopisom od 20. septembra 2001. godine obavijestila taj sud da je izvršila prenos sredstava sa računa dužnika, odnosno izvršenika, na žiro-račun apelanta u iznosu od 12.214,54 KM na ime glavnog duga, kao i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM. Dalje, Osnovni sud je naveo da je uz obavijest „Zepter komerc banke“ o izvršenom plaćanju na žiro-račun apelanta, sa pravosnažnim rješenjem o izvršenju, sa žir- računom apelanta, sud je dostavio, uz dopis Ministarstvu finansija Banja Luka – Trezor, 15. februara 2010. godine da izvrši troškove kamate na glavni dug, a koji dopis je Trezor primio 18. februara 2010. godine. Konačno, Osnovni sud je naveo da poslije tog dopisa nije dobio nikakvo obavještenje o postupanju po dostavljenom rješenju o izvršenju, pa je iskazao da je predmet završen 13. maja 2010. godine, a potom i arhiviran.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 14/94) Član 10.

U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

28. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 39. stav 2.

[...] Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate izvršiće banka na teret izvršenika.

[...] Obustava izvršenja Član 63.

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

31. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak po njihovom prijedlogu za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne presude, u predmetu koji se vodi u Osnovnom sudu pod brojem I-189/01, nerazumno dugo traje, odnosno da Osnovni sud nije u razumnom roku donio odluku po njihovom prijedlogu u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

36. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njegovog prijedloga za izvršenje, odnosno da li je okončan predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je apelant 5. jula 2001. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 11 godina i oko sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta zabranom na novčanim sredstvima koja izvršenik ima na žiro-računu kod „Zepter banke“ u Prijedoru), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.

39. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za osam dana od prijema prijedloga za izvršenje, dakle, 13. jula 2001. godine, odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg izvršenik nije izjavio prigovor. Nakon toga, Osnovni sud je donio novo rješenje o izvršenju od 25. septembra 2001. godine, a zatim 4. oktobra 2001. godine u kojem je konstatovano da je glavni dug od 12.214,54 KM isplaćen apelantu, ali da banka nije izvršila isplatu kamata, protiv kojih rješenja je izvršenik izjavio prigovor, koji je rješenjem Osnovnog suda od 6. novembra 2003. godine djelimično odbijen i odlučeno da rješenje o izvršenju ostaje na snazi u dijelu koji se odnosi na isplatu duga na ime kamate. Okružni sud je, odlučujući o žalbi izvršenika, donio rješenje od 13. jula 2006. godine kojim je žalbu uvažio, rješenje od 6. novembra 2003. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, nakon što je iznio hronologiju predmetnog postupka, naveo da je predmet završen 13. maja 2010. godine, a potom i arhiviran. Međutim, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 64 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da li je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da li je Osnovni sud vodio ponovni postupak kako mu je naloženo rješenjem Okružnog suda od 13. jula 2006. godine, niti je Osnovni sud odgovorio na dopis Ministarstva finansija - Trezor Banja Luka od 29. decembra 2008. godine, da li je vođen ponovni postupak pred prvostepenim sudom s obzirom na to da je rješenjem Okružnog suda od 13. jula 2006. godine uvažena žalba izvršenika, rješenje Osnovnog suda od 6. novembra 2003. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Takođe, Osnovni sud nije donio bilo kakvu odluku u smislu člana 64 ZIP-a kojom bi u odnosu na apelantov prijedlog za nastavak izvršnog postupka do konačnog namirenja zauzeo pravni stav u vezi sa navodima Ministarstva finansija - Trezor Banja Luka o postojanju zakonskih smetnji za dovršenje sprovođenja rješenja o izvršenju broj I-189/01 od 13. jula 2001. godine. Iz navedenog proizilazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao postupak, niti je iskoristio ovlašćenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku radi dovršenja izvršnog postupka.

40. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je predmetni izvršni postupak okončan donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelantovog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. U tom kontekstu Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i sprovede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.

41. U vezi s navedenim, te ocjenjujući okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da Osnovni sud ima obavezu da predmetni izvršni postupak, koji je po zakonskoj odredbi hitan, dovrši na jedan od načina propisanih članom 64 ZIP-a.

42. S obzirom na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, ni nakon 11 godina i oko sedam mjeseci od dana donošenja rješenja o izvršenju nije dovršen, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja u cijelosti pravosnažne sudske odluke. Ostali navodi

43. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da u svojoj odluci odredi pravičnu naknadu kao kompenzaciju za neopravdano dugo trajanje postupka.

45. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

46. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 5. jula 2001. godine, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 3.300,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Osnovnim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije u cjelini dovršen, u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, ni nakon više od 11 godina, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.

48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4456/10 (B. D.) | Sudska praksa | Aktio