Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-897/10 (F. J. iz Tuzle)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-897/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 897/10, rješavajući apelaciju Franci Josića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Franci Josića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem I-6301/02 (novi broj 32 0 I 031528 02 I), a koji je okončan 15.
aprila 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Franci Josić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića iz Tuzle, podnio je 10. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-6301/02. Apelant je, 28. marta 2013. godine, Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 1. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 8. novembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 23. novembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj P-2785/2000 od 17. jula 2001. godine, koja je postala pravomoćna 17. augusta 2001. godine, «Tvornica transportnih uređaja» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obavezana da, između ostalog, apelantu na ime neisplaćenih plaća isplati iznos od 1.802,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. jula 2001. godine pa do konačne isplate.
7. Apelant je 9. decembra 2002. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-2785/2000 od 17. jula 2001. godine u kojem je predložio naplatu skidanjem iznosa s izvršenikovog aktivnog žiro računa, pobliže preciziranog u prijedlogu.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-6301/2002 od 12. decembra 2002. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Kako se po prijedlogu za izvršenje nije moglo postupiti zbog nelikvidnosti izvršenikovog bankovnog računa, apelant je 3. juna 2004. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog za dozvolu izvršenja, u kojem je promijenio sredstvo i predmet izvršenja, te predložio da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari u poslovnim objektima izvršenika, te namirenja apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.
10. Podneskom od 1. februara 2006. godine apelant je od Općinskog suda tražio nastavak izvršnog postupka, te pristup popisu i procjeni izvršenikovih pokretnih stvari, budući da sud to još uvijek nije učinio.
11. Apelant je u podnescima od 31. augusta 2006. godine, 5. septembra 2008. godine i 12. oktobra 2009. godine naveo da je općepoznata činjenica da izvršenik preko drugih firmi i preko tzv. crnih računa obavlja svoju djelatnost, a odbija da izvrši pravosnažnu presudu. Apelant je zatražio od Općinskog suda da hitno nastavi i okonča predmetni izvršni postupak.
12. Općinski sud je 15. aprila 2011. godine donio Rješenje broj 32 0I 031528 02 I kojim se obustavlja postupak izvršenja u cjelini i ukidaju sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant podneskom od 14. aprila 2011. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik u cijelosti izmirio dug apelantu, pa da stoga predlaže da sud donese rješenje o obustavljanju postupka izvršenja.
13. Apelant je 5. septembra 2011. godine dostavio Ustavnom sudu Rješenje broj 32 0I 031528 02 I od 15. aprila 2011. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) s obzirom da sud, u vrijeme podnošenja apelacije, nije izvršio pravomoćnu presudu. Apelant je tražio od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da hitno okonča ovaj izvršni postupak. Također, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 2.000,00 KM.
15. Apelant je 28. marta 2013. godine obavijestio Ustavni sud da ostaje kod podnesene apelacije, budući da je izvršni postupak trajao devet godina.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da predmet nije uzet u rad, između ostalog, zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija. V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio apelant, izvršni postupak je dovršen 15. aprila 2011. godine. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud prije svega ukazuje da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
27. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak započeo 9. decembra 2002. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje te da je, u smislu odredbe člana 64. ZIP-a, kako to proizlazi iz stanja spisa, izvršni postupak dovršen donošenjem rješenja o obustavi postupka izvršenja, 15. aprila 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od osam godina i oko četiri mjeseca.
29. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim, što zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka.
30. Ustavni sud, nadalje, imajući u vidu da je izvršni postupak pokrenut radi realizacije potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćenih plaća) i da je stoga za apelanta izuzetno važan, trajao osam godina i oko četiri mjeseca, smatra da je dužina postupka a priori nerazumna. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao niti su ih redovni sudovi predočili. Pri tom Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu i kadrovska popunjenost) ne mogu biti opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Naime, Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina postupka može u cijelosti pripisati propustu Općinskog suda da djelotvorno kontrolira izvršni postupak.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine trajanja postupka, koji je trajao osam godina i oko četiri mjeseca, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, vrstu postupka, njegov značaj za apelanta, posljedice postupka, te zaključio da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnog prava apelantu dovoljna satisfakcija.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od osam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu u Tuzli.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić