Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-520/11 (DOO «Poljoprom» Bihać)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-520/11

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 520/11, rješavajući apelaciju DOO «Poljoprom» Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija DOO «Poljoprom» Bihać.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem Ip-113/04.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-113/04 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. DOO «Poljoprom» Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 1. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem Ip-113/04. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 19. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom punomoćniku 3. aprila 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj PS-166/02 od 17. februara 2004. godine obavezana je «Poljoprivreda» d.o.o. Bosanki Petrovac (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu vrati 4.491 balu sijena i 8.790 bala slame, kao i da mu na ime parničnih troškova isplatiti iznos od 6.857,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

7. Kako izvršenik nije ispunio obavezu iz navedene presude niti po proteku naloženog roka, apelant je 4. maja 2004. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak. U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja u iznosu od 36.000,00 KM na ime glavnog duga i zateznih kamata na taj iznos počevši od 19. marta 2004. godine do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 6.857,00 KM sa zateznom kamatom od 19. marta 2004. godine do isplate i troškova izvršenja za sastav prijedloga u iznosu od 1.188,00 KM i to popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina iz PL. broj 318 k.o. Petrovac – grad, te isplatom navedenog iznosa apelantu.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-133/04 od 10. marta 2005. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Nakon toga, Općinski sud je 31. januara 2006. godine održao ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina na kojima je dozvoljeno izvršenje po rješenju Općinskog suda od 10. marta 2005. godine.

10. Općinski sud je 28. marta 2006. godine održao ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina.

11. Općinski sud je donio Zaključak broj Ip-113/04 od 12. aprila 2006. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju predmetne nekretnine javnim nadmetanjem. Osim toga, u zaključku je navedeno da je vrijednost predmetne nekretnine 74.423,00 KM i da je ona određena prema nalazu stalnog sudskog vještaka.

12. Na ročištu za prodaju izvršenikovih nekretnina, koje je održano 18. maja 2006. godine, apelant je za izvršenikovu nekretninu ponudio cijenu u iznosu od 38.000,00 KM. Općinski sud je nakon toga donio Zaključak broj Ip-113/04 od 22. maja 2006. godine o prodaji predmetnih nekretnina apelantu za cijenu u iznosu od 38.000,00 KM.

13. Nakon što je apelant uplatio prodajnu cijenu na depozitni račun suda, kako mu je naloženo zaključkom od 22. maja 2006. godine, Općinski sud je 6. novembra 2006. godine donio rješenje o dosudi kojim je nekretnina koja je bila predmet prodaje dosuđena apelantu.

14. Općinski sud je donio Rješenje broj Ip-113/04 od 22. novembra 2006. godine kojim je apelant namiren za troškove izvršnog postupka u ukupnom iznosu od 4.928,00 KM.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podnescima od 13. i 20. novembra 2006. godine predložio nastavak izvršnog postupka prodajom izvršenikovih nekretnina, i to poslovnog prostora Poljoprivredne apoteke u površini od 42 m , te nekretnine iz PL 339 k.o. Petrovac – grad k.č. 927 dvorište u površini od 31 m i k.č. 927 zgrada u površini od 170 m , te nekretnina k.č. 933-2 iz PL 318 u naravi dvorište i zgrada – poslovni prostor gvožđara u prizemlju zgrade.

16. Općinski sud je donio Rješenje broj Ip-113/04 od 4. oktobra 2007. godine kojim je određeno izvršenje na drugim izvršenikovim nekretninama radi prinudne naplate preostalog duga u apelantovu korist.

17. Nakon toga, Općinski sud je donio Zaključak broj Ip-113/04 od 3. septembra 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju predmetnih nekretnina javnim nadmetanjem. Osim toga, u zaključku je navedena vrijednost predmetnih nekretnina i to prema nalazu stalnog sudskog vještaka.

18. Na ročištu za prodaju izvršenikovih nekretnina, koje je održano 7. oktobra 2008. godine, apelant je za izvršenikove nekretnine ponudio cijenu u iznosu od 203.000,00 KM. Općinski sud je nakon toga donio Zaključak broj Ip-113/04 od 9. oktobra 2008. godine o prodaji predmetnih nekretnina apelantu za cijenu u iznosu od 203.000,00 KM.

19. Kako apelant u ostavljenom roku nije uplatio ponuđenu cijenu, Općinski sud je donio zaključak od 26. novembra 2008. godine kojim je prodaja izvšenikovih nekretnina proglašena nevaljanom, te je naloženo drugom po redu ponuđaču da uplati ponuđenu cijenu u iznosu od 200.000,00 KM.

20. Pošto ni navedeni ponuđač nije uplatio ponuđenu cijenu, prodaja izvršenikovih nekretnina je proglašena neuspjelom zaključkom Općinskog suda od 5. decembra 2008. godine, te je zakazano drugo ročište za prodaju izvršenikovih nekretnina za 27. januar 2009. godine.

21. Na drugom ročištu, koje je održano 27. januara 2009. godine, izvršenikove nekretnine su prodate kupcima d.o.o. «NO 9» iz Bosanskog Petrovca za cijenu od 64.000,00 KM i Fikretu Husetiću iz Bosanskog Petrovca za cijenu u iznosu od 23.000,00 KM. Općinski sud je 4. marta 2009. godine donio rješenje o dosudi kojim je nekretnine koje su bile predmet prodaje dosudio navedenim kupcima.

22. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-113/04 od 26. maja 2009. godine iz ukupnog iznosa od 87.000,00 KM dobijenog prodajom navedenih izvršenikovih nekretnina, namireno je apelantovo potraživanje u preostalom dijelu troškova izvršnog i parničnog postupka, te dio pripadajuće zakonske zatezne kamate, dok je iznosom od 68.350,80 KM namireno potraživanje založnog povjerioca Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave FBiH – Kantonalni ured Bihać.

23. Apelant je podneskom od 28. januara 2010. godine predložio da sud, u skladu s članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, donese rješenje kojim se dozvoljava namirenje preostalog iznosa na nekretninama pobliže navedenim u samom prijedlogu.

24. Apelant je podneskom od 5. jula 2010. godine predložio da Općinski sud spoji predmete broj Ip-113/04 i predmet broj Ip-226/07, s obzirom da se radi o istom tražiocu izvršenja i istom izvršeniku, te da se vodi kao jedan predmet. Apelant je predmetnim podneskom tražio izvršenje na nekretninama označenim u katastru Općine Bosanski Petrovac kao parcele broj 30/86 i parcele broj 30/116 «Poljice farma», upisane u posjedovni list NOVI k.o. Bosanski Petrovac.

25. Apelant je podneskom od 22. novembra 2010. godine urgirao kod Općinskog suda da uzme predmet u rad.

26. Općinski sud je aktom broj Ip-113/04 od 25. septembra 2012. godine obavijestio apelanta o stanju spisa i predložio da apelant uputi sudu prijedlog za određivanje izvršenja na ostalim izvršenikovim nekretninama čija je tržišna vrijednost približna preostalom dijelu njegovog potraživanja. Naime, uvidom u prepis posjedovnog lista za predmetne nekretnine, Općinski sud je utvrdio da je na njima 24. februara 2004. godine upisano založno pravo u korist tražioca izvršenja Hypo Stiermark Kraft Fahrzeug und Maschinenleasing GmbH Graz Austria u predmetu broj Ip- 451/04, kao osiguranje potraživanja duga u iznosu od 1.398.552,90 KM. Općinski sud je pojasnio da, ukoliko bi sud prihvatio apelantov prijedlog za prodaju predmetnih nekretnina, iz prodajne cijene bi se prvo namirilo potraživanje navedenog založnog povjerioca, tako da bi apelant i dalje ostao nenamiren. Osim toga, Općinski sud je istaknuo da procijenjena vrijednost izvršenikovih nekretnina koje je apelant predložio da se prodaju iznosi oko 2.000.000,00 KM, tako da bi njena prodaja radi namirenja duga od 38.000,00 KM bila necjelishodna i na izvršenikovu štetu. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od osam dana po prijemu dopisa predloži donošenje rješenja o izvršenju na drugim izvršenikovim nekretninama koje nisu prodate u prethodnim izvršnim postupcima čija vrijednost je približna preostalom iznosu koji apelant potražuje.

27. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj Ip-113/04 od 11. februara 2013. godine kojim je, na osnovu pravosnažnog rješenja o izvršenju od 10. marta 2005. godine radi prinudne naplate preostalog dijela duga i to: glavnice u iznosu od 36.000,00 KM i preostalog dijela zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka, odredio izvršenje popisom, procjenom vrijednosti i prodajom izvršenikovih nekretnina pobliže označenih kao u izreci rješenja.

28. Apelant je 8. marta 2013. godine izjavio prigovor protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip- 113/04 od 11. februara 2013. godine. Apelant je u prigovoru naveo da u konkretnoj izvršnoj stvari od izvršenika potražuje iznos od 36.000,00 KM na ime glavnice, preko 36.000,00 KM na ime kamata počevši od 19. marta 2004. godine do dana izjavljivanja prigovora i dio duga za troškove parničnog postupka. Zatim, apelant je istaknuo da nekretnine koje su pobijanim rješenjem određene za prodaju nisu dovoljne za namirenje navedenog apelantovog potraživanja, s obzirom da vrijednost svih nekretnina iz pobijanog rješenja, po apelantovoj procjeni, iznosi oko 18.000,00 KM. Osim toga, apelant je istaknuo da je tražio spajanje izvršnog postupka koji se vodi pod brojem Ip-113/04 s postupkom koji se vodi pod brojem Ip-226/07, o čemu Općinski sud nije odlučio do dana izjavljivanja prigovora. Također, apelant je istaknuo da je Općinski sud u rješenju pogrešno utvrdio kada je naveo da je apelant ostao namiren za iznos od 36.000,00 KM, navodeći da je rješenjem o izvršenju određeno izvršenje za iznos glavnog duga u iznosu od 36.000,00 KM s kamatama na taj iznos koje se računaju od 19. marta 2004. godine do isplate, te iznos od 6.857,00 KM na ime troškova parničnog postupka s kamatama na taj iznos počevši od 19. marta 2004. godine. Apelant je istaknuo da mu izvršenik duguje iznos od 36.000,00 KM i iznos od 6.857,00 KM s kamtama na te iznose počevši od 19. marta 2004. godine do isplate, te da izvšenik apelantu duguje iznos od 46.280,00 KM na ime kamata, odnosno da mu ukupno duguje iznos od 82.280,00 KM.

29. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka, te istaknuo da mu je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo na odlučivanje u razumnom roku, odnosno da je prvostepeni sud povrijedio član 6. Evropske konvencije. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i donese traženo rješenje.

b) Odgovor na apelaciju

31. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da je do zastoja u predmetnom izvršnom postupku došlo isključivo krivicom apelantovog punomoćnika koji insistira da sud odobri izvršenje na izvršenikovoj nekretnini vrijednoj oko 2.000.000,00 KM, kako bi njenom prodajom namirio potraživanje u iznosu od 38.000,00 KM, što je postupajući sudija smatrao necjelishodnim i na izvršenikovu štetu, jer pored predložene nekretnine izvršenik posjeduje i druge nekretnine manje tržišne vrijednosti koje mogu biti predmet izvršenja u toj izvršnoj stvari i čijom prodajom bi apelant u cijelosti mogao namiriti svoje potraživanje. Nadalje, Općinski sud je naveo da o apelantovom zahtjevu za spajanje izvršnog spisa broj Ip-113/04 i spisa broj Ip-226/07, nije odlučeno s obzirom da je za drugi spis zadužen drugi sudija i da se navedeni izvršni postupci ne nalaze u istoj fazi.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 66.

Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

35. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

36. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

37. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum

38. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

41. Ustavni sud prije svega ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

42. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. maja 2004. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine ovog postupka je period od osam godina i 10 mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

44. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

45. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon donošenja rješenje o izvršenju, tri puta ponovo podnosio prijedloge za izvršenje, u kojima je predlagao prodaju drugih izvršenikovih nekretnina, a sve s ciljem da namiri svoje potraživanje. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, budući da je takvo apelantovo postupanje bilo u skladu s njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao da se hitno postupa u navedenom predmetu (podneskom od 22. novembra 2010. godine).

46. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 19. marta 2013. godine dostavio Općinski sud, proizlazi da taj sud smatra da predmetni postupak nije okončan isključivo krivicom apelantovog punomoćnika, koji je predložio kao sredstvo izvršenja nekretnine koje su znatno vrjednije od preostalog dijela potraživanja apelanta, a da o apelantovom zahtjevu za spajanje izvršnog spisa, nije odlučeno s obzirom da je za drugi spis zadužen drugi sudija i da se navedeni izvršni postupci ne nalaze u istoj fazi.

47. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od osam godina i 10 mjeseci u kojem nije okončan izvršni postupak, ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

48. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od osam godina i još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

50. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-520/11 (DOO «Poljoprom» Bihać) | Sudska praksa | Aktio