Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-973/10 (B.Š.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-973/10

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 973/10, rješavajući apelaciju B.Š., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, te člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja apelacija B.Š.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava iz radnog odnosa, koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 001386 11 Gž 3 od 20. aprila 2012. godine vraćen Opštinskom sudu u Živinicama na ponovno suđenje.

Nalaže se Opštinskom sudu u Živinicama da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 001386 11 Gž3 od 20.

aprila 2012. godine vraćen na ponovno suđenje, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Opštinskom sudu u Živinicama da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. B.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 16. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka (ostvarivanja prava iz radnog odnosa) koji se u momentu podnošenja apelacije nalazio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na odlučivanju. Apelant je 26. marta 2010. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog pravobranilaštva Banovići (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), Opštinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 23. novembra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju. Opštinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore 30. novembra, dok je Pravobranilaštvo dostavilo odgovor 3. decembra 2010. godine.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Pravobranilaštva, Opštinskog suda i Kantonalnog suda poslati su 13. decembra 2010. godine na apelantovu adresu. Međutim, dopis Ustavnog suda je vraćen s naznakom da je dostava pokušana 16. decembra 2010. godine kada je ostavljena obavijest apelantu koji nije tražio dopis o kom je obaviješten.

4. Ustavni sud je 21. februara 2013. godine od Opštinskog suda zatražio da mu dostavi na uvid predmetni spis, što je i učinjeno 29. marta 2013. godine.

5. Takođe, od Vrhovnog suda je zatraženo 1. aprila 2013. godine da obavijesti Ustavni sud da li je odlučio o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 33 0 P 001386 11 Gž3 od 20. aprila 2012. godine. Vrhovni sud je dostavio traženu informaciju 3. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

7. Apelant je 17. juna 1991. godine pokrenuo radni spor protiv Opštine Banovići (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja Rješenja Izvršnog odbora Opštine Banovići broj 02-023-17/91-2 od 7. juna 1991. godine i Rješenja Sekretarijata za poslove uprave opštine Banovići broj 04/I-12-5/91-1 od 6. juna 1991. godine.

8. Apelant je 23. juna 2003. godine Opštinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za rekonstrukciju spornog spisa. Opštinski sud je u odgovoru na apelantov prijedlog za rekonstrukciju spisa naveo da iz sadržaja apelantovog prijedloga može da se vidi da postupak nije pravosnažno okončan, a da ne može da se uzme u obzir pretpostavka da je u pitanju spis po kom je postupak u toku zbog toga što iz zapisnika o primopredaji predmeta, arhive i dokumentacije Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, ranijem Osnovnom sudu u Tuzli, broj Su-84/92 od 6. jula 1992. godine, sporni spis nije ni po jednom osnovu predat ranijem Osnovnom sudu u Tuzli (sadašnjem Opštinskom sudu). Opštinski sud je odgovorio da nije u mogućnosti da udovolji apelantovom zahtjevu za rekonstrukciju spisa.

9. Apelant je 27. juna 2003. godine Opštinskom sudu u Banovićima podnio zahtjev za rekonstrukciju spornog spisa, smatrajući da bi taj sud, kao novoosnovani (osnovan 1995. godine), mogao da preuzme stvarnu i mjesnu nadležnost s obzirom da su parnične strane imale prebivalište u Banovićima. Opštinski sud u Banovićima je dostavio apelantu obavještenje u kom je naveo da je uvidom kroz sve upisnike utvrđeno da apelantov spis nikada nije dostavljen u rad tom sudu.

10. Apelant je Opštinskom sudu 10. aprila 2006. godine podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa Osnovnog suda udruženog rada Tuzla broj Rs.669/91 „R“, zbog toga što je spis zagubljen.

11. Rješenjem Opštinskog suda broj 033-0-P-06-000437 od 25. avgusta 2006. godine određeno je da se obnovi-rekonstruiše spis broj Rs-669/91-R i formiran je novi spis broj 033-0-P-06-000437.

12. Apelant je na ročištu održanom 5. aprila 2007. godine precizirao tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Rješenje tužene o prestanku apelantovog radnog odnosa broj 02-023-17/91-2 od 7. juna 1991. godine i obaveže tužena da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa za period od 1. marta 1991. godine do 30. maja 1997. godine, da mu za taj period na ime plata, toplog obroka i regresa za godišnji odmor, zimnice i ogreva, isplati iznose pobliže navedene tužbenim zahtjevom, te da mu isplati razliku u plati koju bi ostvario kod tužene i plate koju ostvaruje u Opštini Bijeljina počev od 30. maja 1997. godine do pravosnažnog okončanja predmetnog spora, te da ga rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi.

13. Opštinski sud je Presudom broj 33 0 P 001386 06 P od 31. marta 2008. godine poništio Rješenje Izvršnog odbora Opštine Banovići broj 02-023-17/91-2 od 7. juna 1991. godine, te je obavezao tuženu da apelantu uspostavi radnopravni status povezivanjem radnog staža od 1. marta 1991. godine do 30. maja 1997. godine, i da mu na ime neisplaćenih plata za ovaj period isplati iznos od 4.129,04 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se obaveže tužena da mu za navedeni period isplati naknadu za topli obrok, regres za godišnji odmor, zimnicu i ogrev u iznosima pobliže navedenim u izreci presude, da mu isplati razliku plata koju bi ostvario kod tužene i plate koju ostvaruje u Opštini Bijeljina od 30. maja 1997. godine, kao i u dijelu kojim je tražio da ga tužena rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14. Odlučujući o žalbama apelanta i tužene podnesenim protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 P 001386 08 Gž od 5. juna 2008. godine. Navedenom presudom žalbe su djelimično uvažene i preinačena je prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da ga tužena rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, tako da je taj dio apelantovog tužbenog zahtjeva usvojen. Istom presudom ukinuta je prvostepena presuda u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantu uspostavi radno-pravni status povezivanjem radnog staža od 1. marta 1991. godine do 30. maja 1997. godine i da mu, na ime neisplaćenih plata za ovaj period, isplati ukupan iznos od 4.129,04 KM i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

15. Tužena je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 33 0 P 001386 08 Rev od 9. februara 2010. godine odbio reviziju kao neosnovanu.

16. Odlučujući u ponovnom postupku Opštinski sud je donio Presudu broj 33 0 P 001386 06 P 2 od 19. novembra 2009. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da apelantu uspostavi radno-pravni status povezivanjem radnog staža i uplatom doprinosa za PIO za period od 1. marta 1991. godine do 30. maja 1997. godine. Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime neisplaćenih plat za period od 1. marta 1991. godine do 30. maja 1997. godine isplati ukupan iznos od 95.167,50 KM, dok je tužena obavezana da apelantu na ime naknada troškova postupka isplati iznos od 125,00 KM.

17. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 001386 10 Gž 2 od 15. januara 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda u odbijajućem dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

18. Rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 P 001386 10 Rev 2 od 29. marta 2011. godine usvojena je apelantova revizija, ukinuta je drugostepena presuda u dijelu kojim je apelantova žalba odbijena i predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

19. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 33 0 P 001386 11 Gž3 od 20. aprila 2012. godine kojom je uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu ukinuo u odbijajućem dijelu apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu plata, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

20. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 33 0 P 001386 12 Rev 3 od 26. marta 2013. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu.

21. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu nije okončan ponovni postupak pred Opštinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je zbog predugog trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je postupak za zaštitu svojih prava pokrenuo 1991. godine pred Sudom udruženog rada u Tuzli, da navedeni postupak nije okončan do početka ratnih sukoba u BiH, pa se nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma obraćao sudovima i raznim institucijama interesujući se za nastavak postupka. Dalje, apelant iscrpno navodi hronologiju postupka te ističe da je u momentu podnošenja apelacije u toku revizija pred Vrhovnim sudom koju je podnio u tom postupku, iako ne vjeruje da će revizija biti efektivna u njegovom slučaju, odnosno, da neće «imati snagu da promeni nepravilno izgrađenu praksu sudova u FBiH», istaknuvši da postupci pred Vrhovnim sudom predugo traju. Takođe, apelant je naveo da je nezadovoljan načinom na koji su izvođeni dokazi u postupku, te je pomenuo da su on i njegova porodica žrtve progona po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Na kraju, apelant smatra da, zbog odnosa sudova u njegovom predmetu, kao jedino ispravno rješenje da se devetnaestogodišnji spor okonča jeste da Ustavni sud svojom odlukom utvrdi navedene povrede i dosudi mu materijalnu i nematerijalnu štetu.

b) Odgovor na apelaciju

23. Pravobranilaštvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo da je apelacija preuranjena i da nije došlo do povrede apelantovih prava navedenih u apelaciji. U odgovoru je navedeno da su odluke sudova zasnovane na zakonu i da je apelantovo pozivanje na navodni progon njega i njegove porodice po vjerskoj osnovi neosnovan. Pravobranilaštvo je predložilo da Ustavni sud odbaci apelaciju kao nedopuštenu ili odbije apelaciju kao neosnovanu.

24. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da je postupak proveden u skladu s odgovarajućim odredbama važećih zakonskih propisa, pri čemu nisu povrijeđene odredbe Evropske konvencije, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje kod razloga i stavova iznesenih u presudi od 15. januara 2010. godine, zbog toga što je navedena presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava i uz poštovanje apelantovih prava zagarantovanih Ustavom BiH.

V. Relevantni propisi

26. Zakon o parničnom postupku («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 434.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

27. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

28. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

29. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

32. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

34. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju..

35. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

36. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Opštinski sud u ponovnom postupku donio odluku, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. juna 1991. godine pokrenuo radni spor kod tadašnjeg Osnovnog suda udruženog rada u Tuzli. Iako apelant u navodima apelacije ukazuje na dužinu postupka počev od podnošenja tužbe 1991. godine Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

38. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembar 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje 21 godinu i pet mjeseci, a relevantni period koji treba da se uzme u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je period od 17 godina i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

39. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.

40. Analizirajući postupak Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje nešto više od 21 godinu, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i četiri mjeseca, dok suštinski parnica pred stvarno i mjesno nadležnim redovnim sudovima teče od 25. avgusta 2006. godine kada je rješenjem Opštinskog suda određeno obnavljanje-rekonstrukcija spisa broj Rs-669/91-R, odnosno traje sedam godina i osam mjeseci.

41. Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud u konkretnom predmetu, nakon što je rješenjem od 25. avgusta 2006. godine odredio obnavljanje-rekonstrukciju spisa broj Rs- 669/91-R, prvi put donio presudu nakon jedne godine i sedam mjeseci, dok je drugi put donio presudu nakon godinu dana i pet mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Opštinski sud je osporio apelantove navode i nije naveo posebne razloge kojima bi opravdao trajanje predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao u vrlo kratkom periodu povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih odluka (prva odluka nakon dva mjeseca, druga nakon nepuna dva mjeseca a treća nakon godinu dana). Međutim, svojim odlukama Kantonalni sud je u dva navrata djelimično ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje, dok je jednom odlukom potvrdio prvostepenu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je svoje odluke donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava i uz poštovanje apelantovih prava zagarantovanih Ustavom BiH. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u ovom postupku svoju prvu odluku kojom je reviziju odbio kao neosnovanu donio nakon osam mjeseci, drugu odluku kojom je usvojio reviziju donio je nakon godinu dana i dva mjeseca, a treću kojom je odbacio reviziju kao nedopuštenu nakon 11 mjeseci. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant tek nakon sedam godina i šest mjeseci od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa i to nenadležnim sudovima, a da se nadležnom sudu obratio tek nakon 10 godina i pet mjeseci od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, te je na taj način pokazao pasivan odnos prema postupku i u znatnoj mjeri doprinio njegovoj dužini.

42. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je okolnost da je u periodu od podnošenja tužbe do rekonstrukcije spisa došlo do ratnog stanja u Bosni i Hercegovini, a nakon toga do reforme mjesne i stvarne nadležnosti sudova nadležnih za postupanje po apelantovoj tužbi, objektivno uticala na dužinu postupka. Uzimajući u obzir da je spis rekonstruisan 2006. godine, od kada zapravo i traje postupak, Ustavni sud smatra da su prvostepeni i drugostepeni sud postupali u postupku bez potrebne efektivnosti, posebno ako se uzme u obzir da su prvostepene presude dva puta djelimično ukidane i vraćane na ponovno suđenje, te da je Vrhovni sud jednom ukinuo i drugostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za dužinu postupka u konkretnom slučaju snose prvostepeni i drugostepeni sud, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali ukidanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

43. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, pored činjenice da je i apelant svojim ponašanjem znatno doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i četiri mjeseca, a nakon rekonstrukcije i obnove spisa, odnosno zasnivanja stvarne i mjesne nadležnosti Opštinskog suda traje sedam godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati redovnim sudovima. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

44. Budući da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon Rješenja Kantonalnog suda broj 33 0 P 001386 11 Gž3 od 20. aprila 2012. godine vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje u odbijajućem dijelu apelantovog tužbenog zahtjeva, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

45. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

46. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih ustavnih prava i nalog redovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku odgovarajuća satisfakcija za apelanta u ovom predmetu.

Ostali navodi iz apelacije

47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak, koji je zakonom određen kao hitan, nije okončan ni 17 godina i četiri mjeseca od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda i predmet se nalazi pred Opštinskim sudom na ponovnom suđenju. Ustavni sud smatra da su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli Opštinski sud i Kantonalni sud, pri čemu je i apelant svojim ponašanjem znatno uticao na dužinu postupka, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

49. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić