Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4430/10 (A. Ć. i R. Š.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Odustanak od apelacije
- Nekretnina
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-4430/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4430/10, rješavajući apelaciju Adile Ćerimović i Rešide Šakanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 3, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav
2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rešide Šakanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 P 006963 10 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 006963 10 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Rešidi Šakanović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adile Ćerimović podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 P 006963 10 P zbog toga što je podnositeljica apelacije odustala od apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Adila Ćerimović i Rešida Šakanović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vrnograča, koje zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijele su 14. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 006963 10 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju i fotokopiju spisa broj P-343/97. Općinski sud je 4. januara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju i fotokopiju spisa broj P- 343/97.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je opunomoćeniku apelantica 1. februara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantice su Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši 1. juna 1989. godine podnijele tužbu protiv M.H. i Š.Š. (u daljnjem tekstu: tužene) radi diobe nekretnina, koja je zavedena pod brojem P:429/89, dok je 1997. godine predmet zaveden pod brojem P-343/97.
6. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je sud u predmetu broj P-343/97 održao četiri ročišta u 2002. godini (19. februara, 24. aprila, 19. juna i 4. septembra) na kojima je izveo predložene dokaze, dozvolio ispravku i dopunu tužbe, te na posljednjem ročištu na zahtjev drugoapelantice odgodio raspravu na neodređeno vrijeme.
7. Apelantice su 1. februara 2006. godine obnovile-dopunile tužbu tako što su precizirale tužbeni zahtjev i istovremeno zatražile da sud donese sudsku mjeru osiguranja zabrane otuđenja spornih nekretnina koji je zaveden pod broj 023-0-V-06-000 136.
8. Apelantice su se, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tokom 2006. godine obratile Uredu ombudsmena u Bihaću, koji je svojim dopisom broj I:840/06 od 5. decembra 2006. godine dostavio apelanticama odgovor Općinskog suda broj P-343/97 od 29. novembra 2006. godine. U navedenom dopisu Općinskog suda je navedeno da će sud odlučiti o sudskoj mjeri osiguranja s obzirom na to da se radi o zahtjevu hitne prirode, dok po tužbi predmet broj P-343/97, koji nije hitne prirode, neće u skorije vrijeme uzeti u rad zbog činjenice da je predmetni sudija zadužen velikim brojem starih predmeta hitne prirode.
9. Općinski sud je, nakon dopune tužbe od 1. februara 2006. godine, predmet uzeo u rad u toku 2006. godine, kada je odlučio o mjeri osiguranja, dok je Rješenjem broj 023-0-V-06-000 136 od 4. januara 2007. godine vratio tužbu apelanticama na dopunu. Apelantice su 18. januara 2007. godine dopunile tužbu.
10. Općinski sud je predmet koji se sada vodi pod brojem 23 0 P 006963 10 P uzeo u rad u toku 2010. godine, kada je tužba apelantica dostavljena tuženim na odgovor. Međutim, zbog nepoznatog boravišta jedne od tuženih, na ročištu održanom 16. marta 2012. godine tužba je ponovno vraćena na ispravku i dopunu. Na istom ročištu je utvrđeno da je prvoapelantica umrla 2008. godine, dok je opunomoćenik apelantica 30. marta 2012. godine obavijestio Općinski sud o nasljednicama prvoapelantice (A.Ć., M.M. i B.Ć.) koje su na ročištu održanom 3. jula 2012. godine stupile u predmetnu parnicu.
11. Općinski sud je u 2012. godini održao još tri ročišta (27. augusta, 28. septembra i 5. decembra) na kojima je doneseno rješenje da se tužba M.M. i B.Ć. (nasljednice prvoapelantice) smatra povučenom, odnosno označeni su novi tuženi, proširena je tužba i drugoapelantica je povukla tužbu u odnosu na M.H. i Š.Š.
12. Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončan postupak pred Općinskim sudom u konkretnom predmetu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantice smatraju da je, zbog predugog trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice navode da se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu starom 21 godinu o kojem do dana podnošenja apelacije nije odlučeno, kao ni o njihovom prijedlogu za sudsku mjeru osiguranja. Apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da okonča predmetni postupak, te da obaveže Unsko-sanski kanton da im na ime naknade nematerijalne štete isplati po 150,00 KM godišnje počev od 1996. godine do donošenja odluke.
14. Opunomoćenik apelantica je dopisom od 6. septembra 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je prvoapelantica umrla, te da povlači apelaciju i zahtjev za naknadu štete koje je podnio u njeno ime.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je predmet broj P-343/97, u kojem je uložen i cjelokupan spis predmeta broj O:70/88, na zahtjev apelantica kao dokaz uložen u spis predmeta broj 23 0 P 006963 10 P u kojem se nalazi i tužba apelantica zaprimljena 1. februara 2006. godine. Sud dalje navodi da nije poznato zašto do početka ratnih sukoba u BiH nije postupano po tužbi apelantica koja je podnesena ovom sudu 1. juna 1989. godine, dok je poslije rata sud imao mnogo nezavršenih predmeta i nedovoljan broj sudija tako da je predmet uzet u rad tek 2002. godine. Sud dalje navodi kratku hronologiju postupanja u predmetu u 2002. godini i 2006. godini nakon čega je ponovno nastupila pauza do 2010. godine zbog toga što je postupajući sudija prestao obavljati funkciju sudije. Općinski sud je naglasio da su dugom trajanju predmetnog postupka u pretežnom dijelu doprinijele i apelantice kojima je tužba nekoliko puta vraćana na ispravku i dopunu, koju su proširivale, povlačile itd., pa je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na apelanticu Adilu Ćerimović
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na apelanticu Adilu Ćerimović Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda.
21. Član 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
3. podnosilac apelacije je odustao od apelacije;
[…]
22. S obzirom na to da je opunomoćenik prvoapelantice Adile Ćerimović podneskom od 6. septembra 2012. godine obavijestio Ustavni sud da povlači apelaciju u odnosu na prvoapelanticu, te imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da apelaciju odbaci kao nedopuštenu u odnosu na prvoapelanticu u smislu predmetne odredbe Pravila Ustavnog suda.
Dopustivost u odnosu na apelanticu Rešidu Šakanović
23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Drugoapelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju drugoapelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima drugoapelantice i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da su apelantice 1. juna 1989. godine podnijele tužbu tadašnjem Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši povodom koje nije postupano. Iako drugoapelantica u navodima apelacije ukazuje na dužinu postupka počev od podnošenja tužbe 1989. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu predmetnog postupka ocijeniti od tog datuma.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje 23 godine i tri mjeseca, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je 17 godina i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelantice pokrenule parnični postupak radi diobe nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
33. Analizirajući predmetni prvostepeni postupak, Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje više od 23 godine, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i četiri mjeseca, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u predmetnom postupku nije poduzimao nikakve radnje do 2002. godine, kada je održao nekoliko ročišta, te je na zahtjev drugoapelantice (na ročištu održanom 4. septembra 2002. godine) odgodio raspravu na neodređeno vrijeme. Sud je predmet ponovo uzeo u rad 2006. godine, kada je odlučio o sudskoj mjeri osiguranja, dok je u januaru 2007. godine vratio tužbu na dopunu apelanticama. Nakon što su apelantice u januaru 2007. godine dopunile tužbu, Općinski sud je nastavio rad na predmetu tek 2010. godine. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da mu nije poznato zašto do početka ratnih sukoba u BiH nije postupano po tužbi apelantica, dok je kao opravdanje za nepostupanje u predmetu do 2002. godine naveo veliki broj nezavršenih predmeta i nedovoljan broj sudija. Za nepostupanje od 2007. godine do 2010. godine sud je kao razlog naveo da je postupajući sudija prestao obavljati funkciju sudije. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je i drugoapelantica doprinijela ukupnom trajanju postupka s obzirom da je na njen prijedlog na ročištu održanom 4. septembra 2002. godine sud odgodio raspravu na neodređeno vrijeme. Imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da je i drugoapelantica sama jednim dijelom doprinijela da postupak traje tako dugo, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog postupka u odlučujućem dijelu može staviti na teret Općinskom sudu, koji je bio dužan da djelotvorno kontrolira i vodi postupak i da, u smislu odredbe člana 10. ZPP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao imati u vidu činjenicu da se radi o predmetu koji je započeo 1989. godine, a što je Općinski sud prilikom postupanja u pojedinim fazama postupka zanemarivao.
34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava drugoapelantice na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Drugoapelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
36. Prilikom odlučivanja o drugoapelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 17 godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi drugoapelantici trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.550,00 KM. Ovaj iznos dužna je isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište redovnog suda.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prvostepeni postupak traje više od 23 godine, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 17 godina i četiri mjeseca, a Općinski sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu postupka, pri čemu treba naglasiti da je i drugoapelantica jednim dijelom doprinijela dužini trajanja postupka, a što se, ipak, u odlučujućoj mjeri nije odrazilo na ukupnu dužinu predmetnog postupka.
38. Na osnovu člana 16. stav 4. tačke 3, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić