Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3681/10 (Ž.B.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3681/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3681/10, rješavajući apelaciju Ž.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ž.B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 056659 09 Gž od 24. februara 2012. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000654 od 7.
maja 2008. godine, Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P- 1393/04 od 30. decembra 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 056659 04 P od 9. marta 2009. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja bila preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ž.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 26. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-000654 od 7. maja 2008. godine, Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 1393/04 od 30. decembra 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 056659 04 P od 9. marta 2009. godine, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po njegovoj tužbi od 15. aprila 2004. godine u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, te Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), kao učesnika u postupku, zatraženo je 18. oktobra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 9. novembra 2012. godine, a tuženi 25. oktobra 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. februara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Općinski sud je Rješenjem broj Kv-27/03 (K-929/97-B) od 30. decembra 2003.
godine naložio MUP-u Kantona Sarajevo da apelantu, kao licu od kojeg su oduzeti, vrati predmete oduzete po označenoj potvrdi.
7. Apelant je tužbom od 15. aprila 2004. godine kod Općinskog suda pokrenuo parnicu protiv Ministarstva privrede Kantona Sarajevo i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi). Općinski sud je nakon pet održanih ročišta u periodu od 6. decembra 2004. godine do 30. novembra 2005. godine donio presudu.
8. Općinski sud je Presudom broj P-1393/04 od 30. decembra 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obavežu da mu isplate označeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te ga je obavezao da tuženim nadoknadi troškove postupka. Iz obrazloženja presude proizlazi da je apelant tražio da mu tuženi isplate označeni novčani iznos, jer mu nisu vraćene stvari koje su mu oduzete u krivičnom postupku koji je okončan oslobađajućom presudom, kako je naloženo rješenjem od 30. decembra 2003. godine. Dalje, u obrazloženju presude je ukazano da apelant nije proveo dokaz na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva zbog čega je on odbijen primjenom člana 7. u vezi sa članom 126. ZPP. Općinski sud je zaključio da nalaz vještaka finansijske struke koji je vještačio u krivičnom postupku i koji je utvrdio vrijednost oduzetih stvari, prema stvarnoj tržišnoj vrijednosti u momentu činjenja krivičnog djela, nije prihvaćen kao relevantan dokaz, jer sud neposredno provodi dokaze i ne može koristiti dokaze provedene u drugom postupku.
9. Apelant je protiv presude Općinskog suda žalbu izjavio 4. februara 2005. godine. U žalbi je, pored ostalog, osporavao i zaključak prvostepenog suda da se ne prihvati kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka koji je sačinjen u krivičnom postupku.
10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-06-000654 od 7. maja 2008. godine apelantovu žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Prvostepena presuda je ukinuta shodno članu 291. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer je apelant kao tužene označio organe uprave koji ne mogu biti stranke u postupku, odnosno nemaju stranačku sposobnost. S obzirom na to da je navedena povreda sama po sebi predstavljala razlog za ukidanje pobijane presude na osnovu člana 227. stav 3. ZPP, Kantonalni sud se nije ni upuštao u razmatranje apelantovih žalbenih navoda.
11. Općinski sud je rješenjem od 21. augusta 2008. godine apelanta pozvao da uredi tužbu, što je apelant i učinio 1. septembra 2008. godine.
12. Općinski sud je 14. januara i 9. marta 2009. godine zakazao pripremno ročište. Apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio ali je pismeno obavijestio Općinski sud da neće doći, te da ostaje kod svih prijedloga, zatraživši od Općinskog suda da donese odluku po njegovoj tužbi.
13. Općinski sud je 9. marta 2009. godine donio Rješenje broj 65 0 P 056659 04 P kojim se apelantova tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio na pripremno ročište zakazano za 14. januar 2009. godine, pa je pripremno ročište odgođeno za 9. mart 2009. godine na koje je pozvan apelant uz napomenu da, ukoliko ne pristupi na pripremno ročište, a o njemu bude obaviješten, smatrat će se da je tužbu povukao. Najzad, ukazano je da apelant, iako uredno obaviješten, nije došao na ročište zakazano za 9. mart 2009. godine, te da je dostavio podnesak da na ročište ne može pristupiti iz više razloga i da moli da sud završi suđenje njegovim pravičnim obeštećenjem. Općinski sud je odluku zasnovao na članu 84. stav 1. ZPP.
14. Apelant je 6. aprila 2009. godine izjavio žalbu na rješenje Općinskog suda.
15. Apelant je 30. aprila 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 1304/09 od 25. februara 2010. godine odbacio kao nedopuštenu apelaciju istog apelanta zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju. U tački 3. navedene odluke je konstatovano da, iako se apelant odazvao na poziv Ustavnog suda da precizira apelaciju, nije dostavio odluke na koje se pozvao u apelaciji, niti je dostavio druge dokaze na kojima zasniva apelaciju.
16. Apelant je ponovo podnio apelaciju Ustavnom sudu 26. augusta 2010. godine.
17. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 056659 09 Gz od 24. februara 2012. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i rješenje prvostepenog suda kojim se apelantova žalba ima smatrati povučenom potvrdio. U obrazloženju rješenja je ukazano da je prvostepeni sud pravilno postupio u skladu sa članom 84. stav 1. ZPP, kada je donio osporeno rješenje, jer se apelant, iako uredno obaviješten, nije pojavio na zakazanom ročištu, a tuženi nije tražio da se ročište održi. S tim u vezi je ukazano da je jedno od osnovnih načela parničnog postupka načelo dispozicije stranaka kako u pogledu pokretanja postupka, tako i u pogledu preduzimanja parničnih radnji. Dalje, ukazano je da nije sporno da je apelant, kao tužilac, predlagao da se donese presuda u njegovom odsustvu, ali da takav njegov odnos prema postupku ne može utjecati na postojanje pretpostavke da je povukao tužbu. S tim u vezi je ukazano i na stav Vrhovnog suda BiH iz Odluke broj Pž-379/87 od 24. marta 1988. godine. S obzirom na to da je apelant, iako uredno obaviješten, propustio da se pojavi na zakazanim ročištima, zaključeno je da su se stekli uvjeti iz člana 84. stav 1. ZPP.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant je iznio opširne prigovore u vezi sa postupkom pred Ustavnim sudom u predmetu broj AP 1304/09, tvrdeći da uputa u pogledu dopune apelacije koju je dobio nije bila dovoljno jasna i precizna, odnosno da je tek u odluci obrazloženo da se „apelacija bezuvjetno odbija jer je nepotpuna“.
19. Apelant izričito ne ukazuje, ali iz njegovih navoda proizlazi da smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. Po apelantovom mišljenju, navedena prava su mu povrijeđena Presudom Općinskog suda broj P-1393/04 od 30. decembra 2005. godine i Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž- 06-000654 od 7. maja 2008. godine kojim je ukinuta navedena presuda Općinskog suda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Apelant smatra da je pogrešan stav prvostepenog suda da se kao dokaz o vrijednosti robe koja je oduzeta i čiju naknadu je tražio u parničnom postupku ne može prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka koji je sačinjen i korišten u krivičnom postupku. Također, apelant smatra da Kantonalni sud prvostepenu presudu nije mogao ukinuti samo zbog nedostatka stranačke sposobnosti na strani tuženih. Po njegovom mišljenju, Kantonalni sud je na ovaj način ostavio na snazi pravno mišljenje prvostepenog suda o neprihvatljivosti nalaza i mišljenja vještaka iz krivičnog postupka.
21. Dalje, apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena i Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 056659 04 P od 9. marta 2009. godine kojim se njegova tužba ima smatrati povučenom. Apelant ukazuje da je u ponovnom postupku pred Općinskim sudom u dva navrata pismeno obavijestio sud, koji je njegove obavijesti zaprimio i putem faksa i e-maila, da neće izvoditi nove dokaze, da ostaje pri svom zahtjevu, te da traži da se donese odluka. Po njegovom mišljenju, nije bilo potrebe da se ponovo zakazuje pripremno ročište s obzirom na to da je sutkinja zadužena njegovim predmetom priznala da parnica traje od 2004. godine.
22. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. S tim u vezi je istakao da je postupak otpočeo još 2004. godine, detaljno iznio hronologiju postupka, kako je već izloženo u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta, te je ukazao da po njegovoj žalbi na prvostepeno rješenje kojim se njegova tužba smatra povučenom nije odlučeno. Apelant je posebno istakao da sudovi nisu poštivali ni zakonom određene rokove za preduzimanje pojedinih radnji. Najzad, apelant je zatražio od Ustavnog suda da „uvaži njegove zahtjeve za kompenzaciju mnogostruko veću od zbira, tj. vrijednost robe koja mu je oduzeta, te zakonske zatezne kamate od dana otuđenja zbog manipulacija koje se na ovakav način nekažnjeno mogu provoditi na mnogim aspektima života“.
b) Odgovor na apelaciju
23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je po apelantovoj žalbi na prvostepeno rješenje odluka donijeta 24. februara 2012. godine, te je navedeno rješenje dostavljeno u prilogu. Dalje, ukazano je da je prvostepeni sud pravilno primijenio član 84. stav 1. ZPP. Najzad, Kantonalni sud se pozvao na odgovor na apelaciju u predmetu broj AP 1304/09 u kojem se izjasnio na apelantove navode u povodu rješenja istog suda kojim je njegova žalba na prvostepenu presudu uvažena i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
24. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da su apelantovi navodi o povredi prava na koja ukazuje neosnovani, te da je prvostepeni sud pravilno primijenio član 84. ZPP.
V. Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe Član 66.
Kad utvrdi (...) da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, (...) sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 84.
(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 228.
Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.
VI. Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- Dopustivost u odnosu na osporene odluke
28. Apelant smatra da mu je Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000654 od 7. maja 2008. godine, Presudom Općinskog suda broj P-1393/04 od 30. decembra 2005. godine i Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 056659 04 P od 9. marta 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
29. Prilikom ispitivanja ovih apelantovih navoda Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
14. apelacija je preuranjena;
30. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
31. U konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž- 06-000654 od 7. maja 2008. godine kojim je taj sud, odlučujući po apelantovoj žalbi, ukinuo također osporenu Presudu Općinskog suda broj P-1393/04 od 30. decembra 2005. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Najzad, apelant osporava i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 056659 04 P od 9. marta 2009. godine kojim se njegova tužba ima smatrati povučenom protiv kojeg je apelant izjavio žalbu Kantonalnom sudu o kojoj, u trenutku podnošenja apelacije, nije bilo odlučeno. Shodno navedenom, slijedi da je apelacija, u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, osim sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju preuranjena. Na ovakav zaključak ne utječe činjenica da je o apelantovoj žalbi na osporeno rješenje Općinskog suda kojim se tužba ima smatrati povučenom nakon podnošenja apelacije Kantonalni sud odlučio Rješenjem broj 65 0 P 056659 09 Gz od 24. februara 2012. godine. Naime, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Dalje, Ustavni sud podsjeća da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena konačna odluka u ovom predmetu, niti ju je dostavio, niti osporio.
32. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je o ovom dijelu apelantovih navoda odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- Dopustivost u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku
33. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
34. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim i Općinskom sudom a po njegovoj tužbi od 15. aprila 2004. godine. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni parnični postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
36. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
(...)
39. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
40. Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo postupak tužbom od 15. aprila 2004. godine, a da je postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 24. februara 2012. godine. Dakle, postupak je trajao sedam godina, deset mjeseci i devet dana. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radilo o složenim činjeničnim i pravni pitanjima koja bi opravdala trajanje postupka.
41. Ustavni sud primjećuje da je najprije prvostepeni sud propustio da, u skladu sa članom 66. ZPP, pozove apelanta da uredi tužbu s obzirom na to da u prvobitnoj tužbi označeni tuženi nisu imali sposobnost da budu stranke u parnici. Zbog ovog propusta, prvostepena presuda je po apelantovoj žalbi ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Međutim, Kantonalnom sudu trebalo je nešto više od tri godine za donošenje odluke. Najzad, odlučujući po apelantovoj žalbi na rješenje Općinskog suda kojim se tužba ima smatrati povučenom, Kantonalnom sudu je trebalo gotovo tri godine da donese odluku.
42. Ustavni sud podsjeća da nepoštivanje zakonom utvrđenih rokova za preduzimanje pojedinih radnji od suda samo po sebi ne mora predstavljati povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Međutim, navedeni rokovi moraju se sagledati u vezi sa obavezom suda da osigura da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. U konkretnom slučaju nema ništa što bi uputilo na zaključak da je apelant svojim ponašanjem ili propustom doprinio trajanju postupka. Ovo posebno kad se ima u vidu trajanje, u dva navrata, postupka odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom od nešto više od pet godina s čim u vezi Kantonalni sud nije ponudio niti jedno obrazloženje ili razlog.
43. Ustavni sud smatra da je, i pored propusta Općinskog suda da apelanta pozove da uredi tužbu, dužini postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, kojem je u dva navrata trebalo nešto više od pet godina da odluči po apelantovim žalbama u predmetu koji nije pokretao složena činjenična i pravna pitanja koja bi opravdala trajanje postupka, a na temelju predočenih dokumenata nije moguće utvrditi apelantov doprinos dužini trajanja postupka.
44. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
45. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da „uvaži njegove zahtjeve za kompenzaciju mnogostruko veću od zbira, tj. vrijednost robe koja mu je oduzeta, te zakonske zatezne kamate od dana otuđenja a zbog manipulacija koje se na ovakav način nekažnjeno mogu povoditi na mnogim aspektima života“.
46. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
47. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u predmetu koji ne pokreće složena činjenična i pravna pitanja postupak trajao sedam godina, deset mjeseci i devet dana, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio drugostepeni sud kome je, u dva navrata, trebalo nešto više od pet godina da odluči po žalbama, a koji za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje.
49. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić