Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-516/11 (D. P.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-516/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 516/11, rješavajući apelaciju Duleta Piljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Duleta Piljića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu pod brojem 75 0 I 006165 08.
Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 75 0 I 006165 08, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dule Piljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 1. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 I 006165 08 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 13. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 20. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 29. marta 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Osnovnog suda broj P-245/05 od 23. juna 2006. godine, koja je postala pravosnažna 2. augusta 2006. godine, obavezana je Republika Srpska – MUP Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 5.219,00 KM sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, počevši od dana podnošenja tužbe (15. decembra 2005. godine) pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
7. Apelant je 19. decembra 2008. godine prijedlogom Osnovnom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne Presude tog suda broj P-245/05 od 23. juna 2006. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika radi naplate glavnog duga u iznosu od 5.219,00 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, počevši od 15. decembra 2005. godine pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 3.090,00 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, počevši od 23. juna 2006. godine i troškova izvršnog postupka i to zabranom raspolaganja na novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze kod Ministarstva finansija Republike Srpske – Sektor trezor i prenosom tih sredstava u korist apelanta do namirenja navedenog iznosa.
8. Osnovni sud je, postupajući povodom apelantovog prijedloga za izvršenje, donio Rješenje broj 75 0 I 006165 08 I od 24. decembra 2008. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je donio Rješenje broj 75 0 I 006165 08 I od 27. maja 2009. godine kojim je prigovor odbijen kao neosnovan, pa je rješenje o izvršenju od 24. decembra 2008. godine u cijelosti održano na snazi.
10. Odlučujući o žalbi izvršenika protiv rješenja Osnovnog suda od 27. maja 2009. godine, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj 75 0 I 006165 09 Gz od 27. augusta 2009. godine kojim je žalba odbijena i rješenje Osnovnog suda potvrđeno.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant podneskom od 26. jula 2010. godine zatražio od Ministarstva finansija Republike Srpske – Sektor trezor da izvršenje provede u cijelosti. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je rješenje o izvršenju dostavljeno Ministarstvu finansija RS na izvršenje, te da ono do dana podnošenja apelacije nije provedeno, pa je očigledno da izvršenik svoju obavezu neće izvršiti, niti je Osnovni sud preduzimao bilo kakve pravne radnje s ciljem izvršenja. Osim toga, apelant je istaknuo da mu ne stoje na raspolaganju nikakva pravna sredstva kojima bi mogao prinuditi izvršenika da izvrši svoju obavezu, niti mu stoji na raspolaganju pravno sredstvo za nepostupanje suda, radi okončanja izvršenja. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi kršenje ustavnih prava, te obaveže izvršenika da svoju obavezu izvrši.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da nema podataka da je apelant pravosnažno rješenje o izvršenju dostavio Ministarstvu finansija RS na izvršenje, kao i činjenicu da do dana slanja odgovora na apelaciju ono nije provedeno. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je u predmetnom postupku preduzeo sve radnje koje su zakonom propisane, te smatra da su neosnovani apelantovi prigovori u vezi s preduzimanjem potrebnih radnji oko realizacije naplate apelantovog potraživanog iznosa od izvršenika.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prije svega ukazuje da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 19. decembra 2008. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine ovog postupka je period od četiri godine i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata zabranom raspolaganja na novčanim sredstvima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.
27. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon četiri godine i tri mjeseca nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za pet dana od prijema prijedloga za izvršenje, 24. decembra 2008. godine, odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor, koji je odbijen kao neosnovan rješenjem Osnovnog suda od 27. maja 2009. godine. Odlučujući o žalbi izvršenika, Okružni sud je donio rješenje od 27. augusta 2009. godine kojim je odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Nakon toga, apelant je podneskom od 26. jula 2010. godine tražio od Ministarstva finansija RS da postupi po rješenju o izvršenju od 24. decembra 2008. godine i da izvršenje provede u cijelosti. Iz odgovora na apelaciju, koju je Ustavnom sudu 20. marta 2013. godine dostavio Osnovni sud, proizilazi da taj sud nema podataka da li je taj postupak okončan. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon donošenja rješenja o izvršenju od 24. decembra 2008. godine, odnosno rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenika od 27. maja 2009. godine, Osnovni sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant urgencijom pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
28. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na temelju vjerodostojnih isprava, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
29. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Osnovni sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje četiri godine i tri mjeseca, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao izvršni postupak ni nakon četiri godine i tri mjeseca, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić