Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1756/10 (E. B.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1756/10

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1756/10, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09 ), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija E. B.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 007620 08 P od 21. marta 2011.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. E. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 12. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-642/06 (novi broj: 23 0 P 007620 08). Apelantica je dostavila dopunu apelacije 10. juna 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 25. marta 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 13. marta 2013. godine da dostavi na uvid spis broj 23 0 P 007620 08 P (ranije: P-642/06).

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. aprila 2011. godine a traženi spis na uvid 15. marta 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 14. aprila 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 9. augusta 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Derviša Okanovića i dr. i Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja vlasništva dosjelošću. Uz tužbu je dostavila kopiju priznanice o uplati 50 KM za postavljanje privremenog staratelja, jer su, kako je navela, tuženi od 1. do 13. nepoznatog boravišta.

7. Apelantica je dopisima od 16. februara, 3. aprila i 21. maja 2007. godine urgirala zakazivanje ročišta a dopisom od 8. juna 2007. godine se obratila instituciji Ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmani) zbog neuzimanja predmeta u rad.

8. Općinski sud je 22. maja 2007. godine od Policijske uprave Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Policijska uprava) tražio dostavljanje adresa prebivališta tuženih od 1. do 13. Policijska uprava dostavila je 15. juna 2007. godine tražene adrese uz podatak da su tuženi Derviša, Naza, Ibrahim Okanović i Fatima Topić umrli.

9. Općinski sud je rješenjem od 29. juna 2007. godine vratio tužbu apelantici na dopunu i ispravku uz napomenu da u tužbi treba navesti nasljednike tuženih koji su umrli. U rješenju je navedeno da, ukoliko apelantica ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, sud će postupiti po članu 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

10. Apelantica je 6. jula 2007. godine dostavila dopunu tužbe u kojoj je navela «da preko 25 godina živi u Njemačkoj, da ne poznaje tužene niti nasljednike tuženih koji su umrli», te predložila da im sud imenuje staraoca za posebne slučajeve, i to u osobi Ramiza Gračanina iz Velike Kladuše.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 023-0-P-06-000 642 od 22. februara 2008. godine prekinuo postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da se postupak prekida jer su tuženi Derviša, Naza, Ibrahim Okanović i Fatima Topić umrli a postupak će se nastaviti kada nasljednici ili staratelji ostavštine preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove.

12. Apelantica je 3. marta 2008. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka navodeći imena nasljednika umrlih tuženih a 5. marta 2008. godine podnijela je žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 023-0-P-06-000 642 od 22. februara 2008. godine o prekidu postupka.

13. Općinski sud je 6. marta 2008. godine od Policijske uprave tražio dostavljanje tačne adrese prebivališta-boravišta tuženih a cio spis dostavio je 13. marta 2008. godine Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na rješavanje o izjavljenoj žalbi.

14. Kantonalni sud je 20. marta 2008. godine vratio spis Općinskom sudu uz napomenu da je potrebno da se apelantica izjasni da li i dalje ostaje kod izjavljene žalbe s obzirom da je 3. marta 2008. godine podnijela prijedlog za nastavak prekinutog postupka.

15. Tražene podatke Policijska uprava je 21. marta 2008. godine dostavila Općinskom sudu.

16. Općinski sud je dopisom od 26. marta 2008. godine tražio od apelantice da se izjasni da li ostaje kod žalbe izjavljene 5. marta 2008. godine. Apelantica je 31. marta 2008. godine obavijestila Općinski sud da ostaje kod izjavljene žalbe.

17. Cio spis je 3. aprila 2008. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o izjavljenoj žalbi. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-Gž-08-000 398 od 21. aprila 2008. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz akta Policijske uprave utvrđeno da su tuženi Derviša, Naza, Ibrahim Okanović i Fatima Topić umrli prije pokretanja postupka, odnosno da je tužba podnesena protiv lica koja ne mogu biti stranke u postupku, jer «mrtva lica» nemaju stranačku sposobnost. S obzirom da sud u smislu člana 291. ZPP pazi po službenoj dužnosti na stranačku sposobnost, može i bez prijedloga stranaka poduzimati izviđajne radnje radi utvrđenja činjenice da li određena lica imaju stranačku sposobnost. Kako prvostepeni sud nije utvrdio da li su navedeni tuženi umrli u toku postupka, to nije ni mogao izvesti zaključak da su ispunjeni uvjeti za prekid postupka određeni odredbom člana 378. stav 1. tačka 1. ZPP. Spis je vraćen Općinskom sudu 14. maja 2008. godine na nadležan postupak.

18. Apelantica je dopisom od 12. januara 2009. godine urgirala zakazivanje rasprave nakon čega je Općinski sud rješenjem od 14. januara 2009. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor. Tuženi su u periodu od 21. januara do 23. februara 2009. godine dostavili odgovore na tužbu.

19. Apelantica je ponovo dopisom od 18. juna 2009. godine urgirala zakazivanje rasprave.

20. Općinski sud je rješenjem od 1. jula 2009. godine tuženim koji su nepoznatog boravišta postavio privremenog zastupnika u osobi Ramiza Gračanina.

21. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 23. novembra 2010. godine.

22. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 10. januar 2011. godine nije održano jer je poziv za tuženu Aliju Okanović vraćen sa naznakom da je umrla. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 21. februar 2011. godine uz nalog apelantici da u roku od osam dana dostavi imena nasljednika umrle Alije Okanović. Apelantica je postupila po nalogu suda i 26. januara 2011. godine dostavila ime i adresu nasljednice Alije Okanović a ročište za glavnu raspravu je održano i zaključeno 21. februara 2011. godine.

23. Općinski sud je Presudom broj 23 0 P 007620 08 P od 21. marta 2011. godine (postala pravomoćna 31. maja 2011. godine) utvrdio da je apelantica stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama bliže navedenim u dispozitivu presude, što su tuženi i njihovi nasljednici dužni priznati i trpjeti da se na osnovu presude izdvoje navedene parcele iz zemljišnoknjižnog uloška i formira novi zemljišnoknjižni uložak iste katastarske općine i navedena parcela uknjiži na ime apelantice sa dijelom 1/1.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelantica je navela da je nepostupanjem Općinskog suda po njenoj tužbi za utvrđenje vlasništva dosjelošću povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da je predmetno zemljište kupila prije 30 godina, da je na zemljištu izgradila kuću, da je za potrebe dobijanja odobrenja za dogradnju bila prinuđena da podnese tužbu kako bi se upisala kao vlasnik 1/1. Apelantica je navela da je osnovano predložila da sud tuženim koji su nepoznatog boravišta imenuje staratelja za posebne slučajeve ili da postavi privremenog zastupnika a sve iz razloga zaštite prava i interesa odsutnom licu i ekonomičnosti postupka. Istakla je da za četiri godine nije održano niti jedno ročište, te je pobrojala procesne radnje koje je obavio sud u tom periodu. Također je navela da u Općinskom sudu «nikada nije bilo više zaposlenih sudija i drugih pravnika a čeka se dugo na rješavanje ovako jednostavnih predmeta». U dopuni apelacije apelantica je navela da je u međuvremenu Općinski sud donio presudu 21. marta 2011 godine kojom je u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Također je istakla da sama činjenica da je pripremno ročište trajalo 25 minuta a glavna rasprava oko 30 minuta govori u prilog tome da se radi o veoma jednostavnom predmetu i da nije bilo potrebno «da se provjeravaju adrese tuženih, da se utvrđuje ko je živ i da se postupak prekida». Na kraju je istakla da je postupak trajao više od četiri godine za koji period nije mogla dobiti odobrenje za dogradnju kuće, te je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da se ne može samo na osnovu izjave tužitelja da su neki tuženi nepoznati prihvatiti ta činjenica kao dokazana, nego se mora sa sigurnošću utvrditi pa tek onda, ukoliko je predloženo, takvim licima postaviti ili privremeni zastupnik ili poseban staratelj za pojedine poslove. Također je istaknuto da je sud imao mnogo starijih nezavršenih predmeta od konkretnog a tek je popunjen potrebnim brojem sudija 1. novembra 2010. godine. Osim toga, kako je dalje navedeno u odgovoru, sama apelantica je podnijela tužbu protiv lica koja su umrla prije pokretanja postupka pa se tužba vraćala na dopunu i ispravku a što je utjecalo na dužinu postupka. Također je istaknuto da se ne može sud okriviti za «nesređeno stanje u zemljišnim knjigama jer nasljednici ili kupci nisu prenosili vlasništvo odmah po nasljeđivanju ili kupovini», te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

26. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Te pripreme obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 291.

(Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.

Član 334. stav 2.

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti. Naročito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

Član 336. st. 1. i 3.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopuni podneska koji ne može biti duži od osam dana Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. .

Član 378. stav 1. tačka 1.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost a nema punomoćnika u toj parnici.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 007620 08 P od 21. marta 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

32. Apelantica smatra da joj je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenula protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

35. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

36. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu protiv tuženih zbog utvrđenja prava vlasništva dosjelošću 9. augusta 2006. godine, te da se u apelaciji žali da Općinski sud ni nakon četiri godine od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište i da je neizvjesno kada će se predmet okončati. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmet je u međuvremenu okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 007620 08 P od 21. marta 2011. godine kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu apelantice. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću trajao je četiri godine, sedam mjeseci i 12 dana.

Analiza razumnosti trajanja postupka

38. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je apelantica ispunila uvjete propisane Zakonom o vlasničkopravnim odnosima, odnosno da li je apelantica savjestan i zakonit držalac ili samo savjestan držalac predmetne nekretnine na koju tuženi imaju pravo svojine i da li je vrijeme neprekidnog i mirnog posjeda više od 10, odnosno 20 godina. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

39. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u okviru pripreme za glavnu raspravu predmet uzeo u rad nakon više od devet mjeseci i tražio od Policijske uprave dostavljanje adrese tuženih s obzirom da je apelantica u tužbi naznačila da su «adrese tuženih nepoznate». Osim toga, Ustavni sud iz stanja dostavljenog spisa zapaža da je Općinski sud, nakon što je primio od Policijske uprave obavijest da su neki od tuženih umrli, tužbu vratio apelantici 29. juna 2007. godine da, u smislu člana 53. ZPP, ispravi i dopuni tužbu tako što će navesti nasljednike tuženih koji su umrli uz upozorenje da će, ukoliko ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, sud postupiti u smislu člana 336. stav 3. ZPP, tj. tužbu će odbaciti ili će se tužba smatrati povučenom. Ustavni sud dalje zapaža da apelantica nije postupila po nalogu suda, odnosno nije dopunila i ispravila tužbu, već je u dopisu naslovljenom kao «dopuna tužbe» istakla «da preko 25 godina živi u Njemačkoj, da ne poznaje nikoga od tuženih a ne poznaje ni nasljednike tuženih», predloživši da sud u smislu člana 197. stav 2. Zakona o porodičnim odnosima tuženim koji su umrli imenuje staratelja za posebne slučajeve.

40. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud, iako za to nije bilo zakonskih uvjeta, predmetni postupak rješenjem od 22. februara 2008. godine prekinuo. Naime, Općinski sud je, u smislu člana 378. stav 1. ZPP, postupak prekinuo, jer su neki od tuženih umrli, ali navedeno rješenje je Kantonalni sud ukinuo i naložio prvostepenom sudu nastavak postupka uz obrazloženje da se postupak nije mogao prekinuti na osnovu odredbe člana 378. stav 1. ZPP jer su tuženi umrli prije podnošenja tužbe sudu a sud po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost i poduzima izviđajne radnje radi utvrđenja činjenica da li određena lica imaju stranačku sposobnost. Ustavni sud zapaža da je nakon vraćanja spisa 14. maja 2008. godine Općinskom sudu trebalo osam mjeseci da ponovo uzme predmet u rad i nastavi postupak tako što je 14. januara 2009. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor a potom, nakon skoro sedam mjeseci (1. jula 2009. godine), donio rješenje kojim je postavio privremenog zastupnika za tužene koji su nepoznatog boravišta. Nakon ponovne neaktivnosti Općinskog suda od jedne godine i četiri mjeseca zakazano je i održano pripremno ročište 23. novembra 2010. godine a potom i glavna rasprava 26. januara 2011. godine i nastavak glavne rasprave 21. marta 2011. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Ustavni sud podsjeća da ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe i zakazivanja pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki broj neriješenih predmeta i nedostatak sudija. S tim u vezi Ustavni sud je u stavu 36. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

41. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu protiv 13 tuženih uz naznaku da su «adrese tuženih nepoznate», da je četvero tuženih bilo mrtvo prije podnošenja tužbe, tj. apelantica je tužila osobe koje ne mogu biti stranke u postupku, te nije postupila po nalogu suda, odnosno nije dostavila imena i adrese nasljednika umrlih tuženih. Ustavni sud smatra da ovakvo ponašanje apelantice predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka, ali Ustavni sud ukazuje i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02, presuda od 8. marta 2007. godine) prema kojoj, i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu pridonijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak ima presudnu i najvažniju ulogu. Ustavni sud napominje da je Evropski sud u citiranoj odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoje odluci, uključujući ukupnu dužinu postupka od četiri godine, sedam mjeseci i 12 dana, kao i ponašanje apelantice i Općinskog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka, pored velikog doprinosa apelantice, snosi Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao postupak.

42. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i trajanje smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je sudski postupak za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću okončan nakon četiri godine, sedam mjeseci i 12 dana a takvo neopravdano trajanje ukupnog postupka se može u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije djelotvorno kontrolirao postupak, niti je dao bilo kave razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

45. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1756/10 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio