Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-483/11 (I. M.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-483/11

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 483/11, rješavajući apelaciju Irfana Muharemovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Irfana Muharemovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci pod brojem 71 0 P 047115 04 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 047115 04 P, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Irfan Muharemović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, s prebivalištem u Smalandssanaru, Kraljevina Švedska, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen u Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 047115 04 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 19. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantovon punomoćniku 28. marta 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 15. aprila 2004. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv M.J., K.J., MDP «Incel-Holding» Banjaluka, Zavoda za izgradnju Banjaluka i Stambene zadruge «Indom» Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja stanarskog prava s prijedlogom da se odredi sudska mjera obezbjeđenja, koja je zavedena pod brojem P-409/04.

6. Osnovni sud je naredbom od 23. septembra 2008. godine dostavio apelantovu tužbu tuženim na odgovor, a nakon toga rješenjem od 6. novembra 2008. godine naložio je apelantu da dostavi tačne adrese za tužene M.J., K.J. i Stambenu zadrugu «Indom» Banjaluka. Nakon što je apelant dostavio tražene adrese sud je naredbom od 22. decembra 2008. godine naložio da se tužba dostavi na odgovor tuženim.

7. Rješenjem Osnovnog suda od 1. jula 2009. godine ponovo je naloženo apelantu da dostavi tačnu adresu za tuženu Stambenu zadrugu «Indom» Banjaluka.

8. Podneskom od 27. jula 2009. godine apelant je proširio tužbu u odnosu na M.M., uredio tužbeni zahtjev i prijedlog za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja, te dostavio novu adresu za tuženu Stambenu zadrugu «Indom» Banjaluka.

9. Nakon toga, Osnovni sud je naredbom od 13. novembra 2009. godine naložio da se dostave apelantu odgovori tuženih i naložio da se dostave uređene tužbe tuženim na odgovor.

10. Rješenjem suda od 5. jula 2010. godine naloženo je apelantu da iz privrednog registra dostavi podatke o sjedištu tužene-Stambene zadruge «Indom» Banjaluka, nakon čega je apelant podneskom od 15. jula 2010. godine obavijestio sud da povlači tužbu protiv tužene Stambene zadruge «Indom» Banjaluka.

11. Osnovni sud je naredbom od 16. januara 2012. godine zakazao za 1. mart 2012. godine ročište za odlučivanje o sudskoj mjeri obezbjeđenja, dok je apelantov punomoćnik podneskom od 9. februara 2012. godine otkazao punomoć za zastupanje apelanta.

12. Rješenjem suda od 20. februara 2012. godine ročište zakazano za 1. mart 2012. godine odgođeno je za 5. april 2012. godine. Međutim, s obzirom da na zakazano ročište nije pristupio apelant lično (dostava neuredna «odselio sa date adrese-Švedska») sud je zakazao novo ročište za 3. decembar 2012. godine i apelanta pozvao na ročište zamolbenim (diplomatskim) putem.

13. Podneskom od 13. septembra 2012. godine Ministarstvo pravde Republike Srpske je vratilo zamolnicu Osnovnom sudu uz obrazloženje da apelant nije preuzeo sudsko pismeno zbog promjene adrese boravka.

14. Osnovni sud je rješenjem od 3. decembra 2012. godine odgodio ročište za 30. januar 2013. godine, te je apelanta pozvao putem oglasne ploče suda. Sud je zakazano ročište opozvao 30. januara 2013. godine zbog odsutnosti sudije.

15. Osnovni sud je naredbom od 14. marta 2013. godine zakazao za 17. april 2013. godine ročište za odlučivanje o sudskoj mjeri obezbjeđenja, na koje je pozvao apelanta putem oglasne ploče suda.

16. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da Osnovni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončao postupak u konkretnom predmetu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko naveo hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 15. aprila 2004. godine, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije zakazao pripremno ročište u predmetnom postupku. Apelant je predložio da Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak. Takođe, apelant traži i naknadu nematerijalne štete u visini od 2.100,00 KM zbog dužine trajanja parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju postupka do podnošenja apelacije, kao i tok postupka nakon podnošenja apelacije koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud je istakao da u periodu od 2004. godine do 2008. godine nije postupano po predmetnoj tužbi, te da je nakon toga preduzimao potrebne procesne radnje s ciljem da okonča postupak. Takođe, Osnovni sud je naveo da je u postupku uređujući sudija zadužen s predmetnom tužbom 28. februara 2013. godine, te da smatra da nisu povrijeđena navedena apelantova prava.

V. Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, predmetni parnični postupak pokrenut 15. aprila 2004. godine, koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od osam godina i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja stanarskog prava, te da, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može da se govori o relativno složenom predmetu.

30. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u ovom postupku prvu procesnu radnju preduzeo nakon četiri godine i pet mjeseci od podnošenja tužbe, kada je dostavio apelantovu tužbu tuženim na odgovor. Nakon toga, Osnovni sud je u periodu od 2008. godine pa sve do dostavljanja odgovora Ustavnom sudu u predmetnom postupku preduzimao niz procesnih radnji (više puta tražio od apelanta adrese tuženih, dostavljao tužbu i uređenu tužbu na odgovor tuženim, zakazivao i odgađao ročišta za odlučivanje o sudskoj mjeri obezbjeđenja). Međutim, prema stanju spisa postupak još uvijek nije okončan. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je osporio apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje u «razumnom roku», i naveo da je nakon 2008. godine preduzimao potrebne procesne radnje s ciljem da okonča postupak, kao i da je za 17. april 2013. godine zakazao ročište za odlučivanje o sudskoj mjeri obezbjeđenja u predmetnom postupku. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je i apelant podnošenjem neuredne tužbe, zbog čega je više puta pozivan da tužbu uredi, te propustom da obavijesti sud o promjeni svoje adrese, u izvjesnoj mjeri doprinio dužini postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnog suda, i pored činjenice da je i apelant svojim ponašanjem djelimično doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina postupka u odlučujućem dijelu može da se stavi na teret Osnovnom sudu, koji je bio dužan da djelotvorno kontroliše i vodi postupak i da u smislu odredbe člana 10 ZPP-a postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.

33. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da, u što kraćem roku, okonča predmetni parnični postupak.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni osam godina i 11 mjeseci nakon podnošenja tužbe, a tome je u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-483/11 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio