Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-524/11 (A. H., Emina Hairlahović (ud. Haščić) i E. H.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-524/11

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 524/11, rješavajući apelaciju Amire Hairlahović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amire Hairlahović, Emine Hairlahović i Enise Hairlahović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Cazinu pod brojem 20 0 I 012410 98 I (stari broj I- 265/98).

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 20 0 I 012410 98 I (stari broj I- 265/98), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Amira Hairlahović, Emina Hairlahović (ud. Haščić) i Enisa Hairlahović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Cazina, koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijele su 1. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 I 012410 98 I (stari broj I-265/98).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 12. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 29. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je punomoćniku apelantica 9. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu E.H. (u daljnjem tekstu: izvršenik) protiv Enise Hairlahović (trećeapelantice), radi donošenja odluke o povjeravanju djece i izdržavanju, Osnovni sud u Cazinu je donio Presudu broj P:223/90 od 13. juna 1990. godine kojom je Amiru Hairlahović i Eminu Hairlahović (prvoapelanticu i drugoapelanticu) povjerio na dalji odgoj, njegu i izdržavanje trećeapelantici kao majci. Istom presudom je određena visina novčanog iznosa koji je dužan da plaća izvršenik na ime svog doprinosa za izdržavanje svoje djece (prvoapelantice i drugoapelantice).

6. Presudom Osnovnog suda u Cazinu broj P:126/93 od 3. marta 1994. godine izmijenjena je izreka Presude tog suda broj P:223/90 od 13. juna 1990. godine, u dijelu kojim je određena visina novčanog iznosa na ime doprinosa izvršenika za izdržavanje prvoapelantice i drugoapelantice, tako što je izvršenik obavezan da na ime doprinosa izdržavanja prvoapelantice i drugoapelantice mjesečno daje 50% od ostvarenog ličnog dohotka.

7. Apelantice su uz pomoć punomoćnika podnijele prijedlog za dozvolu izvršenja presuda Osnovnog suda br. P:223/90 od 13. juna 1990. godine i P:126/93 od 3. marta 1994. godine, nakon čega je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj I-2588/94 od 7. oktobra 1994. godine.

8. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor 4. novembra 1994. godine, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje od 12. decembra 1994. godine koje je ukinuto odlukom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-2/95 od 31. marta 1995. godine.

9. Nakon izvršenog finansijskog vještačenja apelantice su 28. aprila 2003. godine, a prije nego je Općinski sud donio rješenje o izvršenikovom prigovoru, podnijele novi prijedlog za izvršenje.

10. Rješenjem Općinskog suda broj P-265/98 od 28. aprila 2003. godine izvršenik je upućen na parnicu radi utvrđenja prestanka njegove zakonske obaveze da izdržava prvoapelanticu i drugoapelanticu.

11. Odlukom Općinskog suda broj P-188/03 od 5. septembra 2008. godine je utvrđeno da je prestala izvršenikova zakonska obaveza da izdržava prvoapelanticu i drugoapelanticu sa 6. junom 2003. godine.

12. Općinski sud je u predmetnom postupku 27. maja 2010. godine održao ročište na kojem je trebao raspravljati po izvršenikovom prigovoru koji je izjavljen na Rješenje o izvršenju broj I-2588/94 od 7. oktobra 1994. godine. Na navedenom ročištu stranke su istakle mogućnost vansudske nagodbe zbog čega je ročište odgođeno.

13. Apelantice su uz pomoć punomoćnika 6. januara 2011. godine urgirale kod Općinskog suda da zakaže ročište u predmetnom postupku.

14. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantice smatraju da im je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su navele hronologiju postupka, te istaknule da je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno njihovo pravo na odlučivanje u razumnom roku, odnosno da je prvostepeni sud učinio povredu člana 6. Evropske konvencije. Apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i zakaže ročište.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je kratko naveo hronologiju predmeta i dostavio presude parničnih predmeta koje su prethodile izvršnom postupku. Općinski sud je istakao da je izvršni spis vođen pod brojem I-265/98, da su stranke na ročištu održanom 27. maja 2010. godine istakle mogućnost vansudske nagodbe zbog čega je navedeno ročište i odloženo, te da je u međuvremenu sud predmet uveo u CMS i da se sada vodi pod brojem 20 0 I 012410 98 I. Sud je na kraju naveo da će tokom aprila 2013. godine nastaviti s radom u predmetu broj 20 0 I 012410 98 I.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog zahtjeva za izvršenje pravosnažnih presuda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

23. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da su apelantice 1994. godine pokrenule predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelantice u navodima apelacije ukazuju na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja 1994. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

27. S obzirom na naprijed navedeno Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembar 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža je postupak traje više od 18 godina, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 17 godina i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji su apelantice pokrenule radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata zaostalih iznosa na ime izdržavanja prvoapelantice i drugoapelantice), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.

29. Analizirajući postupak Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje nešto više od 18 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i četiri mjeseca, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (7. oktobra 1994. godine), te da je nakon izjavljenog prigovora jednako brzo o njemu odlučio svojim rješenjem (12. decembra 1994. godine). Međutim, odlukom drugostepenog suda ukinuto je navedeno rješenje kojim je odlučeno o prigovoru. Nakon toga, Općinski sud nije ništa preduzimao sve do 28. aprila 2003. godine, kada je svojim rješenjem uputio izvršenika da pokrene parnicu radi utvrđenja prestanka njegove zakonske obaveze izdržavanja prvoapelantice i drugoapelantice. Izvršenik je pokrenuo parnični postupak prema uputi suda koji je pravomoćno okončan Odlukom Općinskog suda broj P-188/03 od 5. septembra 2008. godine. Ustavni sud zapaža da je nakon ovog prekida izvršnog postupka Općinski sud u održao ročište 27. maja 2010. godine, koje je odgođeno zbog mogućnosti vansudske nagodbe između stranaka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantice nisu doprinijele dužini postupka u konkretnom slučaju imajući u vidu da su svojim podneskom od 6. januara 2011. godine urgirale kod Općinskog suda da zakaže ročište. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je ročište održano 27. maja 2010. godine odgođeno zbog toga što su stranke istakle mogućnost vansudske nagodbe, te da će sud nastaviti s radom u ovom predmetu tokom aprila 2013. godine. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 17 godina i četiri mjeseca okončao ovaj izvršni postupak.

30. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelantice da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li je osnovan izvršenikov prigovor i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanje predmetnog izvršnog postupka ili ne.

31. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelantice svojim ponašanjem nisu doprinijele dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje 17 godina i četiri mjeseca, osim perioda kada je izvršenik upućen na parnicu, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje više od 18 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 17 godina i četiri mjeseca, i neizvjesno je kada će se okončati premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-524/11 (A. H., Emina Hairlahović (ud. Haščić)… | Sudska praksa | Aktio