Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4053/11 (Digitel Telekom Company - Gradačac)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-4053/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4053/11, rješavajući apelaciju Digitel Telekom Company - Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Digitel Telekom Company - Gradačac.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj Mals-49/99 i Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 048480 04 Mals.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese oduke u predmetu broj 32 0 Mals 048480 04 Mals, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Digitel Telekom Company - Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Gradačcu, koga zastupa Musa Suljević, ovlaštena osoba za zastupanje, podnio je 20. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj Mals-49/99 i Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 048480 04 Mals.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu zatraženo je 8. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 21. novembra 2011. godine i 19. januara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Gradačcu je odgovor na apelaciju dostavio 10. novembra 2011. godine, a Općinski sud u Tuzli 24. novembra 2011. godine i 25. januara 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 4. februara 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 21. oktobra 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Gradačcu protiv OFK "Mionica 85" iz Gradačca (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga na ime priključka za javnu telefonsku mrežu. Tužba je zavedena pod brojem Mals-49/99.
7. Općinski sud u Gradačcu je 20. novembra 1999. godine predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio 30. marta 2000. godine.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je donošenjem Zakona o sudovima ("Službene novine FBiH" broj 38/05) Općinski sud u Tuzli određen kao stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u privrednim sporovima. Predmet je 9. marta 2004. godine ustupljen Privrednom odjeljenju Općinskog suda u Tuzli, kao stvarno nadležnom sudu. Predmet je u Općinskom sudu u Tuzli zaveden u CMS pod brojem 32 0 Mals 048480 04 Mals.
9. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli rješenjem od 13. novembra 2009. godine vratio tužbu apelantu na uređenje – na način da pravilno označi tuženog.
10. Također, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli u predmetnom postupku održao ročišta 17. novembra i 15. decembra 2011. godine, te da je ročište za glavnu raspravu održano 11. januara 2012. godine i odloženo za 20. februar 2012. godine.
11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom u Gradačcu i Općinskim sudom u Tuzli, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da je 21. oktobra 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Gradačcu, ali da do dana podnošenja apelacije Općinski sud u Gradačcu, odnosno Općinski sud u Tuzli, kome je ustupljen predmet, nisu ni započeli spor ni nakon 12 godina. Apelant smatra da su, zbog svega navedenog, Općinski sud u Gradačcu i Općinski sud u Tuzli prekršili odredbu člana 10. Zakona o parničnom postupka (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je, zbog dužine trajanja postupka, tražio isplatu naknade na ime nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Gradačcu je naveo da u relevantnom periodu, od prijema tužbe 21. oktobra 1999. godine, pa do njenog ustupanja na nadležnost Privrednom odjeljenju Općinskog suda u Tuzli, nije bilo kršenja navedenih apelantovih prava zbog čega je predložio da se apelacija u odnosu na Općinski sud u Gradačcu odbije kao neosnovana.
14. U odgovoru na apelaciju od 24. novembra 2011. godine Općinski sud u Tuzli je, između ostalog, naveo da je u periodu od kraja aprila, osim redovnih priliva predmeta, preuzeo i predmete drugih sudova sa područja Tuzlanskog kantona – ukupno 722, te da je 2003. godinu završio sa neriješenih 679 Mals predmeta, a 2004. godinu sa neriješenih 2.375 Mals predmeta. Pored toga, Općinski sud u Tuzli je naveo da se navedeni predmet nalazi u radu i u fazi održavanja pripremnog ročišta, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
15. U odgovoru na apelacije od 25. januara 2012. godine Općinski sud u Tuzli je, između ostalog, naveo da je Zakonom o sudovima 2004. godine određen kao stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari, te da je predmet stavio u rad 2009. godine, kada je rješenjem od 13. novembra 2009. godine apelantovu tužbu vratio na uređenje. Također, Općinski sud u Tuzli je istaknuo da je uvidom u sistem za automatsko upravljanje predmetima utvrđeno da su pripremna ročišta održana 25. oktobra 2001. godine, 17. novembra i 15. decembra 2011. godine, te da je ročište za glavnu raspravu održano 11. januara 2012. godine i odloženo za 20. februar 2012. godine. Na osnovu iznesenog, Općinski sud u Tuzli je predložio da Ustavni sud podnesenu apelaciju odbije kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu, odnosno Općinskim sudom u Tuzli, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje oduke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud u Tuzli donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu u Gradačcu 21. oktobra 1999. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, da je predmet 9. marta 2004. godine ustupljen Privrednom odjeljenju Općinskog suda u Tuzli, kao stvarno nadležnom sudu, i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 13 godina i pet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku pokrenutom radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tuženog isplatu duga u iznosu od 1.600,00 KM, pa se može zaključiti da je predmetni postupak značajan za apelanta.
28. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak u oktobru 1999. godine, da Općinski sud u Gradačcu nije preduzeo gotovo nijednu procesnu radnju radi vođenja predmetnog postupka (izuzev što je dostavio tužbu na odgovor). Nakon toga predmet je 9. marta 2004. godine, odnosno nakon oko četiri godine potpune neaktivnosti, ustupljen Općinskom sudu u Tuzli, koji je donio rješenje od 13. novembra 2009. godine, znači nakon pet godina i devet mjeseci, kojim je vratio apelantu tužbu na uređenje, a nakon toga tek nakon dvije godine, odnosno 17. novembra i 15. decembra 2011. godine, održao pripremno ročište, a ročište za glavnu raspravu zakazao za 11. januar 2012. godine koje je odloženo za 20. februar 2012. godine, što je zapravo sve što je, prema stanju spisa, Općinski sud u Tuzli i uradio u predmetnom postupku. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka, a da Općinski sud u Gradačcu i Općinski sud u Tuzli u odgovoru na apelaciju nisu ponudili racionalne razloge kako bi opravdali neaktivnost u predmetnom postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
30. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
31. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud je zaključio da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se postupak hitno okonča dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 13 godina, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio da predmetni postupak traje tako dugo.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić