Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5667/10 (M. J.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Razvod braka
- Dijete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5667/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5667/10, rješavajući apelaciju Mirjane Janković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirjane Janković.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci pod brojem I-710/05 (novi broj 72 0 I 020354 11 I).
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I-710/05 (novi broj 72 0 I 020354 11 I), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Mirjani Janković, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirjana Janković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srpca, koju zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnijela je 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem I-710/05 (novi broj 72 0 I 020354 11 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 30. januara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 8. aprila 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda broj P-320/04 od 18. novembra 2004. godine razveden je brak između apelantkinje i R.S. (u daljnjem tekstu: izvršenik), zaključen 16. oktobra 1999. godine. Istom presudom je utvrđeno da se zajedničko maloljetno dijete S.S., rođeno 3. juna 2000. godine, povjeri na njegu, čuvanje i vaspitanje apelantkinji, a izvršenik je obavezan da na ime izdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta S.S. plaća mjesečni iznos od 100,00 KM, počevši od 26. oktobra 2001. godine pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, tako što će do 10. u mjesecu vršiti uplatu za tekući mjesec na ruke apelantkinje kao zakonske zastupnice.
7. Kako izvršenik nije uplatio dospjele, a ni mjesečne iznose od 100,00 KM, apelantkinja je 17. februara 2005. godine podnijela predlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate iznosa od 4.000,00 KM na ime dospjelih iznosa za period od 26. oktobra 2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. novembra 2001. godine na svaki dospjeli a neuplaćeni iznos, pa do isplate, a do 10. februara 2005. godine radi naplate mjesečnog iznosa od 100,00 KM pa ubuduće sa zakonskom zateznom kamatom po prispijeću svakog mjesečnog iznosa izdržavanja pa do isplate. Apelantkinja je predložila da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-710/05 od 1. jula 2005. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Osnovni sud je 2. oktobra 2007. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari, te je izdat nalog vještaku mašinske struke da izvrši procjenu pokretnih stvari koje su popisane.
10. Osnovni sud je zaključkom broj I-710/05 od 24. aprila 2008. godine odredio vještačenje radi procjene pokretnih stvari za 26. maj 2008. godine.
11. Osnovni sud je 26. maja 2008. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari u kojem je sudski vještak konstatovao da nije bio u mogućnosti da sprovede izvršnu radnju – vještačenje – procjenjivanje vrijednosti predmetnih pokretnih stvari izvršenika, jer je bio spriječen od strane [izvršenika]. Sudski vještak je predložio da se obezbijedi asistencija sudske policije kako bi mogao bez problema sprovesti izvršnu radnju.
12. Nakon toga, Osnovni sud je zaključkom broj I-710/05 od 4. septembra 2008. godine odredio vještačenje radi procjene pokretnih stvari za 10. oktobar 2008. godine.
13. Sudski vještak je 15. oktobra 2008. godine sudu dostavio nalaz i mišljenje, odnosno procijenjenu vrijednost pokretnih stvari izvršenika.
14. Osnovni sud je donio zaključak broj I-710/05 od 17. novembra 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika koje su popisane i procijenjene na zapisniku od 10. oktobra 2008. godine i to putem javnog nadmetanja. Osim toga, u zaključku je navedeno da je vrijednost predmetnih stvari izvršenika 10.700,00 KM.
15. Ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, koje je zakazano za 9. decembar 2008. godine nije održano jer na njemu nije bio prisutan izvršenik.
16. Apelantkinja je podneskom od 11. decembra 2008. godine predložila da se zaplijenjene pokretne stvari izuzmu od izvršenika i predaju na čuvanje apelantkinji kao tražiteljici izvršenja.
17. Apelantkinja je podneskom od 21. januara 2009. godine predložila Osnovnom sudu da odredi novo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika.
18. Osnovni sud je donio zaključak broj I-710/05 od 6. aprila 2009. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika za 5. maj 2009. godine.
19. Ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, koje je zakazano za 5. maj 2009. godine, nije održano jer na njemu nije bio prisutan izvršenik.
20. Apelantkinja je podneskom od 1. jula 2009. godine obavijestila Osnovni sud da izvršenik koristi motorno vozilo koje je registrovano na preduzeće „Živanić“ d.o.o. Prnjavor, te je predložila da Osnovni sud, u skladu sa članom 37 stav 7 Zakona o izvršnom postupku, od zakonskog zastupnika preduzeća zatraži podatke o imovini izvršenika – vlasništvu vozila i primanjima.
21. Apelantkinja je podneskom od 21. januara 2010. godine predložila Osnovnom sudu da odredi novo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika.
22. U međuvremenu je Osnovni sud donio Presudu broj 72 0 K 006225 09 K 2 od 12. marta 2010. godine kojom je izvršenik proglašen krivim zbog učinjenog krivičnog djela – izbjegavanja izdržavanja iz člana 210 stav 1 Krivičnog zakona RS, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca s tim da se utvrđena kazna neće izvršiti ako izvršenik u roku provjere od jedne godine i šest mjeseci ne počini novo krivično djelo. Na osnovu člana 108 stav 3 Zakona o krivičnom postupku RS, apelantkinja kao oštećena je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.
23. Apelantkinja je podnescima od 1. jula, 15. oktobra i 29. novembra 2010. godine urgirala kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad.
24. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, te istaknula da je sud trebao hitno i prioritetno preduzeti mjere koje su mu stajale na raspolaganju da sankcioniše izvršenikovo ometanje predaje pokretnih stvari. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Osnovnom sudu da bez odlaganja uzme predmet u rad. Takođe, apelantkinja je tražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
26. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da predmet nije uzet u rad, između ostalog, zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija. Osnovni sud je, takođe, istaknuo da je predmet broj 072 0 I 020354 11 I unesen u plan rješavanja starih predmeta u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH broj 12-08-69-91-2012 od 20. decembra 2012. godine, koje je obavezao sve redovne sudove u BiH. V.Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 118.
Izvršne radnje (1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
30. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
31. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
33. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
36. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantkinje i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 17. februara 2005. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste osam godina i jedan mjesec.
Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantkinja svojim ponašanjem nije uticala na dužinu predmetnog postupka.
39. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja na ime izdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta i koji je stoga za apelantkinju izuzetno važan trajao osam godina i jedan mjesec, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i da traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti su ih redovni sudovi predočili. Pritom Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda (veliki broj predmeta u radu i nedovoljan broj sudija) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ovo stoga što Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i nedovoljno sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmetnog u tako dugom periodu zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu Osnovnog suda da djelotvorno kontroliše predmetni izvršni postupak.
40. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja predmetnog postupka, koji je trajao osam godina i jedan mjesec, došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
41. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
42. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje osam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od osam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
44. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić