Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5769/10 (N. K.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5769/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5769/10, rješavajući apelaciju Nade Kresojević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nade Kresojević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci pod brojem I-219/01 (novi broj 72 0 I 012262 10 I).
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I-219/01 (novi broj 72 0 I 012262 10 I), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Nadi Kresojević, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nada Kresojević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srpca, koju zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnijela je 20. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem I-219/01 (novi broj 72 0 I 012262 10 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 28. januara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 4. februara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda u Srpcu broj P-184/99 od 29. oktobra 1999. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž- 516/00 od 10. avgusta 2001. godine, obavezana je tužena Jasminka Grbić (u daljnjem tekstu: izvršenica) da apelantkinji plati iznos od 500,00 KM sa kamatom od 16. februara 1996. godine pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 425,00 KM.
7. Apelantkinja je 7. novembra 2001. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenice radi naplate iznosa od 500,00 KM na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. februara 1996. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i na ime parničnih troškova iznos od 425,00 KM. Apelantkinja je predložila da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenice koje se nalaze u njenom posjedu.
8. Osnovni sud u Srpcu je Rješenjem o izvršenju broj I-219/01 od 19. novembra 2001. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Kako sud nije preduzimao izvršne radnje, apelantkinja je podneskom od 18. aprila 2002. godine tražila da je sud obavijesti o terminu popisa radi njenog prisustva.
10. Apelantkinja je podneskom od 4. februara 2003. godine urgirala kod Osnovnog suda u Srpcu uzimanje predmeta u rad.
11. Osnovni sud u Srpcu je 16. maja 2003. godine sačinio zapisnik u kojem je konstatovano da je postignut dogovor između apelantkinje i izvršenice o plaćanju duga u ratama.
12. Apelantkinja je podneskom od 18. avgusta 2003. godine tražila da sud sprovede izvršne radnje i ujedno obavijestila sud da je ime izvršenice Asima, a ne Jasminka, kako se predstavljala pred sudom.
13. Apelantkinja je podneskom od 2. avgusta 2004. godine predložila nastavak izvršnog postupka jer nije ispoštovan dogovor između stranaka.
14. Apelantkinja je podnescima od 10. novembra 2004. godine i 20. januara 2005. godine urgirala kod Osnovnog suda (koji je postupao nakon ukidanja Osnovnog suda u Srpcu) uzimanje predmeta u rad.
15. Apelantkinja je podneskom od 12. jula 2005. godine urgirala kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad, te je ujedno istaknula da je 11. aprila 2005. godine službeno lice pokušalo na licu mjesta, kod kuće izvršenice, da popiše pokretne stvari, ali bez uspjeha jer ni pored dolaska u više navrata izvršenica nije zatečena kod kuće. Osim toga, apelantkinja je u predmetnom podnesku navela da 27. maja 2005. godine izvršenica nije dozvolila popis i zapljenu pokretnih stvari, pa je predložila da se izvršne radnje preduzmu u prisustvu sudske policije.
16. Osnovni sud je 25. aprila 2006. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenicinih stvari u kojem je sudski vještak konstatovao da [izvršenica] nema novca da plati dug, a ne dozvoljava popis stvari (pljenidbu). Sudski vještak je predložio da se obezbijedi asistencija sudske policije kako bi mogao bez problema sprovesti izvršnu radnju.
17. Apelantkinja je podnescima od 31. avgusta 2006. godine i 18. januara 2007. godine urgirala kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad i predložila da sud donese zaključak kojim bi se obavijestila izvršenica o vremenu i mjestu preduzimanja izvršnih radnji uz napomenu da se snositi sankcije predviđene članom 17 tačka 10 Zakona o izvršnom postupku.
18. Osnovni sud je donio zaključak broj I-139/05 od 14. marta 2007. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za popis pokretnih stvari izvršenice za 18. april 2007. godine.
19. Osnovni sud je 18. aprila 2007. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenicinih stvari.
20. Osnovni sud je donio zaključak broj I-139/05 od 27. aprila 2007. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenice koje su popisane i procijenjene na zapisniku od 18. aprila 2007. godine, i to putem javnog nadmetanja.
21. Ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenice, koje je zakazano za 21. maj 2007. godine, nije održano jer na njemu nije bilo ni kupaca, ni povjerioca, odnosno apelantkinje, a niti izvršenice.
22. Apelantkinja je podneskom od 17. septembra 2007. godine predložila Osnovnom sudu da odredi novo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenice.
23. Osnovni sud je donio zaključak broj I-139/05 od 9. oktobra 2007. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenice za 7. novembar 2007. godine.
24. Osnovni sud je 7. novembra 2007. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenicinih stvari na kojem ročištu je apelantkinja kupila pokretne stvari za iznos od 100,00 KM.
25. Apelantkinja je podneskom od 4. decembra 2007. godine navela da je na ročištu od 7. novembra 2007. godine kupila pokretne stvari za 100.00 KM, ali da one nisu preuzete zbog odsustva izvršenice, pa je predložila da sud donese rješenje o dosudi i zaključak o prodaji pokretnih stvari, te da joj omogući predaju stvari po sudskom izvršenju uz asistenciju sudske policije.
26. Osnovni sud je 24. januara 2008. godine donio rješenje o dosudi kojim su pokretne stvari, bliže navedene u dispozitivu rješenja, dosuđene apelantkinji kao kupcu.
27. Apelantkinja je podneskom od 19. novembra 2008. godine zatražila od Osnovnog suda da donese zaključak o predaji stvari u posjed apelantkinji jer je njihov kupac. Takođe je predložila da se predaja izvrši u prisustvu sudskog izvršitelja i sudske policije.
28. Nakon toga Osnovni sud je 28. novembra 2008. godine donio zaključak kojim su obaviještene apelantkinja i izvršenica da će se predaja u posjed predmetnih nekretnina izvršiti 23. decembra 2008. godine u prisustvu sudskog izvršitelja.
29. Osnovni sud je 23. decembra 2008. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenicinih stvari u kojem je sudski vještak, između ostalog, konstatovao da nije izvršena predaja predmetnih stvari apelantkinji zbog odsustva apelantkinje i izvršenice, istaknuvši da je na licu mjesta bila prisutna samo kćerka izvršenice.
30. Nakon toga Osnovni sud je dopisom od 9. aprila 2009. godine zatražio od apelantkinje da se izjasni da li je u predmetnom izvršnom postupku namirena u cijelosti kako bi sud mogao dalje postupati.
31. Postupajući po pozivu suda, apelantkinja je podneskom od 23. aprila 2009. godine obavijestila sud da nije namirena u cijelosti, te da nije izvršena predaja u posjed kupljenih pokretnih stvari, pa je predložila da se ponovo odredi termin za predaju pokretnih stvari a po rješenju o dosudi od 24. januara 2008. godine.
32. Osnovni sud je 24. juna 2009. godine donio zaključak kojim su obaviještene apelantkinja i izvršenica da će se predaja u posjed predmetnih nekretnina izvršiti 3. avgusta 2009. godine u prisustvu sudskog izvršitelja.
33. Apelantkinja je podneskom od 29. jula 2009. godine obavijestila Osnovni sud da odustaje od preuzimanja, odnosno predaje u posjed kupljenih pokretnih stvari izvršenice koja je određena za 3. avgust 2009. godine. Apelantkinja je u predmetnom podnesku kao razlog odustanka navela da je bezuspješno preduzimati radnje a da ne dovodi ni sebe ni sudskog izvršioca u nezavidnu situaciju.
34. Apelantkinja je podneskom od 6. avgusta 2010. godine predložila Osnovnom sudu da se izvršni postupak nastavi na drugom predmetu izvršenja – nekretninama izvršenice koje se nalaze u Kobašu i koje su bračna tečevina izvršenice i umrlog Huseina Grbića.
35. Nakon toga apelantkinja se 6. avgusta 2010. godine obratila Matičnom uredu Kobaš zahtijevajući pokretanje ostavinskog postupka iza umrlog Huseina Grbića, izvršenicinog supruga koji je preminuo 21. septembra 1991. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je ostavinski postupak iza Huseina Grbića u toku pred Osnovnim sudom pod brojem 72 0 O 017464 10 O.
36. Nakon toga Osnovni sud je 16. decembra 2010. godine održao ročište radi izvršenja na pokretnim stvarima, koje je odloženo za 20. januar 2011. godine (koje, prema stanju spisa, nije održano) pošto izvršenici nije bio uredno dostavljen poziv.
37. Iz stanja spisa proizilazi da je na narednom ročištu pred Osnovnim sudom održanom 24. marta 2011. godine apelantkinja predložila da se putem primjene obrazaca P1, P2 i P3 zatraže podaci o imovini izvršenice.
38. Osnovni sud je zaključkom broj 72 0 I 012262 10 I od 25. marta 2011. godine naložio izvršenici da sudu dostavi uredno popunjene i potpisane obrasce P1, P2 i P3 koje je propisalo Ministarstvo finansija RS u roku od osam dana. Istim zaključkom je izvršenici zaprijećeno novčanom kaznom ukoliko u određenom roku ne dostavi tražene podatke.
39. S obzirom na to da izvršenica nije dostavila podatke o svojoj imovini, Osnovni sud je Rješenjem broj 72 0 I 012262 10 I od 24. septembra 2012. godine izvršenici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 100,00 KM.
40. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
41. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, te istaknula da je izvršni postupak pokrenut izvršnim prijedlogom od 7. novembra 2001. godine i da još nikada nije okončan. Apelantkinja je tražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
42. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da predmet nije uzet u rad, između ostalog, zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija, te da su to objektivne okolnosti poslovanja suda koje ne može da promijeni svojim djelovanjem. Osnovni sud je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
43. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 118.
Izvršne radnje (1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. VI.Dopustivost
44. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
45. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
46. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
47. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
48. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
49. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
50. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
51. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
52. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantkinje i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
53. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 7. novembra 2001. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je 11 godina i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
54. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantkinja svojim ponašanjem nije uticala na dužinu predmetnog postupka.
55. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja radi naplate duga trajao 11 godina i pet mjeseci, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i da traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti ih je Osnovni sud predočio. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda o tome da je i apelantkinja doprinijela dužini predmetnog postupka time što je odbila da preuzme kupljene pokretne stvari, te da je u okviru svojih zakonskih ovlašćenja disponirala svojim pravom na način koji je uticao na dužinu postupka, predstavljaju samo objektivnu okolnost koja u manjoj mjeri opravdava dužinu trajanja predmetnog postupka, dok navodi o uslovima rada u sudu (veliki broj predmeta u radu i nedovoljan broj sudija) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ovo stoga što Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmetnog u tako dugom periodu zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu Osnovnog suda da djelotvorno kontroliše predmetni izvršni postupak.
56. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao 11 godina i pet mjeseci, došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
57. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
58. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 11 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.300,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od 11 godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
60. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić