Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-418/13 (I. H.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-418/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović, i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine, u predmetu broj AP-418/13, rješavajući zahtjev Izeta Halkića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Izeta Halkića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Izet Halkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Elvedin Alagić, odvjetnik iz Bihaća, podnio je 28. siječnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 039044 12 Kž od 13. studenog 2012. godine i Presude Općinskog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 039044 12 K od 10. kolovoza 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „ ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 17 0 K 039044 12 Kž od 13. studenog 2012. godine i Presudu Općinskog suda broj 17 0 K 039044 12 K od 10. kolovoza 2012. godine“.

2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 K 039044 12 K od 10. kolovoza 2012. godine apelant je oglašen krivim, zato što je u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinio kazneno djelo laka tjelesna ozljeda iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona F BiH. Općinski sud izrekao je apelantu uvjetnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 30 dana koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom, Općinski sud oštećenog E.K. (u daljnjem tekstu: oštećeni) sa imovinsko pravnim zahtjevom uputio je na parnicu, te obvezao apelanta da naknadi troškove postupka i plati sudu paušal. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelantovu krivnju za predmetno kazneno djelo (oštećenom nanio lake tjelesne ozljede) utvrdio na temelju iskaza oštećenog, iskaza svjedoka A.S. i E.B., nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i medicinske dokumentacije za oštećenog, a djelomično i na temelju iskaza svjedoka E.H. i M.K.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi Kantonalni sud u Bihaću donio je Presudu broj 17 0 K 039044 12 Kž od 13. studenog 2012. godine kojom je odbio žalbu kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da žalba ukazuje da je trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud, odnosno da niko od svjedoka nije vidio kada je apelant napao oštećenog, tj. da je sud trebao pokloniti vjeru iskazu apelanta, a ne oštećenog. Kantonalni sud je istakao da je oštećeni jasno opisao kako je došlo do napada, kako je došao do svog automobila, kako je došao do medicinske ustanove, te kakvu je povredu zadobio. Kada se dovede navedeni iskaz u vezu sa iskazom svjedoka E.H. koji potvrđuje da je vidio da su apelant i oštećeni izašli iz ugostiteljskog objekta, da je apelant pobjegao sa mjesta događaja, te da je oštećeni bio krvav i da mu je on pomagao, zatim ako se dovede u vezu iskaz tog svjedoka sa nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, jasno je da su apelantovi žalbeni navodi neutemeljeni.

4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe iako je njegov branitelj sudu dostavio obavijest o nemogućnosti pristupa na sjednicu vijeća i zahtjev za odlaganje sjednice, navedeno nije uvaženo nego je u uvodu presude naznačeno da je sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno obaviještenog apelanta i njegovog branitelja, dok se u obrazloženju presude nigdje ne spominje njegova obavijest. Apelant navodi da su sudovi povrijedili njegovo pravo na obranu, pravo na jednakost strana u postupku, da su presudu zasnovali na nezakonitim dokazima, te da su očito proizvoljno cijenili dokaze.

5. Apelant navodi da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, „zbog čega podnosi ovu apelaciju, s prijedlogom za određivanje privremene mjere i radi ukidanja Presude Kantonalnog suda broj 17 0 K 039044 12 Kž od 13. studenog 2012. godine i Presude Općinskog suda broj 17 0 K 039044 12 K od 10. kolovoza 2012. godine“.

6. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant navodi da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, „zbog čega podnosi ovu apelaciju, s prijedlogom za određivanje privremene mjere i radi ukidanja pobijanih presuda“. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije uopće obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelant smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u svezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije obrazložio razloge, niti je dostavio argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neutemeljen.

9. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-418/13 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio