Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-969/13 (D. S. i „DEMANT“ d.o.o. Kaoci - Srbac)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-969/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 969/13, rješavajući zahtjev Dragutina Sančanina i „Demant“ d.o.o. Kaoci – Srbac za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dragutina Sančanina i „Demant“ d.o.o. Kaoci - Srbac za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragutin Sančanin i „DEMANT“ d.o.o. Kaoci - Srbac (u daljnjem tekstu: apelanti ili prvoapelant i drugoapelant), koje zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnijeli su 6. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 I 010881 12 Gž od 10. decembra 2012. godine i Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 I 010881 10 I od 17. maja 2011. godine. Apelanti su u apelaciji zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „Osnovnom sudu da odloži predaju u posjed nekretnine [ ], do okončanja postupka, radi proglašenja izvršenja nedopuštenim“
2. Osnovni sud je 17. maja 2011. godine donio Rješenje o dosudi broj 72 0 I 010881 10 I kojim su nekretnine prvoapelanta, pobliže opisane u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) prodane kupcima Vojinu i Milevi Stojić (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja), za iznos od 146.177,57 KM (stav I izreke). Prvoapelantu je naloženo da u roku od osam dana preda predmetne nekretnine tražiocima izvršenja (stav II izreke). Naloženo je z.k.uredu da izvrši brisanje dotadašnjeg vlasnika i da upiše tražioce izvršenja kao vlasnike na predmetnim nekretninama te da izvrši brisanje u „C“ teretnom listu svih tereta i zabilježbe izvršenja (stav III izreke). Navedeno je da će se rješenje o dosudi objaviti na oglasnoj ploči suda te da će se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj ploči smatrati da je rješenje dostavljeno svim licima kojim se dostavlja zaključak o prodaji te svim učesnicima u nadmetanju (stav IV izreke). U obrazloženju rješenja je navedeno da je u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu tražioca izvršenja izvršena prodaja predmetnih nekretnina na ročištu putem licitacije i da su predmetne nekretnine prodate tražiocima izvršenja. Također, navedeno je da su tražioci izvršenja kao kupci predmetne nekretnine kupili za svoje potraživanje prema prvoapelantu.
3. Odlučujući o žalbama prvoapelanta te drugoapelanta kao „trećeg lica“, Okružni sud je Rješenjem broj 72 0 I 010881 12 Gž od 10. decembra 2012. godine, žalbe odbio i Rješenje o dosudi broj 72 0 I 010881 10 I od 17. maja 2011. godine, potvrdio. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je, između ostalog, istakao da je na osnovu uvida u predmetni spis utvrdio da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu izvršne isprave - sudskog poravnanja (član 23. stav 1. tačka 1.Zakona o izvršnom postupku, u daljnjem tekstu: ZIP) kojeg su 29. avgusta 2002. godine zaključili tražioci izvršenja i prvoapelant kod Osnovnog suda u Srpcu u predmetu broj: P-432/02, radi duga od 30.000,00 eura, odnosno od 59.601,00 KM. Osnovni sud je Rješenjem broj 1-6/03 od 23. januara 2003. godine odredio predloženo izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari prvoapelanta. Budući da predmetno izvršenje nije sprovedeno, Osnovni sud je, na prijedlog tražilaca izvršenja, 5. aprila 2007. godine odredio da će se izvršenje sprovesti na predmetnim nekretninama prvoapelanta. U vezi s tim, navedeno je da su na trećem ročištu za prodaju održanom 17. maja 2011. godine, predmetne nekretnine prodate tražiocima izvršenja kao kupcima sa po ½ dijela. Također, Okružni sud je naveo da je, u međuvremenu, Osnovni donio Zaključak broj 1- 1077/05 od 10. marta 2010. godine kojim je treća lica i to drugoapelanta, Slavka Savkovića i Jovana Sančanina uputio da svoja prava ostvaruju u parničnom postupku, dok je nastavljen postupak u odnosu na prvoapelanta.
4. Okružni sud je istakao da je u konkretnom slučaju izvršenje određeno na osnovu pravosnažne i izvršne isprave, koja je odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000-063 od 21. oktobra 2009. godine, oglašena ništavom u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Okružni sud je istakao da je, dakle, izvršna isprava preinačena ,,u dijelu zakonske zatezne kamate i troškova postupka" to je u tom dijelu bez dejstva, dok je u ostalom dijelu ostala neizmijenjena, pa je prinudno izvršenje naplate glavnog duga sprovedeno u ovom dijelu, saglasno izvršnoj ispravi.
5. Nadalje Okružni sud je istakao da je u konkretnom slučaju drugoapelant osporavao izvršenje na nekretninama prvoapelanta iz razloga što je naveo da je sa prvoapelantom zaključio Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza, kojim je u članu 2. regulisano da se prvoapelant obavezuje da, između ostalih, proda i predmetne nekretnine i „da su one vlasništvo drugoapelanta“ a da je vlasnik drugoapelanta Oto Marovt iz Slovenije. U vezi s tim Okružni sud je naveo da iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi da je Osnovni sud zaključkom broj 1-1077/05 od 10. marta 2010. godine treća lica, među kojim i drugoapelanta, uputio da svoja prava ostvaruju u parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 51. i 52. u vezi sa članom 12. stav 6. ZIP-a, jer je ocijenio da nema dovoljno relevantnih činjenica i dokaza za meritorno odlučivanje u izvršnom postupku.
6. Apelanti tvrde da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti opisuju hronologiju predmetnog izvršnog postupka te tvrde da je izvršenje sprovedeno na imovini koja „je vlasništvo drugoapelanta a ne prvoapelanta“. Pojašnjavaju da je drugoapelant osnovan (kao d.o.o.) 28. januara 2001. godine a da su osnivači društva bili prvoapelant i Veljko Lazić. Osnovni kapital društva je bio iznos od 5.000,00 KM u novcu i 407.729,00 KM u stvarima [uključujući i predmetne nekretnine]. Nadalje, da je Rješenjem registarskog Osnovnog suda u Banjaluci, 29. januara 2007. godine, izvršen upis promjene osnivača tako da je jedini osnivač apelanta, Oto Marovt iz Republike Slovenije, na osnovu Ugovora o pristupanju od 20. novembra 2006. godine. Dakle, prema navodima apelanata predmetne nekretnine, su na osnovu naprijed navedenih odluka, postale vlasništvo drugoapelanta, te nisu mogle biti predmet izvršenja u ovom postupku. Nadalje, ističu da je po prijedlogu tražilaca izvršenja, Osnovni sud odredio izvršenje na predmetnim nekretninama na osnovu izvršne isprave – sudskog poravnanja za koje je, po tužbi prvoapelanta, Vrhovni sud presudio da je ništavo u dijelu koji glasi “sa pripadajućim obavezama, u skladu sa našim zaključenim ugovorom“. Prema mišljenju apelanata, nakon donošenja ove presude, Osnovni sud je bio dužan da, u skladu sa članom 63. ZIP-a, obustavi izvršenje po službenoj dužnosti jer je izvršna isprava - sudsko poravnanje, preinačeno. Apelanti ističu da kupci kao vlasnici predmetne nekretnine imaju pravo da je „drže, koriste i s njom raspolažu“ pa stoga ističu da će predajom u posjed, pretrpjeti štetu, zbog čega predlažu da Ustavni sud, u interesu apelanata, donese privremenu mjeru kojom će naložiti „Osnovnom sudu da odloži predaju u posjed predmetne nekretnine, do okončanja postupka radi proglašenja izvršenja nedopuštenim“.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelanti, u suštini žale da su u izvršnom postupku povrijeđena njihova prava na pravično suđenje i na imovinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i u tom pravcu su apelanti iznijeli svoje argumente. U vezi s tim, Ustavni sud prvo konstatira da su predmet ovog apelacionog postupka odluke donesene nakon izvršene prodaje predmetnih nekretnina u izvršnom postupku, koji je prema stanju spisa pravomoćno okončan.
10. Ustavni sud nadalje ukazuje da bi se udovoljavanje ovako postavljenom zahtjevu za donošenje privremene mjere („da odloži predaju u posjed predmetne nekretnine“) dovelo u pitanje pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke koje predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljene na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
11. U tom kontekstu Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere isključivo cijeni razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanata da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje trebaju cijeniti nadležni sudovi u postupku propisanim ZIP-om, kao ni navodi apelanata o kršenju njihovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim rješenjima, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere.
12. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere zasniva se na istim razlozima i činjenicama koje navode kao razloge za usvajanje apelacije, pri čemu apelanti uopće nisu naveli nikakve dodatne razloge za usvajanje privremene mjere. Ustavni sud ističe da ne može udovoljiti zahtjevu apelanta za privremenu mjeru s obzirom da bi na taj način prejudicirao rješenje predmetne apelacije budući da navodi apelanata u vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere u svemu korespondiraju navodima u vezi sa meritumom apelacije. Ovi navodi bit će predmet rješavanja Ustavnog suda kada bude odlučivano o dopustivosti i meritumu predmetne apelacije. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić