Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1016/10 (VIKOM RTV d.o.o. - Banja Luka)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1016/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: redsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1016/10, rješavajući apelaciju „VIKOM“ RTV -d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „VIKOM“ RTV d.o.o. - Banja Luka - podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-369/07 od 6. januara 2010. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. VIKOM RTV d.o.o. - Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Đorđe Krčmar, advokat iz Gradiške, podnio je 18. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine Banja (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-369/07 od 6. januara 2010. godine.

2. Rješenjem Generalnog direktora Regulatorne Agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RAK) broj 03-29-1141-3/06 od 3. novembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev - Preduzeća „STEP“ d.o.o.-Bijeljina (u daljnjem tekstu: Korisnik dozvole) za prijenos dugoročne dozvole za zemaljsko emitovanje radio programa na apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da prenos dozvole sa Korisnika dozvole na drugo pravno lice nije dozvoljen prema članu 9.1 Opštih uslova dozvole za zemaljsko emitovanje radio programa (u daljnjem tekstu: Opšti uslovi).

3. Korisnik dozvole se žalio protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen nejgov zahtjev, pa je RAK rješenjem broj UP2-01-07-3/07 od 30. januara 2007. godine žalbu odbio kao neosnovanu. U navedenom rješenju se ističe da su neosnovani navodi Korisnika dozvole koji se odnose na pogrešnu primjenu člana 9.1 Opštih uslova, prema kojim prenos dozvole nije dopušten, kao ni određivanje drugog nosioca dozvole po osnovu prodaje ili nekog drugog pravnog posla.

4. Presudom suda BiH broj U-369/07 od 6. januara 2010. godine, donesenoj u upravnom sporu, tužba Korisnika dozvole protiv rješenja RAK broj UP2-01-07-3/07 od 30. januara 2007. godine je odbijena. Kako je utvrdio Sud BiH, odredbom člana 11. Zakona o komunikacijama („Službeni glasnik BiH“, br. 31/03 i 75/06) direktno je propisano da dozvola može biti prenesena samo uz saglasnost tužene RAK-a, a sama tužena na temelju zakona i svojih opštih akata definiše uslove prenosa dozvole. Dalje se navodi da je članom 9 stav 1. Opštih uslova definirano da prenos dozvole sa Korisnika dozvole na drugo lice nije dozvoljen. Kako je zaključio Sud BiH, prvostepeni i drugostepeni organ su pravilno utvrdili da se u konkretnom predmetu radi o zahtjevu za prenos dozvole, odnosno zahtjevu za prenos frekvencija dodijeljenih na korištenje Korisniku dozvole na drugo pravno lice - apelanta i da se ne radi se zahtjevu za promjenu vlasničke strukture Korisnika dozvole u smislu člana 9.2 Opštih uslova Iz ovih razloga Sud BiH je primjenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02 i 88/07), odlučio kao u dispozitivu presude.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) na taj način što je Sud BiH proizvoljno utvrdio činjenično stanje i nepravilno primijenio relevantne zakonske odredbe ističući da je apelant u poslovnom odnosu sa Korisnikom dozvole sa kojim ima zaključen Ugovor o preuzimanju i poslovnoj saradnji od 24. marta 2006. godine. Apelant predlaže da Ustavni sud u cjelosti usvoji apelaciju apelanta izjavljenu protiv presude Suda BiH broj U-369/07 od 6. januara 2010. godine, te istu presudu ukine i vrati istom sudu na ponovni postupak.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na povredu njegovih ustavnih prava povodom odluka upravnih organa RAK-a i Suda BiH u kojem je stranka u postupku odnosno podnosilac zahtjeva za zemaljsko emitovanje radio programa bio Korisnik dozvole. U vez s tim Ustavni sud zapaža da su odluke koje apelant osporava apelacijom donesene isključivo po zahtjevu Korisnika dozvole te da apelant, koji tvrdi da je u poslovnom odnosu sa Korisnikom dozvole, nije bio stranka u postupku pred upravnim organima i Sudom BiH. Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku okončanom osporenim odlukama uopće nije odlučivalo o pravima i obavezama apelanta već isključivo o pravima i obavezama Korisnika dozvole, pa proizilazi da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1016/10 (VIKOM RTV d.o.o. - Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio