Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1031/12 (Č. M.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1031/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1031/12, rješavajući apelaciju Čede Markelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Čede Markelića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 008631 12Kž od 16. februara 2012. godine i broj S1 3 K 008631 12 Kvl od 13. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Čedo Markelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 008631 12Kž od 16. februara 2012. godine i broj S1 3 K 008631 12 Kvl od 13. januara 2012. godine.
2. Presudom Suda BiH broj K-54/08 od 26. maja 2010. godine, preinačene presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj Kž-54/08 od 3. marta 2011. godine, apelant je, zajedno sa Slavišom Vuković, Milivojem Novićem i Branislavom Novićem, oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela trgovine ljudima iz člana 186. stav 2. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, pa mu je sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest godina.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 008631 12 Kvl od 13. januara 2012. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 K 008631 12Kž od 16. februara 2012. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta i ostalih osuđenih, za ponavljanje postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da činjenice i dokazi na osnovu kojih se traži ponavljanje postupka nisu podobni da se na osnovu njih ponavljanje i dozvoli, a u smislu člana 327. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BiH).
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Suda BiH broj S1 3 K 008631 12Kž od 16. februara 2012. godine i broj S1 3 K 008631 12 Kvl od 13. januara 2012. godine, koja su donosena u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za ponavljanje krivičnog postupka, smatrajući da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se u postupku okončanom osporenim rješenjima nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje krivičnog postupka. Stoga Ustavni sud podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali gotovo identična pravna pitanja (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-985/09 od 6. decembra 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić