Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1473/10 (B. Ć., T. Ć., O. H., V. T. i Zdenka Brkić - Malić)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1473/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1473/10, rješavajući apelaciju Božane Ćosić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božane Ćosić Tomislava Ćosića, Ozane Hadžikarić, Vesne Tabaković i Zdenke Brkić - Malić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 001 421 09 U od 28. januara 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Božana Ćosić, Tomislav Ćosić, Ozana Hadžikarić, Vesna Tabaković i Zdenka Brkić - Malić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banja Luke, podnijeli su 26. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 001 421 09 U od 28. januara 2010. godine. Apelanti su 28. juna 2010. godine i 15. februara 2011. godine dopunili apelaciju. Apelanti su, uz dopunu apelacije, 29. marta 2011. godine Ustavnom sudu dostavili i Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 001421 10 Uvp od 16. februara 2011. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka, Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove) broj 11-475-96/07 od 24. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/475-19/09 od 3. aprila 2009. godine, odbijen je zahtjev kojim su apelanti tražili prestanak društvenog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na gradskom građevinskom zemljištu označenom u dispozitivu navedenog prvostepenog rješenja (sporno građevinsko zemljište).

3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 001 421 09 U od 28. januara 2010. godine tužba apelanata u upravnom sporu je odbijena. Okružni sud je utvrdio da je prednik apelanata, po svom zahtjevu, dobrovoljno predao predmetno zemljište Opštini Banjaluka, koja nije ni donijela rješenje o izuzimanju tog zemljišta, već je po zahtjevu prednika apelanata donijela rješenje da prima to zemljište. Dalje je navedeno da je sporazumno utvrđena naknada za predmetno zemljište, a nije ni utvrđena namjena tog zemljišta. Na osnovu navedenog, po mišljenju Okružnog suda, može se zaključiti da nisu bili ispunjeni uslovi da se udovolji zahtjevu apelanata za uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na predmetnom zemljištu, u smislu člana 44. st. 1. i 2. Zakona građevinskom zemljištu RS („Službeni glasnik RS“, broj 112/06; u daljnjem tekstu: ZGZ). Konačno, kako je zaključio Okružni sud, obrazloženje prvostepenog rješenja koje čini pravno jedinstvo sa osporenim aktom, kao i obrazloženje osporenog aktarješenja Republičke uprave, sadrži dovoljno jasne razloge koje prihvata i Okružni sud, a na što ne utiče činjenica da to zemljište nije privedeno namjeni po sada važećem regulacionom planu.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 001421 10 Uvp od 16. februara 2011. godine uvažen je zahtjev tužilaca da za vanredno preispitivanje, Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 001421 09 U od 28. januara 2010. godine je preinačena tako da je tužba uvažena i osporeni akt Republičke uprave broj 21.05/475-19/09 od 3. aprila 2009. godine poništen. U presudi je dalje navedeno da je potrebno na nesumnjiv način utvrditi koje su parcele preuzete ili eksproprisane od pravnog prednika apelanata, da li su iste u skladu sa važećim regulacionim planom privedene namjeni, te da li je neka od tih parcela vraćena apelantima, odnosno na istima uspostavljen raniji vlasničko - pravni odnos. Vrhovni sud je zaključio da se zbog tih kontradiktornosti, na koje su apelanti ukazali, ne može ispitati zakonitost osporenog upravnog akta, sa aspekta pravilne primjene odredaba člana 44. stav 1. i 2. ZGZ. To stoga što, prema zaključku Vrhovnog suda, obrazloženja kakva su dali upravni organi a potom i nižestepeni sud u pobijanoj presudi nisu na dovoljno jasan i argumentovan način opravdali odluku o odbijanju zahtjeva tužilaca za uspostavljanje ranijeg vlasničko - pravnog odnosa zbog čega nije bilo osnova da se tužba u predmetnom upravnom sporu odbije. Navedeno je da je tužena Republička uprava u obavezi da prilikom ponovnog rješavanja o žalbi apelanata donese novi upravni akt.

5. Apelanti su naveli da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Republičkom upravom. Naime, kako slijedi iz Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 001421 10 Uvp od 16. februara 2011. godine presuda Okružnog suda, koju su apelanti osporili predmetnom apelacijom je preinačena i osporeni akt Republičke uprave broj 21.05/475-19/09 od 3. aprila 2009. godine poništen, te je naloženo Republičkoj upravi da donese novi upravni akt, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1473/10 (B. Ć., T. Ć., O. H., V. T. i… | Sudska praksa | Aktio