Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2402/10 (M. J.)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2402/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 2402/10, rješavajući apelaciju Maria Jukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Maria Jukića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, presude Apelacionog odjeljenja Odjela II Suda Bosne i Hercegovine broj X-KŽ-08/566-2 od 13. aprila 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-K-08/566-2 od 28. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mario Jukić (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno na izdržavanju kazne u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, kojeg zastupa Milorad Potparić, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. juna 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, presude Apelacionog odjeljenje Odjela II Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciono odjeljenje) broj X-KŽ-08/566-2 od 13. aprila 2010. godine i presude Suda BiH broj X-K-

08/566-2 od 28. januara 2010. godine. Apelacija je dopunjena 14. septembra 2010. godine i 11. juna 2011. godine..

2. Presudom Suda BiH broj X-K-08/566-2 od 28. januara 2010. godine, apelant je oglašen krivim što je počinio krivično djelo neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) i krivično djelo ometanje rada pravosuđa iz člana 241. stav 2. KZ BiH, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, te je u skladu sa odredbama člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekatu: ZKP) apelant obavezan na naknadu troškova krivičnog postupka čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

3. Rješavajući po žalbama, Apelaciono odjeljenje je donijelo presudu broj X-KŽ-08/566-2 od 13. aprila 2010. godine, kojom je odbio žalbu Tužilaštva BiH i apelanta kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju drugostepene presude, između ostalog, žalbeni navodi apelanta u pogledu odluke o plaćanju troškova krivičnog postupka, Apelaciono vijeće je odbilo kao neosnovane, obzirom da u skladu sa članom 188. stav 1. ZKP, kojim je propisano da kada je donesena osuđujuća presuda to implicira obavezu optuženog (apelanta) na plaćanje troškova krivičnog postupka, osim ukoliko sud utvrdi postojanje određenih okolnosti koje bi dovele do oslobađanja od te obaveze djelomično ili u cjelosti. Apelaciono vijeće je zaključilo da odbrana apelanta nije dostavila niti jedan relevantan dokument kojim bi potkrijepila tvrdnje o slabom imovnom stanju apelanta, niti je ova okolnost bila od uticaja na drugačiju odluku od one koju je donijelo prvostepeno vijeće.

4. Rješenjem Suda BiH broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, apelant je obavezan naknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu od 7.671,50 KM.

5. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Suda BiH broj X-K-08/566-2 od 28. januara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog odjeljenja broj X-KŽ-08/566-2 od 13. aprila 2010. godine, u dijelu kojim je apelant obavezan na naknadu troškova krivičnog postupka, čija će visina biti određena posebnim rješenjem. Obzirom na navedeno Sud BiH je donio rješenje o visini navedenih troškova broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, pa je zastupnik apelanta dopunom od 14. septembra 2010. godine osporio i navedeno rješenje uz isticanje da nije podnio žalbu protiv navedenog rješenja u skladu sa poukom o pravnom lijeku, jer je odluku o troškovima postupka osporavo u žalbenom postupku protiv prvostepene presude broj X-K-08/566-2 od 28. januara 2010. godine.

9. Ustavni sud smatra da rješenje Suda BiH broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, kojim je utvrđen samo iznos troškova krivičnog postupka, na čije plaćanje je apelant obavezan presudama Suda BiH donesenim u toku krivičnog postupka, treba posmatrati kao dio krivičnog postupka koji se vodio protiv apelanata. Obzirom na navedeno, Ustavni sud primjećuje da je apelant imao mogućnost da podnese žalbu protiv rješenja Suda BiH broj X-K-08/566-2 od 11. augusta 2010. godine, te propustom da podnese žalbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda. Pri tome Ustavni sud zapaža da je nadležni sud u svojim odlukama odgovarajuće obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2402/10 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio