Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3628/12 (D. I.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3628/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP-3628/12, rješavajući apelaciju Dušana Ivančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Ivančića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-44/10 od 27. augusta 2012. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Ivančić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. oktobra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Uvl-44/10 od 27. augusta 2012. godine.
2. Apelant je podnio zahtjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat stana u Sarajevu koji je Odlukom broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine odbačen zbog nenadležnosti za odlučivanje, zbog toga što je u postupku utvrđeno da je apelant poslije 14. decembra 1995. godine ostao u aktivnoj službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine.
3. Odlukom CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine odbijen je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana zbog nenadležnosti za odlučivanje, a Odlukom CRPC broj R-513-858-1/1-01-575/04 od 17. marta 2006. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje odluke CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine kao nedopušten.
4. Presudom Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine odbijena je apelantova tužba protiv Odluke CRPC broj R-513-858-1/1-01-575/04 od 17. marta 2006. godine.
5. Apelaciono odjeljenje Suda BiH je donijelo osporenu presudu broj Uvl-44/10 od 28. augusta 2012. godine kojom je apelantov zahtjev za vanredno prespitivanje sudske odluke odbilo kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je tokom postupka Apelaciono upravno vijeće Suda BiH je ispitalo osporenu presudu Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine shodno odredbi člana 53. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine samo u granicama zahtjeva, te je odlučilo kao u izreci presude. Apelaciono odjeljenje je istaklo da je odluka kojom je odbijen apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj R-513- 858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine pravilna i zakonita, jer je pravilno primijenjena odredba člana 38. stav 3. Pravilnika o potvrđivanju stanarskih prava raseljenih lica i izbjeglica, kojom je propisano da licu, po čijem je zahtjevu donesena odluka u postupku ponovnog razmatranja, ne pripada pravo da ponovno podnosi zahtjev za razmatanje odluke CRPC kojom je odlučeno o nosiocu stanarskog prava na potraživanom stanu.
6. Apelant je prije nego je donesena osporena presuda Suda BiH broj Uvl-44/10 od 28. augusta 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je zavedena pod brojem AP-1448/10 protiv navedenih odluka CRPC-a i presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine. Ustavni sud je, postupajući po navedenoj apelaciji, donio odluku broj AP- 1448/10 od 28. februara 2013. godine, kojom je apelacija usvojena i utvrđena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). S obzirom da je tokom postupka u predmetu AP-1448/10 Ustavnom sudu dostavljena osporena presuda Suda BiH broj Uvl-44/10 od 28. augusta 2012. godine, u navedenoj odluci je razmotrena i ta presuda.
7. Odlučujući o ovoj apelaciji, Ustavni sud je ispitao apelacione navode i stanje u spisu, pa je utvrdio da je ovom apelacijom apelant osporio iste odluke koje je Ustavni sud ranije već razmotrio, kao i da su apelantovi navodi iz apelacije, u suštini, isti kao oni koji su u odluci AP-1448/10 već razmotreni.
8. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije, povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine člana 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju. Istakao je da je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu, prema ugovoru o kupoprodaji-otkupu, te da je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Apelant se pozvao na presude Europskog suda u predmetu Đokić protiv Bosne i Hercegovine i Mago i dr. protiv Bosne i Hercegovine i istakao da se u njegovom predmetu radi o istom činjeničnom stanju i pravnom pitanju kao i u navedenim presudama Europskog suda.
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
[...] 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Suda BiH broj Uvl-44/10 od 28. augusta 2012. godine, kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno prespitivanje sudske odluke, kao i da se njegova apelacija u suštini odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda, broj AP-1448/10 od 28. februara 2013. godine.
11. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić