Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4395/12 (N. G.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4395/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 4395/12, rješavajući apelaciju Nazifa Gariba, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazifa Gariba podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj PR-2- 1557/09 od 25. avgusta 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazifa Gariba podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 094373 12 Pžp od 1. novembra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 094373 09 Pr od 23. maja 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nazif Garib (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 13. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Pr 094373 12 Pžp od 1. novembra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Pr 094373 09 Pr od 23. maja 2012. godine, kao i rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda broj PR-2-1557/09 od 25. avgusta 2010. godine. Apelant je 12. marta 2013. godine podnio zahtjev za donošenje odluke o privremenoj mjeri, kojom je od Ustavnog suda tražio da se "stave u stanje mirovanja sve posljedice koje proističu iz rješenja Kantonalnog i Općinskog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda".
2. Rješenjem Općinskog suda broj PR-2-1557/09 od 25. avgusta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine, apelant je oglašen odgovornim za prekršaje iz člana 36. stav 1. i člana 158. stav 2. Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, počinjenih 21. jula 2009. godine, radi čega su mu izrečene pojedinačne novčane kazne za ove prekršaje u iznosu od 200,00 KM i u iznosu od 100,00 KM, odnosno jedinstvena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. Istim rješenjem apelantu je za prekršaj iz člana 36. stav 1. navedenog zakona izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od 30 dana, te za svaki pojedinačni prekršaj određen mu je po jedan kazneni bod uz naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Pr 094373 09 Pr od 23. maja 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 094373 12 Pžp od 1. novembra 2012. godine, odbačen je zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, jer nema zakonskih razloga za ponavljanje prekršajnog postupka, niti su činjenice i dokazi na kojima je zasnovan zahtjev za ponavljanje podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.b) i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Općinskog suda broj PR-2-1557/09 od 25. avgusta 2010. godine i rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine
6. U konkretnom slučaju, apelant je kao osporene odluke naveo rješenje Općinskog suda broj PR-2-1557/09 od 25. avgusta 2010. godine i rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine, donesena u prekršajnom postupku protiv apelanta.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine, budući da je apelant 25. maja 2011. godine podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog posrtupka, pa se podrazumijeva da je rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004630 10 Pžp od 4. maja 2011. godine apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 58 0 Pr 094373 09 Pr od 23. maja 2012. godine i rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 094373 12 Pžp od 1. novembra 2012. godine
8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava i odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP- 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Imajući u vidu da je Ustavni sud utvrdio da se predmeti postupak tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje postupka, to su i navodi apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter ovog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić