Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4604/10 (F. H.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4604/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 4604/10, rješavajući apelaciju Fikreta Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačke 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta Hadžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070 0 Kž 10 000202 od 9. juna 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Kvl-09-000011 od 15.
januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fikret Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno na izdržavanju kazne u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, podnio je 4. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070 0 Kž 10 000202 od 9. juna 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Kvl-09-000011 od 15. januara 2010. godine
2. Presudom Kantonalnog suda broj K 43/02 od 23. septembra 2002. godine, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda broj Kž-563/02 od 30. aprila 2003. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 171. stav 2. tačka 7. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ FBiH, učinjenog na način opisan u izreci te presude i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 24 godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Kvl-09-000011 od 15. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 K 004113 10 Kž od 9. juna 2010. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka, okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj K 43/02 od 23. septembra 2002. godine.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 K 007684 12 Kvl 2 od 7. marta 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 03 0 K 007684 12 Kž 2 od 21. juna 2012. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka, okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj K 43/02 od 23. septembra 2002. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant više puta podnosio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka iz istog razloga i da su oni odbačeni pravosnažnim rješenjima Kantonalnog suda br. 003-0-Kvl-06-000011 od 19. januara 2006. godine, 003-0-Kvl-08-000007 od 1. oktobra 2008. godine, 003-0-Kvl-09- 000002 od 1. aprila 2009. godine, 003-0-Kvl-09-000006 od 29. maja 2009. godine, 03 0 K 004611 10 Kvl od 30. novembra 2010. godine i 03 0 K 007648 11 Kvl od 4. augusta 2011. godine,
5. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. stav
2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud primjećuje da apelant izričito osporava odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP- 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Apelant se žali i na povredu prava prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana 14. Evropske konvencije, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava iz člana 2. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud zaključuje da se predmeti postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, već se ticao isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje postupka, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačku 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić