Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-857/10 („BUROVIĆ“ d.o.o. Ilidža)

Odluka donesena 25. 04. 2013.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-857/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 857/10, rješavajući apelaciju „BUROVIĆ“ d.o.o. Ilidža, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9.. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „BUROVIĆ“ d.o.o.

Ilidža podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „BUROVIĆ“ d.o.o. Ilidža (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem na Ilidži, podnio je 9. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po Prijedlogu za donošenje dopunske presude od 1. februara 2009. godine.

Postupak u predmetu utvrđivanja poreza na dobit za 1998. godinu

2. Rješenjem Porezne uprave-Kantonalnog ureda Sarajevo, Ispostava Ilidža (u daljnjem tekstu. Porezna uprava) broj 10-09/07-15-01-01350180-4503 od 4. jula 2002. godine apelantu kao poreskom obvezniku utvrđena je osnovica poreza na dobit za 1998. godinu u iznosu od 38.918,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 11.675,40 KM.

3. Federalno Ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo finansija) je Rješenjem broj 07-15-1932/02 od 30. juna 2003. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-09/07-15-01- 01350180-4503.

4. Apelant je 31. jula 2003. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu protiv Rješenja tuženog Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1932/02 od 30. juna 2003. godine

5. Vrhovni sud je Presudom broj U-2010/03 od 17. decembra 2008. godine tužbu apelanta uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje.

6. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1932/02 od 21. januara 2009. godine poništeno je Rješenje Porezne uprave broj 10-09/07-15-01-01350180-4503 i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. Porezna uprava je Rješenjem broj 10-9/07-15-01-01350180-4503-01/02 NM od 28. maja 2010. godine rješavajući u ponovnom postupku na osnovu novoutvrđenih činjenica po Zapisniku inspekcije Porezne uprave broj 10-9/01-15-1-147/02 od 6. maja 2002. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrdila osnovicu poreza na dobit za 1998. godinu u iznosu od 38.918,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 11.675,40 KM.

8. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 03-15-881 i 1440/10 M.P. od 12. jula 2011. godine je rješavajući po žalbi apelanta,poništilo Rješenje Porezne uprave broj 10-9/07-15-01- 01350180-4503-01/02 NM i predmet je vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

9. Porezna uprava je Rješenjem broj 13-9/5-15-1-4790/11 DH od 26. septembra 2011. godine apelantu kao poreznom obvezniku utvrdila porez na dobit za period od 1. januara 1998. godine do 31. decembra 1998. godine u iznosu od 468,90 KM.

10. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 03-15-1548/11 M.P od 11. februara 2013. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelanta podnesenu protiv rješenja Porezne uprave broj 13-9/5-15-1-4790/11 DH.

Postupak u predmetu utvrđivanja poreza na dobit za 1999. godinu

11. Rješenjem Porezne uprave broj 10-09/07-15-01-01350180-6342 od 4. jula 2002. godine apelantu kao poreskom obvezniku utvrđena je osnovica poreza na dobit za 1999. godinu u iznosu od 77.793,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 23.938,00 KM.

12. Federalno Ministarstvo finansija je Rješenjem broj 07-15-1931/02 od 30. juna 2003. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-09/07-15- 01-01350180-6342.

13. Apelant je 31. jula 2003. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu protiv Rješenja tuženog Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1931/02 od 30. juna 2003. godine

14. Vrhovni sud je Presudom broj U-2009/03 od 14. januara 2009. godine tužbu apelanta u cijelosti uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet je vratio tuženom na ponovno rješavanje.

15. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 07-15-1931/02 od 10. februara 2009. godine poništilo Rješenje Porezne uprave broj 10-09/07-15-01-01350180-6342 od 4. jula 2002. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

16. Porezna uprava je Rješenjem broj 10-9/07-15-01-01350180-6342-01/02 NM od 28. maja 2010. godine rješavajući u ponovnom postupku na osnovu novoutvrđenih činjenica po Zapisniku inspekcije Porezne uprave broj 10-9/01-15-1-147/02 od 6. maja 2002. godine apelantu kao poreskom obvezniku utvrdila osnovicu poreza na dobit za 1999. godinu u iznosu od 77.793,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 23.938,00 KM.

17. Federalno ministarstvo finansija je rješavajući po žalbi apelanta Rješenjem broj 03-15-882 i 1441/10 M.P. od 12. jula 2011. godine poništilo Rješenje Porezne uprave broj 10-9/07-15-01- 01350180-6342-01/02 NM i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

18. Porezna uprava je Rješenjem broj 13-9/5-15-1-4755/11 DH od 23. septembra 2011. godine apelantu kao poreznom obvezniku utvrdila porez na dobit za period od 1. januara 1999. godine do 31. decembra 1999. godine u iznosu od 786,00 KM.

19. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 03-15-1549/11 M.P od 7. februara 2013. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv Rješenja Porezne uprave 13-9/5-15-1-4755/11 DH odbilo kao neosnovanu.

Postupak u predmetu utvrđivanja poreza na dobit za 2000. godinu

20. Rješenjem Porezne uprave broj 10-09/07-15-01-5971/01 od 4. jula 2002. godine apelantu kao poreskom obvezniku utvrđena je osnovica poreza na dobit za 2000. godinu u iznosu od 30.899,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 9.266,70 KM.

21. Federalno Ministarstvo finansija je Rješenjem broj 07-15-1933/02 od 30. juna 2003. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-09/07-15-01-5971/01 u cijelosti odbilo kao neosnovanu.

22. Apelant je 31. jula 2003. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu protiv Rješenja tuženog Federalnog Ministarstva finansija broj 07-15-1933/02 od 30. juna 2003. godine.

23. Vrhovni sud je Presudom broj U-2011/03 od 13. novembra 2008. godine tužbu apelanta u cijelosti uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet je vratio tuženom organu na ponovno rješavanje.

24. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 07-15-1933/02 od 21. januara 2009. godine poništio Rješenje Porezne uprave broj 10-9/07-15-5971/01 od 4. jula 2002. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

25. Porezna uprava je Rješenjem broj 10-9/07-15-01-5971-01/01 NM od 28. maja 2010. godine rješavajući u ponovnom postupku na osnovu novoutrđenih činjenica po Zapisniku inspekcije Porezne uprave broj 10-9/01-15-1-147/02 od 6. maja 2002. godine godine apelantu kao poreskom obvezniku utvrdila osnovicu poreza na dobit za 2000. godinu u iznosu od 30.889,00 KM, tako da porez na dobit apelanta za tu godinu iznosi 9.266,70 KM.

26. Federalno ministarstvo je rješavajući po žalbi apelanta, Rješenjem broj 03-15-883 i 1442/10 M.P. od 12. jula 2011. godine poništilo Rješenje Porezne uprave broj 10-9/07-15-01-5971-01/01 NM i predmet je vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

27. Porezna uprava je Rješenjem broj 13-9/5-15-1-4828/11 DH od 26. septembra 2011. godine apelantu kao poreznom obvezniku utvrdila porez na dobit za period od 1. januara 2000. godine do 31. decembra 2000. godine u visini od 1.129,50 KM

28. Federalno ministarstvo finansija je Rješenjem broj 03-15-1549/11 M.P od 12. februara 2013. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave broj 13-9/5-15-1-4828/11 DH odbilo kao neosnovanu.

Činjenice zajedničke za sva tri postupka utvrđivanja poreza na dobit

29. Apelant je Vrhovnom sudu 1. februara 2009. godine podnio Prijedlog za donošenje dopunske presude, cijeneći da je Vrhovni sud umjesto što je donio tri presude (Presude br. U- 2011/03 od 13. novembra 2008. godine, U-2010/03 od 17. decembra 2008. godine i U-2009/03 od 14. januara 2009. godine) navedene predmete trebao spojiti i donijeti jedinu presudu.

30. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer Vrhovni sud nije odlučio po njegovom Prijedlogu za donošenje dopunske presude od 1. februara 2009. godine i u sva tri predmeta obračuna poreza za 1998., 1999. i 2000. godinu odlučio jednom presudom.

31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

32. U odnosu na navode apelanta da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom po Prijedlogu za donošenje dopunske presude od 1. februara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreze i doprinose, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz odredbi Zakona o porezu na dobit privrednih društava, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

36. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-857/10 („BUROVIĆ“ d.o.o. Ilidža) | Sudska praksa | Aktio