Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-927/13 (N. A.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Priznavanje strane sudske odluke
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-927/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 927/13, rješavajući apelaciju Neđe Ajdarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Ajdarića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 004440 13 Kž 2 od 15. februara 2013. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 K 004440 12 Kv od 6. februara 2012.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđo Ajdarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miroslav Mikeš, advokat iz Banja Luke, podnio je 6. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 004440 13 Kž 2 od 15. februara 2013. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 004440 12 Kv od 6. februara 2012. godine. Apelant je istovremeno od Ustavnog suda tražio donošenje odluke o privremenoj mjeri, kojom bi se se obustavilo izvršenje presude Okružnog suda broj 11 0 K 004440 10 Kv od 24. avgusta 2010. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku (u daljnjem tekstu: Županijski sud) broj K-35/05 od 22. septembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RH) broj I Kž-1007/06-8 od 14. marta 2007. godine apelant je oglašen krivim što je zajedno sa Markom Grgićem na način preciziran u izrekama tih presuda počinio krivično djelo teško ubistvo iz člana 91. tačka 5. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZ RH), te je osuđen svaki na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Istom presudom okrivljenima je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, a oštećeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
3. Okružni sud je, odlučujući u postupku izvršenja pravosnažne presude Županijskog suda broj K-35/05 od 22. septembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž- 1007/06-8 od 14. marta 2007. godine, donio presudu broj 11 0 K 00444010 Kv od 24. avgusta 2010. godine, kojom je utvrđeno izvršenje navedenih presuda u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, po kojoj je apelant osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina. Istom presudom utvrđeno je da će se vrijeme provedeno u pritvoru od 3. aprila 2006. godine, apelantu uračunati u izrečenu kaznu zatvora na temelju člana 44. Krivičnog zakona Republike Srpske.
4. Županijski sud je rješenjem broj Kv-83/12 K-35/05 od 30. avgusta 2012. godine, na temelju člana 46. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa članom 502. st. 2.i 3. i članom 507. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske, prihvatio zahtjeve Marka Grgića i apelanta, te dopustio obnovu krivičnog postupka okončanog presudom Županijskog suda broj K-35/05 od 22. septembra 2006. godine, potvrđenu presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž-1007/06-8 od 14. marta 2007. godine i III Kž-8/07 od 28. avgusta 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da uvažavajući odluku Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i obaveze Republike Hrvatske o obaveznosti izvršenja odluka Evropskog suda dopuštena je obnova krivičnog postupka. Naime, povodom zahtjeva apelanta protiv Hrvatske, zahtjev 20883/09, Europski sud je 13. decembra 2011. godine donio odluku, kojom utvrđuje da je zahtjev dopušten, da je utvrđeno da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i da je tužena država dužna osigurati ponavljanje postupka u roku od šest mjeseci od datuma kad je presuda postala pravomoćna u skladu sa članom 44. stav 2. Evropske konvencije, ako to apelant zatraži. Nadalje, odlučeno je da tužena država apelantu treba isplatiti u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konačna u skladu sa članom 44. stav 2. Evropske konvencije, precizirane iznose na ime nematerijalne štete i na ime troškova i izdataka koje je potrebno preračunati u Hrvatske kune prema tečaju važećem na dan namirenja na način kako je to precizirano u odluci. S obzirom na ukazana proturječja iz obrazloženja prvostepene presude po Evropskom sudu, pa time i činjeničnog opisa zajedničkih radnji okrivljenih pri počinjenju krivičnog djela, te da nisu provedeni svi dokazi na koje je ukazivala odbrana i Evropski sud, Županijski sud je predmet vratio Županijskom državnom odvjetništvu Sisak u postupak optuženja primjenom člana 507. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP RH), jer je vijeće Županijskog suda smatralo da je potrebno isto podrobnije razmotriti i procijeniti stepen osnovane sumnje za počinjenje krivičnog djela okrivljenih, postupajući u smislu analize presuda Evropskog suda i stajališta ovog vijeća.
5. Odluka Evropskog suda u predmetu apelanta protiv Hrvatske je postala konačna 4. juna 2012. godine odbijanjem zahtjeva Republike Hrvatske da se predmet uputi na razmatranje velikom vijeću Evropskog suda.
6. Okružni sud je, rješavajući po zahtjevu branioca apelanta, donio rješenje broj 11 0 K 004440 12 Kv od 6. februara 2013. godine, kojim je odbacio kao nedopušten zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka izvršenja strane sudske odluke, koju je Okružni sud donio 24. avgusta 2010. godine pod brojem11 0 K 004440 10 Kv.
7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 004440 13 Kž 2 od 15. februara 2013. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca apelanta protiv rješenja Okružnog suda broj 11 0 K 004440 12 Kv od 6. februara 2013. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvvstepeni sud na uvjerljiv način obrazložio da se nisu stekli uslovi za ponavljanje postupka priznavanja i izvršenja strane sudske odluke u krivičnim stvarima obzirom da nadležni sud države iricanja kazne nije donio novu presudu nakon ukidanja ranijih presuda, kako to propisuje odredba člana 71. stav 4. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" , broj 53/09). Vrhovni sud je, prihvatajući stav prvostepenog suda da nova presuda države izricanja kazne predstavlja uslov bez kojeg se ne može ponoviti krivični postupak priznavanja i izvršenja strane sudske odluke, odbio žalbu kao neosnovanu.
8. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. Suštinski razlog podnošenja apelacije je činjenica da na osnovu odluke Evropskog suda presuda Županijskog suda broj K-35/05 od 22. septembra 2006. godine, potvrđena presudama Vrhovnog suda RH broj I Kž- 1007/06-8 od 14. marta 2007. godine i III Kž-8/07 od 28. avgusta 2007. godine, stavljena van sange i dozvoljeno ponavljanje postupka. Po mišljenju apelanta to podrazumjeva da više ne može da egzistra ni presuda Okružnog suda broj 11 0 K 004440 10 Kv 24. avgusta 2010. godine, koja je donesena u postupku priznanja i izvršenja presude stranog suda, a koja više ne postoji, a na osnovu koje je apelant upućen na izdržavanje kazne dugotrajnog zatvora. Prema ocjeni apelanta u konkretnom slučaju se radi o proizvoljnoj i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je moguće da Županijsko državno tužilaštvo i ne podnese novu optužnicu protiv njega, a po logici sudova u Republici Srpskoj presuda Okružnog suda broj 11 0 K 004440 10 Kv 24. avgusta 2010. godine, koja priznaje presudu, koja ne postoji, opstala bi na sazi za sva vremena. Također, apelant ističe da je na izdržavnju kazne proveo punih sedam godina, za djelo koje nije učinio čime je za njega nastala nenadoknadiva štete. Osim toga, apelant ističe da se postojanjem presude Okružnog suda šteta povećava, jer apelant u Republici Hrvatskoj nema status osuđenog lica, dok u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini ima i ne može dobiti uvjerenje o nekažnjavanju, zbog čega on i njegova porodica trpe enormnu štetu i doživljavaju mnogo neprijatnosti.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu postupka priznavanja strane sudske odluke. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP- 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP-781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
11. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se postupak za koji se traži obnova odnosi na postupak priznavanja i izvršenja strane sudske odluke kojom je odlučeno o apelantovoj krivici. Ustavni sud nalazi da se postupak koji se odnosi na postupak izvršenja strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini, a po osnovu zamolnice stranog suda, ne tiče utvrđivanja „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ovim postupkom se samo odlučuje postoje li zakonski uvjeti za preuzimanje izvršenja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini ili ne, po osnovu Sporazuma zaključenog između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u krivičnim postupcima.S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi zauzeo stav da postupak priznanja i izvršenja strane sudske odluke ne potpada pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. (Odluka o dopustivosti broj AP 56/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 20.)
12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić