Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-650/10 (A. T.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Porez
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 7
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost · čl. 82
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-650/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP-650/10, rješavajući apelaciju Almira Tolja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Tolja podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 U 000454 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i 04 0 U 000454 09 U od 25. marta 2009. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-883/08 od 10. decembra 2008. godine, rješenja Porezne uprave-Kantonalni porezni ured Zenica-Komisija za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-
155/08 od 13. juna 2008. godine i rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica-Porezna ispostava Zenica broj 10-4/1-15-4-504/08 od 4. juna 2008. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Tolja podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 U 000454 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i 04 0 U 000454 09 U od 25. marta 2009. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-883/08 od 10. decembra 2008. godine, rješenja Porezne uprave-Kantonalni porezni ured Zenica-Komisija za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-
155/08 od 13. juna 2008. godine i rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica-Porezna ispostava Zenica broj 10-4/1-15-4-504/08 od 4. juna 2008. godine, u odnosu na navode o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Almir Tolja (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Nedžad Babić advokat iz Zenice, podnio je 18. februara 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 04 0 U 000454 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i 04 0 U 000454 09 U od 25. marta 2009. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 07-
15-883/08 od 10. decembra 2008. godine, rješenja Porezne uprave- Kantonalnog poreskog ureda Zenica-Komisije za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija za žalbe) broj 10-4-05-15-155/08 od 13. juna 2008. godine i rješenja Kantonalnog poreskog ureda-Porezna ispostava Zenica (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj 10-4/1-15-4-504/08 od 4. juna 2008. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa uprave broj 10-4/1-15-4-504/08 od 4. juna 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Komisije za žalbe broj 10-4-05-15-155/08 od 13. juna 2008. godine, apelantu je kao poreskom obvezniku utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina u iznosu od 461.909,26 KM te je na utvrđenu osnovicu izvršen obračun poreza na promet nekretnina u iznosu od 36.952,70 KM i zatezne kamate u iznosu od 206,90 KM.
3. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ uprave je istakao da je apelant zaključio ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u etažnom vlasništvu 15. aprila 2008. godine sa «Džananović» d.o.o. Zenica kao prodavcem sa ugovorenom cijenom od 461.909,26 KM. Na osnovu navedenog ugovora nadležna komisija za procjenu prometne vrijednosti nekretnina je 23. maja 2008. godine, sačinila zapisnik kojim je utvrđena prometna vrijednost poslovnog prostora u iznosu od 461.909,26 KM, na taj način što je prihvaćena kupoprodajna cijena iz ugovora te je izvršen obračun poreza na promet nepokretnosti u iznosu od 36.952,70 KM, primjenom poreske stope od 8% propisane članom 10. Zakona o porezu na promet nekretnina-Prečišćen tekst («Službene novine Ze-Do Kantona» broj 13/08), i zatezne kamate u iznosu od 206,90 KM.
4. Komisija za žalbe je obrazlažući rješenje kojim je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja odbijena navela da je prvostepeni organ uprave pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Naime, neosnovani su žalbeni navodi apelanta kojim ističe da mu je neosnovano obračunat porez na promet nekretnina jer je kao obveznik poreza platio porez na dodatnu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV). Komisija za žalbe je istakla da prometnu vrijednost nekretnine procjenjuje stručna komisija koju imenuje općinsko vijeće, da je osnovica poreza na promet nektetnina prometna vrijednost nekretnina u trenutku nastanka porezne obaveze i da razrez poreza vrši porezna ispostava u općini gdje se nekretnina nalazi. Osim toga, u pogledu neosnovanosti navoda apelanta da je kao obveznik poreza platio PDV te da stoga nije u obavezi platiti i porez na promet nekretnina, Komisija za žalbe je istakla da pored oporezivanja prometa novosagrađenih građevinskih objekata porezom na dodatnu vrijednost za koju je nadležna Uprava za indirektno oporezivanje BiH, za (ne) oporezivanje kupoprodaje građevinskih objekata odgovorna je Porezna uprava Federacije BiH jer se prema odredbi člana 25. tačka 2. i člana 82. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost («Službeni glasnik BiH», br. 9/05 i 35/05, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV) u vezi sa članom 4. stav 3. tačka 4 istog zakona ne spominje prestanak primjene kantonalnih zakona o nekretninama među kojima je i Zakon o porezu na promet nekretnina Ze-Do Kantona.
5. Odlučujući o žalbi protiv rješenja Komisije za žalbe, Ministarstvo finansija je donijelo rješenje broj 07-15-883/08 od 10. decembra 2008. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.
6. U obrazloženju rješenja Ministarstvo finansija je istaklo da je u tački V ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora precizirano da porez na promet nepokretnosti snosi kupac a što je u skladu sa odredbom člana 4. Zakona o porezu na promet nekretnina. Ministarstvo finansija je citiralo član 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, kojim je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je prometna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obaveze te član 9. navedenog zakona kojim je propisano da prometnu vrijednost nekretnina procjenjuje stručna komisija koju imenuje općinsko vijeće. U rješenju je zatim istaknuto da je u smislu naprijed navedenih odredbi i člana 7. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 33/02 i 28/04) prvostepeni organ donio pravilno rješenje kojim je apelantu kao poreskom obvezniku utvrdio osnovicu za obračun poreza na promet nepokretnosti i primjenom stope od 8% u skladu sa članom 10. Zakona o porezu na promet nekretnina obračunao porez u iznosu od 36.952,70 KM i zateznu kamatu u iznosu od 206,90 KM.
7. Odlučujući o tužbi kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva finansija broj 07-15-883/08 od 10. decembra 2008. godine, Kantonalni sud je presudom broj 04 0 U 000454 09 U od 25. marta 2009. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.
8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je tuženi organ prilikom donošenja rješenja pravilno primijenio odredbe čl. 8., 9. i 10. Zakona o porezu na promet nekretnina koji je važio u vrijeme donošenja osporenih rješenja i to nakon što je stručna komisija za procjenu prometne vrijednosti nekretnina sačinila na licu mjesta zapisnik i utvrdila prometnu vrijednost nekretnina. Prvostepeni organ je postupajući po prijavnom ugovoru pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na tačnu kvadraturu predmetnog poslovnog prostora, pravilno je utvrdio i procijenio građevinsku vrijednost 1m2 poslovnog prostora a zatim primjenom odredbe člana 10. Zakona o porezu na promet nekretnina Ze-Do Kantona izvršio obračun poreza na promet.
9. Kantonalni sud smatra neosnovanim navode u pogledu eventualnog dvostrukog oporezivanja apelanta, jer se plaćanjem poreza na promet nepokretnosti i plaćanjem ranijeg obračunatog PDV na kupoprodajnu cijenu ne radi o dvostrukom oporezivanju. Naime, potpuno je različit osnov plaćanja PDV i poreza na promet nekretnina. Kantonalni sud je dalje istakao da se u ovom upravnom predmetu ne radi o dvostrukom oporezivanju apelanta niti je predmet ovog postupka utvrđivanje razloga za plaćanje PDV, nego je predmet postupka utvrđivanje osnovice za obračun poreza na promet nekretnina prema prijavljenom ugovoru zaključenom između apelanta i «Džananović» d.o.o. Zenica. Kantonalni sud je dalje naveo da su u vrijeme donošenja osporenih rješenja tuženog i prvostepenog organa uprave na snazi bile i važile odredbe Zakona o PDV i Zakon o porezu na promet nekretnina. Na kraju je Kantonalni sud istakao na teritoriji Ze-Do Kantona egzistira Zakon o porezu na promet nekretnina koji niti u bilo kojoj odredbi ne isključuje svoju primjenu u odnosu na utvrđivanje obaveze plaćanja PDV a također Zakon o PDV u svojim odredbama ne bilo koji način ne isključuje primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina u Ze-Do Kantonu.
10. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude broj 04 0 U 000454 09 U od 25. marta 2009. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj 04 0 U 000454 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine kojim je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen. Ispitujući zakonitost pobijane presude, Kantonalni sud je ocijenio da je apelantova tužba pravilno odbijena jer je pravilno stanovište upravnih organa i utvrđenje osnovice za obračun poreza na promet nekretnina. Pravilno su primijenjene odredbe čl. 8., 9. i 10. Zakona o porezu na promet nekretnina a osnovica poreza na promet nekretnina u potpunosti je utvrđena u skladu sa odredbom člana 8. stav 1. Zakona o porezu na promet nekretnina Ze-Do Kantona u vezi sa članom 9. stav 1. istog zakona. Svi navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke o postojanju dvostrukog oporezivanja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost sudske presude. Osim toga, odredbom člana 82. Zakona o PDV izričito je propisano da danom primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije BiH», broj 42/02), Zakon o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik RS», broj 25/02) i Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga («Službeni glasnik Brčko Distrikta» br. 7/02 i 16/03), ali da da time nisu prestali važiti zakonski propisi o porezu na promet nekretnina u FBiH pa time ni kantonalni zakoni, u konkretnom slučaju Zakon o porezu na promet nekretnina Ze-Do kantona.
11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje.
12. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant je istakao da je osnovica za obračun poreza na promet nekretnina mogao biti samo iznos bez PDV-a, dakle stvarna kupoprodajna cijena, a ne na način kako je to nezakonito učinjeno u konkretnom slučaju. Dalje ističe da je u smislu člana 4. Zakona o PDV na ugovorenu kupoprodajnu cijenu platio iznos PDV i time faktički u cijelosti ispunio svoju obavezu kao poreski obveznik pri prvoj kupovini novosagrađenog objekta. Obračunavanjem poreza na promet nekretnina je pogrešno primijenjen materijalni propis na njegovu štetu, jer je kao kupac novosagrađenog objekta platio PDV te stoga nije bio u obavezi da plati porez na promet nekretnina. Dakle, kako zaključuje apelant, bila je obaveza organa uprave da ga obligatornom primjenom odredbi Zakona o PDV izričito oslobodi plaćanja poreza na promet nekretnina. Apelant smatra da ukoliko su dva zakona vezana za utvrđivanje neke obaveze u odnosu na poreznog obveznika u koliziji, tada se u svakom slučaju mora primijeniti zakon koji je povoljniji za obveznika u vrijeme nastanka obaveze. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju po njega bio povoljniji Zakon o PDV po kojemu je postupio u cijelosti. Apelant je ukazao da je Zakon o porezu na promet nekretnina u međuvremenu izmijenjen na način da je u članu 6. stav 1. novog Zakona o porezu na promet nekretnina utvrđeno oslobađanje od poreza na promet nekretnina prilikom prve prodaje novosagrađenog poslovnog prostora.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. i stav 4 tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Vezano za apelantove navode o povredi ustavnih prava, Ustavni sud ukazuje da je identično pravno pitanje razmatrao u odluci AP-3247/09 od 23. novembra 2012. godine i u odluci broj AP-
3247/09 od 22. marta 2013. godine (dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima su predmet apelacionog postupka bile odluke istog suda, kojim je odlučivao po tužbi za poništenje odluke istog tuženog organa (Ministarstva finasija), vezano za utvrđivanje osnovica za obračun poreza na promet nekretnina. Apelant je u tom postupku iznosio gotovo identične navode vezane za utvrđivanje osnovice za obračun poreza u smislu tvrdnji da je u utvrđenu osnovicu za obračun poreza pored stvarne vrijednosti nekretnine obračunate po 1m2 kupljenog poslovnog prostora sadržan i iznos PDV te su sud i poreski organi u osporenim odlukama dali gotovo identične razloge, kao u odlukama koje su predmet ovog apelacionog postupka (zašto navodi apelanta ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari). Međutim, Ustavni sud je nakon razmatranja apelacionih navoda apelanta a koji su podneseni iz istih razloga kao i u predmetnim slučajevima apelaciju odbacio kao očigledno prima facie nedopuštenu u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu, odnosno kao ratione materiae inkompatibilnu s Ustavom Bosne i Hercegovine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje.
15. U navedenim odlukama Ustavni sud je prilikom ocjene apelantovih navoda o povredi prava na imovinu ukazao da su organi uprave i redovni sud u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto su apelantu-obvezniku poreza utvrdili obavezu plaćanja poreza na promet nekretnina. Ustavni sud je također ukazao da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Zbog navedenog, Ustavni sud je zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
16. U istim odlukama Ustavni sud je, u odgovoru na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, ukazao da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obaveze“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Ustavni sud je, u skladu s navedenim, ukazao da postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te zaključio da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Konačno, Ustavni sud je ukazao da s obzirom na prethodne zaključke ove odluke nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje.
18. Budući da apelant ovom apelacijom pokreće ista pravna pitanja koja je Ustavni sud već razmatrao, to se razlozi navedeni u odlukama AP-3247/09 i AP-3242/09 odnose i na ovu apelaciju pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženja i razloge navedene u odlukama broj AP-3247/09 i AP-3242/09, te zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani, odnosno da su navodi apelanta o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe član 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić