Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-653/10 („INTEGRA“ d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Obezbjeđivanje plaćanja poreza,doprinosa i kazni
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Porez
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-653/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 653/10, rješavajući apelaciju „INTEGRE“ d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „INTEGRE“ d.o.o. Zenica podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 U 000542 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i br. 04 0 U 000542 09 U od 25. maja 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-897/08 od 30. januara 2009. godine, Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Komisije za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-
163/08-V.Š. od 23. juna 2008. godine i rješenja Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Ispostava Zenica broj 10-4/1-15-
4-356/08 N.I. od 29. maja 2008. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „INTEGRE“ d.o.o. Zenica podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 U 000542 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i br. 04 0 U 000542 09 U od 25. maja 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-897/08 od 30. januara 2009. godine, Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Komisije za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-
163/08-V.Š. od 23. juna 2008. godine i rješenja Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Ispostava Zenica broj 10-4/1-15- 4-356/08 N.I. od 29. maja 2008. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „INTEGRA“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Nedžad Babić, advokat iz Zenice, podnio je 19. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000542 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine i br. 04 0 U 000542 09 U od 25. maja 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-897/08 od 30. januara 2009. godine, Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Komisije za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija za rješavanje žalbi) broj 10-4-05-
15-163/08-V.Š. od 23. juna 2008. godine i rješenja Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Zenica, Ispostava Zenica (u daljnjem tekstu: Ispostava Zenica) broj 10-4/1-15-4-356/08 N.I. od 29. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Ispostave Zenica broj 10-4/1-15-4-356/08 N.I. od 29. maja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Komisije za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-163/08-V.Š. od 23. juna 2008. godine, apelantu je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina u iznosu od 256.054,50 KM, te je na utvrđenu osnovicu izvršen obračun poreza na promet nekretnina u iznosu od 20.484,40 KM.
3. Rješenjem Ministarstva broj 07-15-897/08 od 30. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Komisije za rješavanje žalbi broj 10-4-05-15-
163/08-V.Š.. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je ukazalo da je na temelju dokumentacije u spisu utvrdilo da je razrez poreza na promet nekretnina izvršen uz pravilnu primjenu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina i odredbi Zakona o poreznoj upravi, kao i da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da mu je porez na promet nekretnina nezakonito razrezan zbog čega njegovim žalbenim navodima nije moglo biti udovoljeno.
4. Protiv rješenja Ministarstva finansija broj 07-15-897/08 apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 04 0 U-000542 09 U od 25. maja 2009. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
5. U obrazloženju presude Kantonalnog suda je navedeno da je ovaj sud odlučujući po tužbi apelanta od 20. marta 2009. godine utvrdio da je predmet ovog upravnog spora, utvrđivanje osnovice za obračun poreza na promet nekretnina apelanta po prijavljenom ugovoru broj OPU-2264/08 od 1. aprila 2008. godine o kupovini poslovnog prostora, površine 72,95 m2 (u daljnjem tekstu: predmetni prostor), koji je apelant zaključio sa „Džananović“ d.o.o. Zenica. Kantonalni sud je utvrdio da je nadležna komisija prvostepenog organa izvršila procjenu vrijednosti predmetnog prostora postupajući u skladu sa odredbom člana 9. Zakona o porezu na promet nekretnina („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj 24/99, 11/01, 8/02, 7/04 i 17/07, u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na promet) o čemu je 22. aprila 2008. godine sačinila Zapisnik o utvrđivanju prometne vrijednosti nekretnina, konstatujući da se predmetni prostor nalazi na spratu novoizgrađenog poslovnog centra, da građevinska vrijednost prostora iznosi 256.054,50 KM, te da s obzirom na trenutno stanje ponude i potražnje prometna vrijednost predmetnog prostora iznosi 256.054,50 KM. Komisija je na temelju navednog zakona donijela Rješenje broj 10-4/1-15-4-356/08 od 29. maja 2008. godine kojim je utvrdila da porez na promet predmetnog prostora iznosi 20.484,40 KM i apelant je obavezan da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja uplati navedeni iznos. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je zaključio da je rješenje nadležnog organa uprave doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su pravilno primjenjene odredbe materijalnog prava, član 8., 9. i 10. Zakona o porezu na promet i člana 1. Zakona o poreznoj upravi FBiH. Naime, Kantonalni sud smatra da je zadatak prvostepenog organa u predmetnom postupku bio da na osnovu zaključenog kupoprodajnog ugovora putem nadležne komisije izvrši procjenu građevinske, odnosno prometne vrijednosti predmetnog prostora na dan kada je komisija izvršila uvid u isti, na temelju čega je utvrđeno da njegova prometna vrijednost po 1m2 iznosi 3.510,00 KM. Dalje, Kantonalni sud je utvrdio da komisija nije prihvatila kupoprodajnu cijenu predmetnog prostora u iznosu od 218.850,00 KM, već je utvrdila da njegova prometna vrijednost iznosi 256.054,50 KM. koja cijena se u stvarnosti podudara sa kupoprodajnom cijenom iz kupoprodajnog ugovora i obračunatim iznosom PDV-a. Dalje, ovaj sud je odbio kao neosnovane navode apelanta, da je plaćanjem poreza na promet nepokretnosti i plaćanjem ranijeg obračunatog PDV-a na kupoprodajnu cijenu dvostruko oporezovan, imajući u vidu različit pravni osnov za obračun navedenih poreza. Takođe smatra neosnovanim navode apelanta da je trebao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina jer je na kupoprodajnu cijenu platio PDV, zaključivši da odredbe Zakona o porezu na promet ne isključuju obavezu plaćanja PDV-a, a niti Zakon o porezu na dodatnu vrijednost u svojim odredbama na bilo koji način isključuje primjenu Zakona o porezu na promet. Sud je takođe odbio kao neosnovane navode apelanta u pogledu primjene člana 6. stav 1. tačka d.) novog Zakona o porezu na promet nekretnina, koji je objavljen u „Službenim novinama Ze-do kantona“, broj 6/09 (u daljnjem tekstu: novi Zakon o porezu na promet), čija je primjena počela osmog dana od dana objavljivanja, dakle 5. maja 2009. godine, što je regulisano članom 38. zakona, dok je članom 37. propisano da sa danom početka primjene novog Zakona o porezu na promet prestaju da važe odredbe ranijeg Zakon o porezu na promet. Budući da je članom 36. novog Zakona o porezu na promet propisano, da u postupcima pokrenutim pred nadležnim poreskim organom prije stupanja na snagu novog Zakona o porezu na promet, će se primjenjivati odredbe ranijeg zakona, pa Kantonalni sud smatra da u konkretnom predmetu nije bilo moguća primjena odredaba novog zakona koji je članom 6. stav 1. tačka d.) propisao oslobađanje od plaćanja poreza na promet nepokretnosti kada se vrši prva prodaja novosagrađenog poslovnog objekta.
6. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 000542 09 U od 25. maja 2009. godine, koji zahtjev je ovaj sud Presudom broj 04 0 U 000542 09 Uvp od 27. novembra 2009. godine odbio kao neosnovan.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant 25. maja 2009. godine podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda zbog povrede materijalnog prava, i da apelant u zahtjevu ponavlja navode iz tužbe. Kantonalni sud je odbio kao neosnovane navode apelanta za vanredno preispitivanje navedene presude zaključivši da je osnovica poreza na promet nekretnina utvrđena u potpunosti u skladu sa članom 8. stav 1. Zakona o porezu na promet a u vezi sa članom 9. stav 1. istog zakona, kojim je propisano da se pod prometnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se ne može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obaveze. Odbijeni su kao neosnovani navodi apelanta u vezi primjene člana 6. stav 1. tačka d) novog Zakona o porezu na promet, ocijenivši da se odredbe ovog zakona nisu mogle primjeniti u konkretnom slučaju s obzirom da je u vrijeme kupoprodaje predmetnog prostora, obračuna poreza i donošenja pobijanih rješenja, bio na snazi raniji Zakon o porezu na promet, koji nije predviđao mogućnost oslobađanja od plaćanja poreza na promet nekretnina kada se vrši prva prodaja novosagrađenog poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade, što je uvedeno novim Zakonom o porezu na promet. S tim u vezi Kantonalni sud je ukazao da prema principu vremenskog važenja zakona na određeni upravni odnos se primjenjuju one zakonske odredbe koje su važile u vrijeme nastanka tog upravnog odnosa, pa su navodi apelanta o obavezi suda da primjeni zakon koji je povoljniji za učesnika postupka nisu mogli biti od uticaja na donošenje drugačije odluke, te imajući u vidu okončanje pokrenutih upravnih postupaka kod nadležnog poreznog organa na koji su se primjenjivale upravo odredabe ranijeg Zakona o porezu na promet.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/ 4. Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je u konkretnom slučaju porez na promet nekretnina obračunat nezakonito, odnosno da za takav obračun nije bilo osnova s obzirom da je apelant ranije platio PDV, te da je dodatnim plaćanjem poreza na promet nekretnina u suštini dvostruko oporezovan. Ukazao je da je obračun poreza na promet nekretnina u cijelosti nezakonit i predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu poreznog obveznika. Apelant smatra da ukoliko su dva zakona vezana za utvrđivanje neke obaveze u odnosu na poreznog obveznika u koliziji, tada se u svakom slučaju mora primijeniti zakon koji je povoljniji za obveznika u vrijeme nastanka obaveze. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju po njega bio povoljniji Zakon o porezu na dodanu vrijednost po kojemu je postupio u cijelosti. Ukazano je i da je Zakon o porezu na dodanu vrijednost stupio na snagu 2005. godine, u vrijeme kada je već egzistirao Zakon o porezu na promet nekretnina Ze-Do kantona koji uopšte ne reguliše pitanje PDV-a, ali da to ne znači da porezni obveznik treba biti oporezovani dva puta što bi predstavljalo preveliko opterećenje za obveznike. Apelant je ukazao da je Zakon o porezu na promet nekretnina u međuvremenu izmijenjen na način da je u članu 6. stav 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj 6/09) utvrđeno oslobađanje od poreza na promet nekretnina prilikom prve prodaje novosagrađenog poslovnog prostora „iz čega proizlazi da je takva situacija suštinski postojala i prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine i u vrijeme obračuna poreza jer je tada egzistirao Zakon o porezu na dodanu vrijednost koji isključuje bilo kakva daljnje plaćanja na ime poreza za novoizgrađenu nekretninu prilikom prvog prenosa vlasništva“. Konačno, apelant smatra da je „bila obaveza primjene vremenske važnosti zakonskih odredbi povoljnijih za apelanta kao učesnika u postupku i činjenici da ukoliko se od dana nastale obaveze zakon jednom ili više puta izmjeni, primijenit će se zakon koji je povoljniji ja poreznog obveznika.“
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. i stav 4 tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama u vezi utvrđenja osnovice za obračun poreza na promet nekretnina, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/ 4. Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
11. Ustavni sud podsjeća da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u svojoj Odluci o dopustivosti br. AP 3247/09 od 23. novembra 2012. godina i br. AP 3242/09 od 22. marta 2013. godine, (dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda Ustavni sud poziva na razloge navedene u predmetnim odlukama.
12. Pri tome Ustavni sud u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju posebno naglašava svoj stav (izražen u tačkama 20. i 15. navedenih odluka) u kojem je istakao „da su organi uprave i redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto su apelantima-obveznicima poreza utvrdili obavezu plaćanja poreza na promet nekretnina“. Ustavni sud je zaključio „da nema proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava i zaključku Kantonalnog suda, da su odluke upravnih organa kojim je utvrđena osnovica za obračun poreza i apelantima naloženo plaćanje poreza na promet pravilne, budući da je Kantonalni sud jasno obrazložio „da se u konkretnim slučajevima ne može raditi o dvostrukom oporezivanja apelanata jer je potpuno različit osnov plaćanja PDV i poreza na promet nekretnina, da Zakon o porezu na promet nekretnina u Ze-Do kantonu ne isključuje svoju primjenu u odnosu na utvrđivanje obaveze plaćanja PDV, a takođe Zakon o PDV u svojim odredbama na bilo koji način ne isključuje primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina u Ze-Do kantonu“. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju navodi apelanta o nezakonitosti osporenih odluka u suštini svode na primjenu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina, Ustavni sud zaključuje da se razlozi navedeni u Odluci o dopustivosti br. AP 3247/09 od 23. novembra 2012. godina i br. AP 3242/09 od 22. i 23. marta 2013. godine u segmentu povrede prava na imovinu u cijelosti odnose i na slučaj apelanta, to se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje i razloge date u navedenim odlukama, i zaključuje da su ovi navodi apelanta očigledno (prima facie) neosnovani.
13. U odnosu na navode apelanta da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je isto pravno pitanje takođe razmatrao u svojoj Odluci o dopustivosti br. AP-3247/09 od 23. novembra 2012. godina i br. AP 3242/09 od 22. i 23. marta 2013. godine. Pri tome Ustavni sud je u odgovoru na navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje ukazao „da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obaveze“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno“ pa stoga „ postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“. Na osnovu navedenog Ustavni sud je zaključio da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Iz istih razloga Ustavni sud smatra da su i u konkretnom slučaju navodi apelanta također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U vezi sa ostalim navodima koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud je zaključio da ove navode apelanta nije potrebno posebno razmatrati s obzirom na prethodne zaključke ove odluke.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe član 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić