Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-805/10 (M. J.)
Odluka donesena 25. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Nekretnina
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-805/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 805/10, rješavajući apelaciju Milivoje Jevtović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milivoja Jevtovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 000153 09 U od 4. februara 2010. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske broj 21.03/952.1-743/09 od 9. septembra 2009. godine i Rješenja Područne jedinice Foča broj 41-952-201/06 od 3. avgusta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milivoje Jevtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 2. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 000153 09 U od 4. februara 2010. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) i Rješenja Područne jedinice Foča broj 41-952-201/06 od 3. avgusta 2009. godine.
2. Rješenjem Područne jedinice Foča broj 41-952-201/06 od 3. avgusta 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave broj 21.03/952.1-743/09 od 9. septembra 2009. godine, odbijen je zahtjev apelanta, Milovana Jevtovića i Milojice Jevtovića za promjenu stanja u katastru zemljišta na k.č. br. 316 i 317 k.o. Krna Jela.
3. Iz obrazloženja rješenje Republičke uprave proizlazi da je Područna jedinica Foča svoju odluku zasnovala na činjenici da je od apelanta pismenim putem u smislu člana 60. stav 2. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik) zatražila da otkloni nedostatke isprave, u konkretnom slučaju Presude Osnovnog suda u Foči, a što podnosioci zahtjeva nisu uradili kao i na činjenici, koja je utvrđena angažovanjem vještaka geodetske struke, da je navedena presuda donesena poslije stupanja na snagu novog katastarskog operata (aerofotogrametrijskog snimanja 1983. godine) zbog čega se ne može izvršiti identifikicija u pogledu broja i površine katastarske čestice shodno članu 61. stav 2. Pravilnika. S obzirom da je Područna jedinica u provedenom postupku utvrdila da u predmetnoj ispravi nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu, to je, po ocjeni Republičke uprave, pravilno postupila u smislu člana 73. stav 1. tačka 2. kojom je propisano da područna jedinica donosi rješenje o odbijanju zahtjeva u slučaju ako u ispravama nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu. Takođe je istaknuto da je iz spisa predmetne upravne stvari vidljivo da je apelantu omogućeno učešće u postupku i da apelant na održanoj raspravi nije iznio dokaze u smislu člana 61. navedenog pravilnika, a kojim je osporavao nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke. Zbog toga je Republička uprava smatrala da su i žalbeni navodi u odnosu na izvršeno vještačenje, kao i u pogledu ličnosti vještaka neosnovani. Republička uprava je na kraju istakla da stoji činjenica iznesena u žalbi da se Područna jedinica pozivala na Pravilnik koji je stupio na snagu nakon podnošenja zahtjeva. Međutim, kako se radi o pitanju koje je regulisano na isti način kako je to regulisao i raniji propis, Republička uprava je zaključila da apelantovi navodi nisu bili od uticaja na rješavanje predmetne upravne stvari.
4. Presudom Okružnog suda broj 15 0 U 000153 09 U od 4. februara 2010. godine odbijena je apelantova tužba podesena protiv Rješenja Republičke uprave broj 21.03/952.1-743/09 od 9. septembra 2009. godine.
5. Okružni sud je u obrazloženju presude istakao da je iz predmetnog spisa nesporno da je Područna jedinica pismenim putem, a u skladu sa odredbama člana 60. stav 2. i 3. Pravilnika („Službeni glasnik RS“ broj 36/00) zatažila od apelanta da otkloni nedostatke isprave, u konkretnom slučaju presude Osnovnog suda u Foči, kako bi se na osnovu iste mogla izvršiti identifikacija katastarske čestice u pogledu broja i površine u skladu sa odredbama člana 61. Pravilnika, a što u konkretnom slučaju nije urađeno, iako je apelantu omogućeno učestvovanje u postupku. Međutim, apelant nije iznio dokaze u smislu navedeneog člana 61, iako je osporavao nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke. Okružni sud je takođe istakao da je ispravna konstatacija Republičke uprave u vezi sa žalbenim navodima koji se odnose na pozivanje prvostpenog i drugostpenog organa na primjenu Pravilnika („Službeni glasnik RS“ broj 17/09) koji je stupio na snagu poslije podnošenja zahtjeva, jer su navedene odredbe bez uticaja na pravilno rješenje konkretne upravne stvari.
6. S obzirom da je nedvosmisleno utvrđeno da u navedenoj presudi, kao ispravi, nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu, Okružni sud je zaključio da je pravilno postupljeno, a u skaldu sa odredbama člana 73. stav 1. tačke 2. Pravilnika kojim je propisano da rješenje o odbijanju zahtjeva područna jedinica donosi u slučaju ako u ispravama nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu.
7. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je Okružni sud samo formalno cijenio navode tužbe ne upuštajući se u činjenicu da je već bio zakazan uviđaj na licu mjesta i da je apelant bio platio troškove za izlazak komisije. Zatim ističe da je vještak geometar Gordan Mastilo vještak prvostepenog organa i da nije dao objektivno svoj vještački nalaz.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na način na koji su upravni organi i Kantonalni sud utvrdili činjenice i primijenili materijalno pravo u postupku odlučivanja o apelantovom zahtjevu za promjene stanja u katastru zemljišta, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su upravni organi i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrže jasne i konzistentne razloge odlučenja uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Takođe, Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Nadalje, apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se i navodi o kršenju ovih prava odnose na način na koji su upravni organi i Okružni sud utvrdili činjenice i primijenili materijalno pravo, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati mogućim i vjerovatnim navode o kršenju navedenih prava, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić