Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1031/13 (S. K.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1031/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 1031/13, rješavajući apelaciju Suada Kurtovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Kurtovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 012456 13 Uz od 22. februara 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Suad Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 12. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 012456 13 Uz od 22. februara 2013. godine. Istovremeno apelant je od Ustavnog suda tražio donošenje odluke o privremenoj mjeri, kojom će se "naložiti Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine da zastane sa pružanjem učešća u radu Vijeća, njegovih radnih grupa i komisija Goranu Neziroviću, kao članu Vijeća, koji je sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda".

2. Apelant je 12. februara 2013. godine podnio zahtjev Sudu BiH za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Apelant je u svom zahtjevu tražio da sud utvrdi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) obzirom da se po njegovom mišljenu nije trebao vršiti novi izbor člana Vijeća na način na koji je to učinjeno, već se trebao izabrati kandidat koji je bio drugi na rang listi u momentu kada je izabran Amir Jaganjac kao član Vijeća, što je u konkretnom slučaju apelant. Naime, po pozivu predsjednika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) za izbor novog člana Vijeća, koji treba biti bošnjačke nacionalnosti, nakon dotadašnjeg člana Vijeća Amira Jaganjca, prijavili sudija Goran Nezirović i apelant, te je većinom glasova na Stručnom kolegiju sudija Vrhovnog suda 5. februara 2013. godine izvršen izbor Gorana Nezirovića kao člana Vijeća. Obzirom na navedeno apelant je u svom zahtjevu predložio da se njegov zahtjev uvaži i poništi akt Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 08-02-298-4/2013 od 30. januara 2013. godine i odluka Vrhovnog suda od 5. februara 2013. godine, o izboru Gorana Nezirovića kao člana Vijeće.

3. Sud BiH je rješenjem broj S1 3 U 012456 13 Uz od 22. februara 2013. godine odbacio apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

4. U obrazloženju rješenja sud je naveo da u skladu sa članom 67. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službene glasnik Bosne i Hercegovine», br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, u daljnjem tekstu: ZUS) zahtjev za zaštitu prava i sloboda je dopušten ako su ispunjeni propisani uslovi iz ove odredbe, tj. ako se radi o slobodama i pravima zagarantovanim Ustavom Bosne i Hercegovine, ako su te slobode i prava povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom nadležne institucije Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona, te ako nije protiv takvog akta obezbjeđena druga sudska zaštita. U skladu sa navednim članovima ZUS, sud je zahtjev apelanta ocjenio nedopuštenim, jer nisu ispunjeni kumulativni uslovi iz člana 67. ZUS-a, tj. pobijani akt protiv kojeg nije osigurana sudska zaštita nije konačni akt institucije Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona. Naime obzirom da apelant kao podnosilac zahtjeva osporava dopis VSTV broj 08- 02-298-4/2013 kojim se Vrhovni sud obavještava da zbog ostavke Amira Jaganjca istom prestao mandat u Vijeću, te da je potrebno što hitnije provesti proceduru izbora člana Vijeća ispred Vrhovnog suda, isti se ne može smatrati pojedinačnim aktom u smilsu člana 67. ZUS-a, obzirom da isti ne uređuje subjektivnu pravnu situaciju ili stvar koja se tiče pravnog interesa pojedinca. Osim navedenog, Sud BiH je istaknuo da u smislu odredbe člana 4. ZUS-a Vrhovni sud ne može se snatrai institucijom Bosne i Herecgovine, pa je zahtjev apelanta i u ovom dijelu nedopušten.

5. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Sud BiH broj S1 3 U 012456 13 Uz od 22. februara 2013. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.

9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1031/13 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio