Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2257/12 (Registar vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 247
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 14
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2257/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 2257/12, rješavajući apelaciju Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 I 001640 11 Rev od 10. aprila 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 I 004821 10 GŽ od 28. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. juna 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 I 001640 11 Rev od 10. aprila 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 I 004821 10 GŽ od 28. marta 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-I-
06-004611 od 26. aprila 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 I 004821 10 GŽ od 28. marta 2011. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja broj 017-0-I-06-004611 od 11. decembra 2007. godine kojim je apelantu izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM, a odgovornom licu –direktoru Miroslavu Džidiću novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM, a zbog ometanja suda u provođenju izvršenja u konkretnom izvršnom postupku.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 07 0 I 001640 11 Rev od 10. aprila 2012. godine, odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 I 004821 10 GŽ od 28. marta 2011. godine. U obrazloženju rješenje je navedeno da odredbom člana 14. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 32/03, u daljnjem tekstu ZIP) je propisano da protiv pravomoćnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Nadalje je navedeno da kako protivnik izvršenja u konkretnom slučaju revizijom-vanrednim pravnim lijekom pobija pravomoćno rješenje u izvršnom postupku, to je Vrhovni sud na osnovu člana 14. ZIP-a primjenom člana 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) donio rješenje kao i izreci.
4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 I 004821 10 GŽ od 28. marta 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 07 0 I 001640 11 Rev od 10. aprila 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 10. aprila 2012. godine, pa se podrazumijeva da je apelant rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. juna 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić