Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/12 (M. M., G. M. i M. M.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2343/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 2343/12, rješavajući apelaciju Marije Majstorović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marije Majstorović, Gojka Majstorovića i Milana Majstorovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000834 12 Rev od 18. aprila 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj Gž-1303/04 od 9. decembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj P. 457/2002. od 31. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Marija Majstorović, Gojko Majstorović i Milan Majstorović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Gradiške, koje zastupa Nikola M. Strunić, advokat iz Gradiške, podnijeli su 20. juna 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000834 12 Rev od 18. aprila 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1303/04 od 9. decembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 457/2002. od 31. decembra 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P. 457/2002. od 31. decembra 2003. godine, obavezana je tužena Republika Srpska, Vojska Republike Srpske, da apelantima na ime naknade štete isplati sljedeće iznose: Mariji Majstorović na ime duševnih bolova zbog smrti sina 6.000,00 KM i 1.800,00 KM na ime naknade materijalne štete; Gojku Majstoroviću na ime duševnih bolova zbog smrti brata 5.000,00 KM i na ime naknade materijalne štete 300,00 KM i Milanu Majstoroviću na ime duševnih bolova zbog smrti brata 5.000,00 KM i na ime naknade materijalne štete 300,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđivanja do isplate, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.559,00 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelanti su odbijeni.

3. Presudom Okružnog suda broj Gž-1303/04 od 9. decembra 2011. godine, žalba je uvažena, te prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu, tako što je zahtjev apelanata odbijen.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000834 12 Rev od 18. aprila 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj Gž-

1303/04 od 9. decembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM i u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva te da je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U obrazloženju je dalje navedeno da se vrijednost predmeta spora, kada postoji aktivno suparništvo, u smislu člana 316. ZPP određuje prema vrijednosti svakog pojedinačnog zahtjeva, a ne prema nihovom zbiru. Kako pobijani dio drugostepene presude ne prelazi vrijednost od 10.000,00 KM, te kako sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj Gž-1303/04 od 9. decembra 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000834 12 Rev od 18. aprila 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 18. aprila 2012. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Okružnog suda apelanti morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. juna 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/12 (M. M., G. M. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio