Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2428/12 (N. T.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2428/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 2428/12, rješavajući apelaciju Nedžada Turkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Turkanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 001799 10 Rev od 22. maja 2012. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Turkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarca, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Miodraga Deretića i Draška Zeca, advokati iz Prijedora, podnio je 26. juna 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 001799 10 Rev od 22. maja 2012. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 001799 08 P od 4. marta 2010. godine, odbijen je zahtjev tužiteljice Fatime Bešić kojim je tražila da se apelant obaveže da joj preda u posjed prizemlje i drugi sprat stambeno-poslovnog objekta koji se nalazi u Kozarcu ulica Ahmeta Melkića 22, izgrađen na k.č. 3433, 3434/1, 3436 i 3437 upisane u pl. 365 k.o. Kozarac, te k.č. 3434/2 upisana u pl. 1913/09 k.o. Kozarac što po starom premjeru odgovara k.č. 3433, 3434/1, 3436, 3437 i 3434/2 upisane u zk.ul. 9 k.o. Kozarac. Istom presudom utvrđeno je da je apelant suvlasnik sa ½ dijela na nekretninama koje u naravi predstavljaju stambeno-poslovni objekt koji se nalazi u Kozarcu ulica Ahmeta Melkića 22, izgrađen na parcelama 3433, 3434/1, 3436 i 3437 upisane u pl. 365 k.o. Kozarac, te 3434/2 upisana u pl. 1913/09 k.o. Kozarac što po starom premjeru odgovara k.č. 3433, 3434/1, 3436, 3437 i 3434/2 upisane u zk.ul. 9 k.o. Kozarac i tužiteljica obavezana da apelantu izda potvrdu podobnu za upis njegovih prava suvlasništva od ½ dijela na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, koju ispravu će u protivnom zamjeniti presuda. Tužiteljica je obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.900,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 4. marta 2010. godine pa do isplate.

3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine, žalba apelanta je uvažena, te prvostepena presuda preinačena tako, što je usvojen zahtjev tužiteljice da joj apelant preda u posjed nekretnine pobliže opisane u prvostepenoj presudi, a odbijen zahtjev apelanta da se utvrdi da je isti suvlasnik sa ½ dijela na nekretninama pobliže opisanim prvostepenom presudom. Apelant je obavezan da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.595,00 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001799 10 Rev od 22. maja 2012. godine, odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenje navodi se da prema Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/09 i 49/09 u daljem tekstu ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM (član 237. stav 2.); da izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevim (član 237. stav 3.); da se kao vrijednost spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2.); da sporedna potraživanja se ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 1.). Nadalje, Vrhovni sud navodi da kako prvostepeni sud, povodom prigovora apelanta na ročištu za glavnu raspravu, i to nakon što je okončan dokazni postupak, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 215.000,00 KM, takvo postupanje suda je bez pravnog značaja u pogledu vrijednosti predmeta spora, jer je suprotno odredbama člana 321. stav 3. ZPP. Naime, povodom prigovora suprotne strane, da vrijednost predmeta spora nije pravilno označena, tužitelj nije dužan niti može izmjeniti vrijednost spora označenu u tužbi. To može samo sud najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno, ako ovo ročište nije održano, na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari. Obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude od 1.000,00 KM ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te kako ovaj sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji u ovom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247., a u vezi sa članom 237. stav 1 i 3. ZPP.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001799 10 Rev od 22. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001799 10 Gz od 20. augusta 2010. godine, budući da je u apelaciji navedeno da je apelant 16. oktobra 2010. godine protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. juna 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2428/12 (N. T.) | Sudska praksa | Aktio