Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3137/12 (D. G.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3137/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 3137/12, rješavajući apelaciju Drage Gospavića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Gospavića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 002731 10 Rev od 28. juna 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 002731 10 Gž 2 od 30. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 002731 06 P 2 od 12. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Gospavić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Janje, podnio je 23. avgusta 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 002731 10 Rev od 28. juna 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 002731 10 Gž 2 od 30. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 002731 06 P 2 od 12. februara 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 002731 06 P 2 od 12. februara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 80 0 P 002731 10 Gž 2 od 30. juna 2010. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim traži poništenje rješenja pravnog prethodnika tuženog AD „Drina“ Janja broj 688/05 od 13. decembra 2005. godine o sporazumnom raskidu radnog odnosa sa apelantom i odluke Upravnog odbora pravnog predhodnika tuženog broj 54/06 od 7. februara 2006. godine i kojom je tražio da se tuženom naloži da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, kao i da apelantu isplati naknadu na ime izgubljene zarade-plate i druga primanja na koje tužilac ima pravo po kolektivnom ugovoru, Pravilnikom o radu i Ugovora o radu počev od 19. januara 2007. godine pa do dana vraćanja na posao. Utvrđena je obaveza apelanta da tuženom nadokandi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 002731 10 Rev od 28. juna 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 002731 10 Gž 2 od 30. juna 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud, prema stavu 3 ZPP-u, može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značenja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kao vrijednost spora, sukladno odredbama člana 316. stav 2. ZPP uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prema stavu 3. ovog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da se radi o nenovčanom potraživanju. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju tužitelj naznači u tužbi. Takođe, navodi se da u ovoj parnici apelant nije označio vrijednost spora, pa time ni preko iznosa propisanog odredbama člana 237. stav 2. ZPP od 10.000,00 KM kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, čime je započeo i vodio parnicu u kojoj revizija nije dozvoljena. Iz tog razloga, Vrhovni sud cijeni da revizija nije dozvoljena, te je istu odbacio na osnovu člana 247. st. 1. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na rad.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 002731 10 Gž od 30. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 002731 10 Rev od 28. juna 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 80 0 P 002731 10 Gž od 30. juna 2010. godine, budući da je apelant 6. augusta 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Okružnog suda, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. avgusta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno presuda Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3137/12 (D. G.) | Sudska praksa | Aktio