Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3444/12 (M. S.)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3444/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 3444/12, rješavajući apelaciju Milana Stanivukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Stanivukovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 056791 12 Rev od 16. augusta 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Stanivuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banja Luke, podnio je 24. septembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 056791 12 Rev od 16. augusta 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 056791 09 P od 29. aprila 2011. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i obavezan je tuženi „Kosmos“ a.d. Banja Luka da isplati na ime regresa za 2008. godinu, iznos od 200,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama. Odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta u dijelu u kojem na ime naknade za zimnicu i ogrev za 2007. godinu, potražuje iznos od 410,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Istom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, a u kojem je traženo da se obaveže tuženi da apelantu na ime duga iz radnog odnosa, isplati ukupno 3.280,02 KM na ime neisplaćenih plata od III-XII mjeseca 2008. godine, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za zimnicu i ogrev za 2008. godinu, iznos od 500,00 KM, na ime jubilarne nagrade iznos od 4.731,00 KM. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda u pobijanom dijelu je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 056791 12 Rev od 16. augusta 2012. godine, odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine. U obrazloženju rješenje navodi se da prema Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/09 i 49/09 u daljem tekstu ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM; da izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevim (član 237. stav 3.); da se kao vrijednost spora uzima u obzir vrijednos glavnog zahtjeva (član 316. stav 2). Obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude od 8.921,02 KM ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te kako ovaj sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji u ovom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247., a u vezi sa članom 237. stav 1 i 3. ZPP.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije, te traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 056791 12 Rev od 16. augusta 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je apelantu 3. januara 2012. godine uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 056791 11 Gž od 29. novembra 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. septembra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić