Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4189/12 (I. K.)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4189/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 4189/12, rješavajući apelaciju Igora Knezovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Igora Knezovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 021087 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Igor Knezović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar, advokati iz Mostara, podnio je 3. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 021087 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 01087 07 P od 19. novembra 2009. godine, obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine isplatiti apelantu na ime neisplaćene plate za februar 2001. godine iznos od 789,00 KM, a apelant je odbijen sa zahtjevom da mu tužena na ime neisplaćene plate za januar 2001. godine isplati iznos od 789,00 KM i na ime regresa za 2000. godinu u iznosu od 408,44 KM i 2001. godinu u iznosu od 558,60 KM. Istom presudom obavezana je tužena naknaditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 174,10 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana, a žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda je preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tužena obaveže isplatiti apelantu na ime neisplaćene plate za januar 2001. godine iznos od 789,00 KM i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 021087 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije-različitog tretmana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 021087 12 Rev od 13. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 021087 10 Gž od 19. januara 2012. godine, budući da je apelant 21. februara 2012. godine protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić