Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-637/11 (A. V.)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-637/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 637/11, rješavajući apelaciju Anđelka Voškara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđelka Voškara podnesena protiv rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 73 0 P 000117 09 Rev od 7. decembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 000117 04 P od 5. janura 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđelko Voškar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Štrba, kojeg zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banja Luke, podnio je 10. februara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 000117 09 Rev od 7. decembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 000117 04 P od 5. janura 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 000117 04 P od 5. janura 2009. godine, trećetužena Rada Babić je obavezana da apelantu preda u posjed parcelu označenu kao k.č. 1092/2 upisana u pl. 500 k.o. Štrbe, koja odgovara parceli starog premjera k.č. 211/10 upisana u zk. ul. 96 k.o. Štrbe, slijedom čega je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čelinac, da izbriše trećetuženu kao posjednika te parcele i kao posjednika upiše apelanta. Trećetužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.066,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđivanja do isplate. Istom presudom apelant je odbijen sa zahtjevom u odnosu na prvotuženu Nevenku Maglovu i drugotuženog Slavka Maglova.
3. Presudom Okružnog suda broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine, žalba i prvotužene i drugotuženog su odbačene, a žalbe apelata i trećetužene su djelimično uvažene i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima spora tako što su dosuđeni troškovi povećani na iznos od 1.325,00 KM, te u dijelu u kojim je odlučeno o zahtjevu za brisanje trećetužene u katastru nekretnina i upisu apelanta u katastar, tako što je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 73 0 P 000117 09 Rev od 7. decembra 2010. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, te da kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje, i da je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnom slučaju apelant je u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, da bi naknadno tu vrijednost povečao na 11.000,00 KM. Međutim, jednom označenu vrijednost spora tužitelj ne može mjenjati ukoliko ne mjenja tužbeni zahtjev. On ne može naknadnim izjavama tokom postupka mjenjati vrijednost označenu u tužbi. Utvrđeno je da apelant revizijom pobija dio drugostepene presude kojom je preinačena prvostepena presuda, iako vrijednost pobijanog dijela te presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, propisan članom 237. stava 2. Po ocjeni Vrhovnog suda, odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nema mjesta primjeni člana 237. stav 3. ZPP. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 73 0 P 000117 09 Rev od 7. decembra 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je zastupnici apelanta 8. jula 2009. godine uručena presude Okružnog suda broj 73 0 P 000117 09 Gz od 28. maja 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. februara 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić