Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1812/10 (E.I. iz Ilijaša; M.K. iz Sarajeva; Munir Spahić iz Vogošće; M.T. iz Žepča; A.N. iz Kaknja i drugi)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Kolektivni ugovor
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 226
- Zakon o radu
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave
- Zakon o radu
- Uredba o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave
- Zaključke o "Listi odgođenih plaćanja" iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2002. godinu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Uredba o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće
Predmeti (1)
AP-1812/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 1812/10, rješavajući apelacije E.I. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije E.I.; M.K.; Munira Spahića; M.T.; A.N.; Velije Živalja, Ševala Džananovića i Nermina Hasičevića; Ćazima Čanića; Muharema Mustafića; Jasmina Hakalovića, Elvedina Novalije i Azemina Ćosića; Mustafe Čolaka, Mevludina Bajramovića, Derviša Džihe, Harisa Idriza, Samira Burića, Harisa Hindića, Almira Čilića, Enida Hodžića, Ejuba Potura, Elvira Marića, Rifeta Bošnjakovića, Zijada Žuškića, Ševke Krehića, Himze Čajića, Elvedina Hodžića, Elvedina Jamakovića, Hasana Trbonje, Ramiza Begovića, Keme Halilovića, Alije Pendića, Envera Šarića, Fadila Nurkića, Hajrudina Mustafića, Dževada Pobrića, Adema Mustafića, Armina Džulančića, Zijada Marića, Zulfe Mujića, Salke Mujića, Ramiza Hodžića, Mehmeda Bišića, Dževada Šafre, Azrena Krhana, Mirsada Merdana, Safeta Zekića, Osmana Pajevića, Zijada Šatora i Edina Jazvina; Mehmeda Karkelje; Mirsada Ramića; Esada Pajića i Senada Džinića; Dževada Pobrića, Muamera Omerike i Ibre Bubala; Edhema Aljovića, Dinke Žarkušića i Mirsada Gološa; Suada Vranovića i Bege Durića; Edina Husanovića; Amele Dostović; Mevludina Agića, Miralema Isabegovića, Almira Mujakovića, Džemala Bećirovića, Admira Jusupovića, Enisa Bećirovića, Šerifa Bojičića, Esada Kosića, Mehe Pendića, Bećira Dževlana, Dževada Brgulje, Ahmeta Šute, Ahmeta Cernice, Nalvedina Džibrića, Medariza Čišića, Enisa Šikala, Ibrahima Mehića, Izeta Čustovića, Mehe Ajanovića, Semira Mušića, Rifeta Dostovića, Melihe Botulje, Mustafe Mališevića, Nusreta Đivera, Zije Mešića, Enesa Kovačevića, Šefika Gusića, Durana Balića, Salema Hadžajlije, Sefera Prašovića, Adila Muminovića, Azre Hamze, Seje Pajića, Emira Sinanovića, Muhameda Hasanovića, Džemala Mašinovića, Adema Tokića, Muniba Kamberovića, Halila Faladžića, Šabana Halilovića, Kemala Karčića, Vahida Velića, Muje Rahmanovića, Selvedina Karića, Izeta Variza, Nezima Jašarevića, Elvira Kičića, Damira Muminovića, Esada Barimca, Adnana Kovačevića, Amira Čolana, Mirsada Imamovića, Šerifa Kozića, Senada Džinića, Ferida Hindije, Jasmina Kreševljaka, Nijaza Poparića, Admira Tuleka, Esada Lekovića, Rahmije Vrce, Zijada Bašića, Zaima Lukomiraka, Adisa Mahmutovića, Adisa Rizvanovića, Merseda Ibriševića, Jasmina Tirića, Afana Mujkića, Hajrudina Husića, Edina Mujkića, Amira Muminovića, Sabinka Mulića, Nermina Omerkića, Vahidina Fazlagića, Almira Sinanovića, Esada Pajića, Sulejmana Sultića, Ćamila Omerovića, Salke Pašića, Šerifa Delića, Azudina Rešidovića, Armina Hrgića, Mehdina Pandura, Adnana Salkice, Samira Ždralovića, Elmira Golje, Edine Silajdžije, Hilme Selimspahića, Munira Kahrimana, Amre Sultanić, Mirsada Džanke, Bahrudina Ferhatbegovića, Damira Šegala, Dževada Huseinagića, Abdulaha Ključića, Avde Topalovića, Ismeta Hatunića, Seje Turčala, Aziza Zupčića, Nijaza Velića, Nedžada Hasanovića, Mubere Topuzović, Adija Mušovića, Zehre Marića, Izudina Karića, Nadžije Čička, Edina Emše, Rešida Feriza, Alije Salibašića, Sabahudina Gračića, Fuada Hajrića, Pašane Hodžić Lisice, Hidajeta Vrapca, Kemala Kulaševića, Salihe Spahić, Senada Karišika, Rasima Kuča, Ibre Kunovca, Mustafe Mukića, Hamida Srne, Salke Veledara, Mithata Handže, Mugdima Tuzlaka, Mirzada Babića, Muniba Lulića, Edina Skorupana, Šefika Madžaka, Semiza Čilića, Emrudina Bešića, Suada Muharemovića, Šemsudina Helebića, Jasmine Subašić, Amre Berberović, Safeta Karića, Seada Dilberovića, Nihada Mamele, Nijazije Hašimovića, Alema Kaplana i Huse Palavre; Miralema Pilavdžića; Eljuba Fejzića; Mustafe Buljine, Vahidina Mahmutovića i Selvedina Kulašina; Fadila Šahovića, Almira Halilovića, Nijaza Mušića, Samira Letuke, Eldina Vujinovića, Rešida Memića, Refida Šube, Fadila Kadića, Ramiza Avdića, Enesa Begića, Džemaila Suljića, Edina Hadrovića, Asima Mehića, Saida Mujaka, Samira Kazića, Uzeira Pajevića, Adila Šišića, Dževada Marića, Ahmeda Džihe, Seada Džakle, Elvedina Bisića, Vahida Vođe, Remze Ljeve, Šakira Halilovića, Huseina Zelića i Emila Balića, te Zahira Nuhića i Edina Čajića podnesene protiv
- presuda Kantonalnog suda u Sarajevu brOJ 009-0-Gž-08-002595 od 24. marta 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-002799 od 9. marta 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-004265 od 15. aprila 2010. godine, broj 09 0 Rs 007669 08 Rsz od 21. septembra 2010. godine, broj 09 0 Rs 00 007459 08 Rsz od 11. oktobra 2010. godine, broj 09 0 Rs 006961 08 Rsz od 11. juna 2010. godine, broj 65 0 Rs 006877 Rsz od 17. novembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine, broj 65 0 Rs 049815 09 Rsz od 13. januara 2011. godine, broj 09-0-Rs-
048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 042589 09 Rsz od 16. novembra 2011. godine, broj 09 0 Rs 006476 08 Rsz od 14. oktobra 2011. godine, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, broj 65 0 P 039915 09 Gz od 19. marta 2010. godine, broj 09 0 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine, broj 09 0 P 007730 08 Gz od 28. juna 2010. godine, broj 09 0 Rs 009181 08 Rsz od 10. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 074058 10 Rsz od 14. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 051697 10 Rsz od 22. marta 2011. godine, broj 09 0 Rs 007527 08 Rsž od 22. novembra 2012. godine, broj 09 0 Rs 007541 08 Rsž od 14. decembra 2012. godine, broj 65 0 P 049149 09 Gž od 31. oktobra 2012. godine, broj 09 0 Rs 006442 08 Rsz od 8. januara 2013. godine i broj 09 0 Rs 007277 08 Rsz od 8. januara 2013;
- presuda Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-828/05 od 14. maja 2008. godine, broj 65 0 P 067269 07 P od 20. novembra 2009. godine, broj 65 0 P 048239 05 P od 14. aprila 2009. godine, broj 65 0 P 042589 05 P od 10. oktobra 2008. godine, broj 065-0-P-06-005378 od 13. jula 2007. godine, broj 065-0-P-06-001723 od 17. aprila 2008. godine, broj 65 0 P 0 074058 05 P od 18. decembra 2009. godine, broj 65 0 P 051697 06 P od 13. novembra 2009. godine, broj Pr-930/05 od 25. aprila 2008. godine, broj Pr-3360/05 od 18. aprila 2008. godine, broj 65 0 P 049149 06 P od 3. aprila 2009. godine, broj Pr-4485/05 od 11. juna 2008. godine i broj 065-0P-06-006048 od 5. juna 2008. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. E.I. iz Ilijaša; M.K. iz Sarajeva; Munir Spahić iz Vogošće; M.T. iz Žepča; A.N. iz Kaknja; Velija Živalj iz Sarajeva, Ševal Džananović iz Kalesije i Nermin Hasičević iz Maglaja; Ćazim Čanić iz Bihaća; Muharem Mustafić iz mjesta Vrapčići kod Mostara; Jasmin Hakalović iz Konjica, Elvedin Novalija iz Visokog i Azemin Ćosić iz Konjica; Mustafa Čolak iz Prozora, Mevludin Bajramović iz Mostara, Derviš Džiho iz Mostara, Haris Idriz iz Stoca, Samir Burić iz Jablanice, Haris Hindić iz Jablanice, Almir Čilić iz Jablanice, Enid Hodžić iz Jablanice, Ejub Potur iz Jablanice, Elvir Marić iz Mostara, Rifet Bošnjaković iz Zavidovića, Zijad Žuškić iz Mostara, Ševko Krehić iz Mostara, Himzo Čajić iz Hadžića, Elvedin Hodžić iz Hadžića, Elvedin Jamaković iz Mostara, Hasan Trbonja iz Čapljine, Ramiz Begović iz Jablanice, Kemo Halilović iz Konjica, Alija Pendić iz Mostara, Enver Šarić iz Stoca, Fadil Nurkić iz Mostara, Hajrudin Mustafić iz Mostara, Dževad Pobrić iz Mostara, Adem Mustafić iz Konjica, Armin Džulančić iz Mostara, Zijad Marić iz Mostara, Zulfo Mujić iz Mostara, Salko Mujić iz Mostara, Ramiz Hodžić iz Mostara, Mehmed Bišić iz Konjica, Dževad Šafro iz Stoca, Azren Krhan iz Mostara, Mirsad Merdan iz Čapljine, Safet Zekić iz Mostara, Osman Pajević iz Mostara, Zijad Šator iz Čapljine i Edin Jazvin iz Mostara; Mehmed Karkelja iz Sarajeva; Mirsad Ramić iz Konjica; Esad Pajić iz Konjica i Senad Džinić iz Lukavca; Dževad Pobrić iz Mostara, Muamer Omerika iz Mostara i Ibro Bubalo iz Konjica; Edhem Aljović iz Sarajeva, Dinko Žarkušić iz Stoca i Mirsad Gološ iz Mostara; Suad Vranović iz Mostara i Bego Durić iz Sarajeva; Edin Husanović iz Kaknja; Amela Dostović iz Banovića; Mevludin Agić iz Sarajeva, Miralem Isabegović iz Tuzle, Almir Mujaković iz Tešnja, Džemal Bećirović iz Sarajeva, Admir Jusupović iz Konjica, Enis Bećirović iz Visokog, Šerif Bojičić iz Mostara, Esad Kosić iz Mostara, Meho Pendić iz Mostara, Bećir Dževlan iz Mostara, Dževad Brgulja iz Visokog, Ahmet Šuta iz Ilidže, Ahmet Cernica iz Stoca, Nalvedin Džibrić iz Lukavca, Medariz Čišić iz Zenice, Enis Šikalo iz Zenice, Ibrahim Mehić iz Viteza, Izet Čustović iz Ilidže, Meho Ajanović iz Tuzle, Semir Mušić iz Ilidže, Rifet Dostović iz Banovića, Meliha Botulja iz Ilidže, Mustafa Mališević iz Srednjeg, Nusret Điver iz Konjica, Zijo Mešić iz Jablanice, Enes Kovačević iz Jablanice, Šefik Gusić iz Jablanice, Duran Balić iz Konjica, Salem Hadžajlija iz Konjica, Sefer Prašović iz Sarajeva, Adil Muminović iz Sarajeva, Azra Hamza iz Jablanice, Sejo Pajić iz Konjica, Emir Sinanović iz Jablanice, Muhamed Hasanović iz Hadžića, Džemal Mašinović iz Sarajeva, Adem Tokić iz Lukavca, Munib Kamberović iz Živinica, Halil Faladžić iz Konjica, Šaban Halilović iz Konjica, Kemal Karčić iz Sarajeva, Vahid Velić iz Sarajeva, Mujo Rahmanović iz Tuzle, Selvedin Karić iz Tuzle, Izet Variz iz Sarajeva, Nezim Jašarević iz Sarajeva, Elvir Kičić iz Sarajeva, Damir Muminović iz Lukavca, Esad Barimac iz Sarajeva, Adnan Kovačević iz Zenice, Amir Čolan iz Sarajeva, Mirsad Imamović iz Ilijaša, Šerif Kozić iz Konjica, Senad Džinić iz Lukavca, Ferid Hindija iz Visokog, Jasmin Kreševljak iz Sarajeva, Nijaz Poparić iz Sarajeva, Admir Tulek iz Sarajeva, Esad Leković iz Vogošće, Rahmija Vrco iz Sarajeva, Zijad Bašić iz Zenice, Zaim Lukomirak iz Konjica, Adis Mahmutović iz Breze, Adis Rizvanović iz Konjica, Mersed Ibrišević iz Tuzle, Jasmin Tirić iz Konjica, Afan Mujkić iz Tuzle, Hajrudin Husić iz Živinica, Edin Mujkić iz Visokog, Amir Muminović iz Maglaja, Sabinko Mulić iz Zenice, Nermin Omerkić iz Sarajeva, Vahidin Fazlagić iz Sarajeva, Almir Sinanović iz Srebrenika, Esad Pajić iz Konjica, Sulejman Sultić iz Konjica, Ćamil Omerović iz Konjica, Salko Pašić iz Tuzle, Šerif Delić iz Kaknja, Azudin Rešidović iz Srebrenika, Armin Hrgić iz Hadžića, Mehdin Pandur iz Zvornika, Adnan Salkica iz Travnika, Samir Ždralović iz Sarajeva, Elmir Golja iz Sarajeva, Edina Silajdžija iz Zenice, Hilmo Selimspahić iz Zenice, Munir Kahriman iz Zenice, Amra Sultanić iz Ilidže, Mirsad Džanko iz Sarajeva, Bahrudin Ferhatbegović iz Živinica, Damir Šegalo iz Sarajeva, Dževad Huseinagić iz Tuzle, Abdulah Ključić iz Tuzle, Avdo Topalović iz Jajca, Ismet Hatunić iz Ilidže, Sejo Turčalo iz Sarajeva, Aziz Zupčić iz Sarajeva, Nijaz Velić iz Breze, Nedžad Hasanović iz Tuzle, Mubera Topuzović iz Visokog, Adi Mušović iz Sarajeva, Zehro Marić iz Sarajeva, Izudin Karić iz Šerića, Nadžija Čičak iz Zenice, Edin Emšo iz Visokog, Rešid Feriz iz Sarajeva, Alija Salibašić iz Olova, Sabahudin Gračić iz Maglaja, Fuad Hajrić iz Sarajeva, Pašana Hodžić Lisica iz Sarajeva, Hidajet Vrabac iz Sarajeva, Kemal Kulašević iz Sarajeva, Saliha Spahić iz Zenice, Senad Karišik iz Tuzle, Rasim Kuč iz Sarajeva, Ibro Kunovac iz Sarajeva, Mustafa Mukić iz Hadžića, Hamid Srna iz Visokog, Salko Veledar iz Sarajeva, Mithat Handžo iz Konjica, Mugdim Tuzlak iz Sarajeva, Mirzad Babić iz Zenice, Munib Lulić iz Mostara, Edin Skorupan iz Konjica, Šefik Madžak iz Konjica, Semiz Čilić iz Jablanice, Emrudin Bešić iz Jablanice, Suad Muharemović iz Mostara, Šemsudin Helebić iz Jablanice, Jasmina Subašić iz Ilidže, Amra Berberović iz Sarajeva, Safet Karić iz Sarajeva, Sead Dilberović iz mjesta Vrapčići kod Mostara, Nihad Mamela iz Breze, Nijazija Hašimović iz Sarajeva, Alem Kaplan iz Sarajeva i Huso Palavra iz Sarajeva; Miralem Pilavdžić iz Ilidže; Eljub Fejzić iz Stoca; Mustafa Buljina iz Fojnice, Vahidin Mahmutović iz Zenice i Selvedin Kulašin iz Zenice; Fadil Šahović iz Hadžića, Almir Halilović iz Konjica, Nijaz Mušić iz Konjica, Samir Letuka iz Jablanice, Eldin Vujinović iz Stoca, Rešid Memić iz Mostara, Refid Šubo iz Sarajeva, Fadil Kadić iz Jablanice, Ramiz Avdić iz Jablanice, Enes Begić iz Živinica, Džemail Suljić iz Breze, Edin Hadrović iz Hadžića, Asim Mehić iz Zenice, Said Mujak iz Konjica, Samir Kazić iz Konjica, Uzeir Pajević iz Konjica, Adil Šišić iz Konjica, Dževad Marić iz Jablanice, Ahmed Džiho iz Mostara, Sead Džaklo iz Stoca, Elvedin Bisić iz Vareša, Vahid Vođo iz Jablanice, Remzo Ljevo iz Konjica, Šakir Halilović iz Sarajeva, Husein Zelić iz Konjica i Emil Balić iz Konjica, te Zahir Nuhić i Edin Čajić, obojica iz Konjica (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 18. maja 2010. godine do 5. aprila 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), navedenih u izreci ove odluke. Apelante u predmetnim postupcima zastupaju Haris Džafo i Safet Medošević, advokati iz Sarajeva, Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, te Halil Mušinović, advokat iz Konjica.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 1812/10, AP 1813/10, AP 1849/10, AP 4605/10, AP 5651/10, AP 3532/12, AP 3557/12, AP 3584/12, AP 3665/12, AP 3725/12, AP 3726/12, AP 3727/12, AP 4178/12, AP 4592/12, AP 4593/12, AP 4594/12, AP 4610/12, AP 262/13, AP 575/13, AP 663/13, AP 664/13, AP 665/13, AP 1435/13 i AP 1436/13. Dakle, ukupno su podnesene 24 apelacije, ali, s obzirom na to da se apelacije odnose na gotovo isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1812/10.
3. Ustavni sud je odlukama br. AP 3288/10 od 14. septembra 2010. godine, AP 428/12 od 18. aprila 2012. godine, AP 2925/11 od 6. decembra 2011. godine, AP 1469/11 od 29. juna 2011. godine, AP 4619/11 od 26. januara 2012. godine, AP 243/12 od 18. aprila 2012. godine, AP 5/12 od 23. februara 2012. godine, AP 226/11 od 22. februara 2011. godine, AP 1951/10 od 29. juna 2010. godine, AP 2925/11 od 6. decembra 2011. godine, AP 3735/10 od 7. aprila 2011. godine, AP 3420/11 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3419/11 od 12. oktobra 2011. godine i AP 2240/11 od 29. juna 2011. godine, donesenim povodom apelacija istih apelanata protiv presuda Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 006961 08 Rsz od 11. juna 2010. godine, broj 65 0 Rs 006877 Rsz od 17. novembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine, broj 65 0 Rs 049815 09 Rsz od 13. januara 2011. godine, broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 042589 09 Rsz od 16. novembra 2011. godine, broj 09 0 Rs 006476 08 Rsz od 14. oktobra 2011. godine, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, broj 65 0 P 039915 09 Gz od 19. marta 2010. godine, broj 09 0 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine, broj 09 0 P 007730 08 Gz od 28. juna 2010. godine, broj 09 0 Rs 009181 08 Rsz od 10. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 074058 10 Rsz od 14. juna 2011. godine i broj 65 0 Rs 051697 10 Rsz od 22. marta 2011. godine, odbacio apelacije kao preuranjene s obzirom na to da su bili u toku postupci o revizijama apelanata protiv navedenih presuda pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Ustavni sud je u navedenim odlukama apelante uputio da nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge tih odluka, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije navesti i odluke Ustavnog suda kojima su njihove apelacije odbačene kao preuranjene, što su apelanti i učinili, te su podnijeli apelacije br. AP 3532/12, AP 3557/12, AP 3584/12, AP 3665/12, AP 3725/12, AP 3726/12, AP 3727/12, AP 4178/12, AP 4592/12, AP 4593/12, AP 4594/12, AP 4610/12, AP 262/13, AP 575/13 protiv rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 215646 11 Rev od 19. jula 2012. godine, broj 65 0 Rs 231872 12 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 067269 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 049815 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 048239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 042589 12 Rev od 28. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 230851 12 Rev od 25. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 232218 12 Rev od 2. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 039915 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 257752 12 Rev od 27. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 251239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 210018 11 Rev od 4. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 074058 11 Rev od 9. oktobra 2012. godine i broj 65 0 Rs 051697 11 Rev od 13. novembra 2012. godine.
4. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima. U tužbenim navodima apelanti su se pozvali na Zakon o radu («Službene novine FBiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03, u daljnjem tekstu: ZOR), Uredbu o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovodilaca izvršnih organa vlasti Federacije BiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave («Službene novine FBiH» br. 44/98 i 49/00, u daljnjem tekstu: Uredba o naknadama), Uredbu o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće («Službene novine FBiH» br. 34/04, 56/04 i 68/05 i 33/06), Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH («Službene novine FBiH» broj 23/00, u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), Zaključak Vlade o listi odgođenih plaćanja iz Budžeta Federacije BiH za 2002. godinu («Službene novine FBiH» broj 64/02) i Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 66/04, 49/05 i 35/06). Tužena je u odgovorima na tužbe istakla prigovore zastare potraživanja, te da su tužbe apelanata vezane za prekluzivni rok od godinu dana, odnosno tri godine od dana nastanka potraživanja, shodno čl. 103. i 106. ZOR-a.
5. Odlučujući o zahtjevima apelanata, Općinski sud je u pojedinim predmetima donio presude kojima je obavezao tuženu da apelantima na ime neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa za određene periode isplati iznose navedene u prvostepenim presudama sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Općinski sud se u obrazloženjima presuda pozvao na odredbe relevantnih članova Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH kojima je određeno da se tužena obavezuje izmiriti dug koji se odnosi na neisplaćene neto-plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije. U dijelu zahtjeva koji se odnosi na neisplaćeni regres Općinski sud se pozvao na odredbu člana 11. Uredbe o naknadama, kojom je propisano da zaposleniku i službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres). Među strankama je sporno, kako je dalje navedeno u obrazloženjima presuda, da li je nastupila apsolutna zastara svih potraživanja, u smislu odredbe iz člana 106. ZOR-a. Dalje se navodi da je odredbom člana 366. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) regulisano da se pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra kao odricanje od zastarjelosti. Sud je, kako je dalje navedeno, na osnovu uvjerenja tužene utvrdio da tužena apelantima priznaje da im nisu isplaćene plaće i regresi za naznačene periode u visini kako je navedeno u tužbenim zahtjevima apelanata. S obzirom na to da je tužena priznala zastarjele obaveze, prema mišljenju Općinskog suda, ona se odrekla zastare koja je nastupila za predmetna potraživanja. Budući da su apelanti tužbe podnijeli blagovremeno, njihovi zahtjevi za isplatu plaća i regresa su usvojeni.
6. U pojedinim apelacijama Općinski sud je osporenim presudama odbio u cijelosti, odnosno djelimično, kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata. Općinski sud je u obrazloženju osporenih presuda, između ostalog, naveo da su predmetna potraživanja apelanata zastarjela u smislu odredbe člana 372. stav 1. ZOO i člana 106. ZOR-a. Osim toga, navedeno je da je naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) propisana članom 31. Kolektivnog ugovora, te članom 9. stav 1. Uredbe o naknadama i članom 5. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće, u iznosu od 2% prosječne plaće u Federaciji BiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Općinski sud je konstatovao da je smisao prava na naknadu troškova toplog obroka za vrijeme rada da se zaposleniku obezbijedi mogućnost da koristi jedan topli obrok za vrijeme rada, te da poslodavac može da se opredijeli da topli obrok zaposlenicima obezbjeđuje vlastitim sredstvima i u vlastitim prostorijama. S obzirom na to da je nespornim tokom postupka utvrđeno da je tužena osigurala apelantima (zaposlenicima) obrok u matičnoj jedinici, to proizlazi da im ne pripada i kumulativno pravo na novčanu naknadu za topli obrok.
7. Odlučujući o žalbama tužene protiv prvostepenih presuda kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, Kantonalni sud je osporenim presudama žalbe tužene uvažio i prvostepene presude preinačio na način što je tužbene zahtjeve apelanata odbio kao neosnovane. U obrazloženjima je navedeno da je tužena u žalbama osnovano ukazivala na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz člana 106. ZOR-a, budući da su apelanti podnesenim tužbama i postavljenim zahtjevima potraživali isplatu plaća za februar i mart 2001. godine i regrese za 1999, 2000. i 2001. godinu, a kako su tužbe podnijeli u periodu od 2005. do 2008. godine, to proizlazi da su podnesene nakon proteka zakonom propisanog roka od tri godine, pa je samim tim nastupila zastarjelost potraživanja. S tim u vezi, navedeno je da Zakon o utvrđivanju i izmirenju unutrašnjih obaveza Federacije BiH nema kao posljedicu priznanje duga, što bi vodilo prekidu zastarijevanja, jer iz sadržaja teksta zakona ne proizlazi izričito priznanje duga, niti se radi o izjavi potpisanoj od lica koje je ovlašteno da zastupa tuženu u skladu sa zauzetim stavom Vrhovnog suda (Presuda broj 070-0-Rev-08-000228 od 23. decembra 2008. godine). S obzirom na to da su tužbe podnesene nakon proteka roka od tri godine od nastanka obaveze isplate spornih potraživanja, to je, prema mišljenju Kantonalnog suda, osnovan prigovor tužene o zastarjelosti predmetnih potraživanja apelanata u smislu člana 106. ZOR-a zbog čega je odbio tužbene zahtjeve apelanata.
8. U pojedinim apelacijama Kantonalni sud je osporenim presudama odbio kao neosnovane žalbe apelanata i potvrdio prvostepene presude. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenih presuda naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 372. stav 1. ZOO i člana 106. ZOR-a. Naime, prema shvatanju Kantonalnog suda, Zakon o utvrđivanju i izmirenju unutrašnjih obaveza Federacije BiH nema kao posljedicu priznanje duga, što bi vodilo prekidu zastarijevanja iz člana 387. stav 1. ZOO, odnosno odricanju od zastarjelosti iz člana 366. stav 1. ZOO. Kantonalni sud je, također, naveo da je prvostepeni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbene zahtjeve apelanata u odnosu na potraživanje razlike toplog obroka. Kantonalni sud je konstatovao da, uzimajući u obzir odredbu člana 17. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 19/00, u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor), proizlazi da je poslodavac dužan osigurati zaposleniku ishranu u toku rada, a u slučaju da mu je nije u mogućnosti osigurati, dužan je isplatiti novčanu naknadu. Dakle, propisima koje je prvostepeni sud naveo u obrazloženju presuda propisana je samo visina novčane naknade na ime toplog obroka koja pripadaju zaposlenicima (apelantima) kada im poslodavac ne osigurava ishranu u toku rada. Kantonalni sud je potvrdio pravilnost primjene materijalnog prava, budući da je u konkretnom slučaju nespornim utvrđeno da su apelanti imali osiguran topli obrok u matičnoj jedinici. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je, na osnovu člana 226. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u izreci osporenih presuda.
9. Rješenjima Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 215646 11 Rev od 19. jula 2012. godine, broj 65 0 Rs 231872 12 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 067269 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 049815 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 048239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 042589 12 Rev od 28. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 230851 12 Rev od 25. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 232218 12 Rev od 2. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 039915 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 257752 12 Rev od 27. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 251239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 210018 11 Rev od 4. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 074058 11 Rev od 9. oktobra 2012. godine i broj 65 0 Rs 051697 11 Rev od 13. novembra 2012. godine odbačene su kao nedopuštene revizije apelanata izjavljene protiv presuda Kantonalnog suda, navedenih u izreci ove odluke. U obrazloženjima rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je u pojedinim predmetima istakao da, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, to shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena. Osim toga, u pojedinim predmetima Vrhovni sud je zaključio da, budući da su apelanti u predmetnim sporovima obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, te budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije ocjenjuje odvojeno za svakog od njih, a prema stanju spisa je očigledno da pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od apelanata ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija nije dozvoljena shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud nije našao ni osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, jer, prema ocjeni tog suda, odlučivanje po predmetnim revizijama ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Isto tako, pojedini apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo iz člana 17. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, jer sudovi, između ostalog, nisu primijenili odredbe čl. 12. i 387. stav 1. ZOO, te člana 106. ZOR-a. Apelanti smatraju da je tužena priznala dug donošenjem zaključaka o listi odgođenih plaćanja iz budžeta Federacije BiH za 2002. godinu, potvrda i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza Federacije BiH, te da je tim prekinut rok zastarijevanja u smislu člana 387. ZOO i da je počeo iznova teći shodno članu 392. ZOO. Stoga, prema mišljenju apelanata, stav sudova kojima su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi kao neosnovani u osporenim presudama potpuno je proizvoljan, jer je tužena priznanjem duga priznala zastarjelu obavezu. Također, apelanti navode da su uskraćeni za razliku naknade za topli obrok s obzirom na to da vrijednost osiguranog toplog obroka tužene u matičnoj jedinici nikako nije bila u vrijednosti od 2% od prosječne plaće u Federaciji BiH, tj. 10 KM, nego u približnom iznosu od 2,60 KM, te da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe Uredbe o naknadama i Kolektivnog ugovora. Prema navodima apelanata, postupak iz kojih su proizašle osporene presude nije bio pravičan jer su zakoni proizvoljno primijenjeni, dokazi (pismeni akti) koje je donijela tužena, a koji se tiču priznanja duga nisu uopće ocijenjeni. Zbog istih razloga, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud zapaža da je u predmetima br. AP 3532/12, AP 3557/12, AP 3584/12, AP 3665/12, AP 3725/12, AP 3726/12, AP 3727/12, AP 4178/12, AP 4592/12, AP 4593/12, AP 4594/12, AP 4610/12, AP 262/13, AP 575/13 revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena rješenjima Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 215646 11 Rev od 19. jula 2012. godine, broj 65 0 Rs 231872 12 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 067269 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 049815 11 Rev od 31. jula 2012. godine, broj 65 0 P 048239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 042589 12 Rev od 28. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 230851 12 Rev od 25. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 232218 12 Rev od 2. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 039915 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, broj 65 0 Rs 257752 12 Rev od 27. septembra 2012. godine, broj 65 0 Rs 251239 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, broj 65 0 P 210018 11 Rev od 4. oktobra 2012. godine, broj 65 0 P 074058 11 Rev od 9. oktobra 2012. godine i broj 65 0 Rs 051697 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, pa su konačne odluke u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, presude Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 006961 08 Rsz od 11. juna 2010. godine, broj 65 0 Rs 006877 Rsz od 17. novembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine, broj 65 0 Rs 049815 09 Rsz od 13. januara 2011. godine, broj 09-0-Rs-048239 09 Rsz od 30. septembra 2011. godine, broj 65 0 Rs 042589 09 Rsz od 16. novembra 2011. godine, broj 09 0 Rs 006476 08 Rsz od 14. oktobra 2011. godine, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, broj 65 0 P 039915 09 Gz od 19. marta 2010. godine, broj 09 0 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine, broj 09 0 P 007730 08 Gz od 28. juna 2010. godine, broj 09 0 Rs 009181 08 Rsz od 10. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 074058 10 Rsz od 14. juna 2011. godine i broj 65 0 Rs 051697 10 Rsz od 22. marta 2011. godine.
13. U vezi sa navodima apelanata da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da tužena nije objavom listi odgođenih plaćanja iz budžeta Federacije BiH za 2002. godinu, izdavanjem potvrda, spiskovima objavljenim na Internetu, kao i donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH priznala dug pa da je time došlo do prekida zastare njihovih potraživanja, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj Odluci broj AP 884/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 884/07 od 22. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) već razmatrao identično pravno pitanje i zaključio da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama ZOR-a i ZOO. Ustavni sud je u navedenoj odluci, analizirajući obrazloženje odluka redovnih sudova, zaključio da su redovni sudovi dali jasne razloge za zaključak da se izvod iz spiska koji je dostavljen sudu kao dokaz da tužena nije izvršila svoju obavezu ne može smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO, jer taj izvod predstavlja konstataciju da nije izvršena isplata naknade, a ne priznanje duga koji je dat u obliku propisanom u spomenutom članu. Također, vezano za navode apelanata o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u osporenim presudama kojim je zaključeno da im ne pripada pravo na novčanu naknadu, odnosno ne pripada kumulativno pravo i na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 2651/09 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2651/09 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) već razmatrao slično pravno pitanje pri čemu je zaključeno da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora i Općeg kolektivnog ugovora. Naime, redovni sudovi su obrazložili da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan zato što je tokom postupka nespornim utvrđeno da su apelanti imali osiguran topli obrok u matičnoj jedinici poslodavca, pa im zbog toga, u smislu odredbe člana 31. Kolektivnog ugovora i člana 17. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora, ne pripada pravo na novčanu naknadu, odnosno ne pripada kumulativno pravo i na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca.
14. Budući da su i u konkretnom slučaju redovni sudovi dali detaljno obrazloženje zašto se uvjerenja, zaključak o listi odgođenih plaćanja iz budžeta Federacije BiH za 2002. godinu, potvrde, spiskovi objavljeni na Internetu, kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH ne mogu smatrati priznanjem duga, u smislu člana 387. ZOO, odnosno zašto apelantima ne pripada kumulativno pravo na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda, poziva na obrazloženja i razloge navedene u odlukama br. AP 884/07 i AP 2651/09.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi vezani za povredu ustavnih prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Apelanti navode da im je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelanti nisu izjasnili u vezi sa kojim pravom smatraju da su diskriminirani, ali da iz navoda apelacija proizlazi da smatraju da su diskriminirani u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S obzirom na to da se navodi apelanata o povredi ovog prava u suštini svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je ove navode ocijenio u okviru navoda o povredi prava na pravično suđenje i imovinu, te imajući u vidu da apelanti nisu ponudili bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da su diskriminirani, Ustavni sud smatra i navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovanim.
17. U vezi sa navodima pojedinih apelanata o povredi člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da sadržina ovog člana ustanovljava obavezu država da se ne «upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom». Priroda žalbe pojedinca po ovom članu mora se odnositi na to da je država koristila svoje ovlasti da se umiješa u pravo pojedinca u svrhu ili na način koji prevazilazi granice miješanja dozvoljenog Evropskom konvencijom. Budući da navodi apelanata o povredi ovog člana nisu izneseni u tom smislu, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati ove navode.
18. Shodno navedenom, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić