Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-776/13 (M. K.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-776/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine, u predmetu broj AP 776/13, rješavajući zahtjev Mladenka Kovačevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mladenka Kovačevića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladenko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 22.

februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 K 007719 12 Kvlz od 29. januara 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 K 007719 12 Kž od 15. marta 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 K 007719 11 K od 20. decembra 2011. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenje kazne zatvora" do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 25. marta 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Tunjice.

2. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 K 007719 11 K od 20. decembra 2011. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske. Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako apelant u roku od tri godine ne učini novo krivično djelo.

3. Odlučujući o žalbama apelanta i Okružnog tužilaštava Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu 78 0 K 007719 12 Kž od 15. marta 2012. godine kojom je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanuu, dok je uvažio žalbu Tužilaštva, pa je prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivičnoj sankciji tako što je apelant za navedeno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 78 0 K 007719 12 Kvlz od 29. januara 2013. godine kojom je predmetni zahtjev odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su potpuno neosnovani apelantovi navodi da je predmetno krivično djelo učinio u neuračunljivom stanju, budući da takve apelantove tvrdnje nemaju uporišta u izvedenim dokazima i utvrđenim odlučnim činjenicama. Naime, Vrhovni sud je ukazao da su nižestepeni sudovi na osnovu nalaza i mišljenja vještaka prof. dr Mirka Nikolića kod apelanta utvrdili stanje smanjene do bitno smanjene uračunljivosti u vrijeme izvršenja predmetnog krivičnog djela, a ne stanje neuračunljivosti, te da takvo utvrđeno stanje uračunljivosti ne predstavlja osnov koji isključuje krivicu (krivičnu odgovornost).

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sloboda misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je „teški duševni bolesnik koji se liječi od 1991. godine, sa dijagnozom F23 (paranoidna slika), F60.31 (trajni poremećaj ličnosti), G40 (EPI), OMS (pacijent na hroničnoj terapiji)“. U prilog zahtjevu, apelant je dostavio nalaz i mišljenje dr Predraga Stojnića od 14. oktobra 2011. godine i ljekarsku potvrdu Doma zdravlja Prnjavor od 9. novembra 2012. godine.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/10) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (čl. 69-71.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.

9. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom zahtjevu tvrdi da je „duševni bolesnik koji se liječi od 1991. godine“. Međutim Ustavni sud zapaža da su ove navode apelanta razmatrali redovni sudovi u toku postupka te utvrdili da se kod apelanta ne radi o neuračunljivosti, te u vezi s tim zaključili da je apelant krivično odgovoran za izvršenje predmetnog krivičnog djela. Dakle, iz navedenog proizlazi da su okolnosti, na kojima apelant zasniva zahtjev za donošenje privremene mjere, postojale u vrijeme donošenja osporenih odluka. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da u ovoj fazi postupka ne može odlučivati o ovako postavljenom apelantovom zahtjevu jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da se apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na činjenicama koje se tiču merituma predmeta, a koje će Ustavni sud razmatrati u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-776/13 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio