Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2710/11 (T. M.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Doživotno izdržavanje
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2710/11

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2710/11, rješavajući apelaciju Teufika Mujkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Teufika Mujkića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 003975 06 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Gradačcu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 28 0 P 003975 06 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Gradačcu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Teufik Mujkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika podnio je 5. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 P 003975 06 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. jula 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. augusta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 31. augusta 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Iz stanja spisa proizlazi da su Jusuf Mulavdić i Izet Bajrić (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli tužbu protiv apelanta i Azema Mujkića zbog raskida Ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između ostavioca Jusufa Mujkića kao primaoca izdržavanja i apelanta i Azema Mujkića kao davalaca izdržavanja ov. broj 6031/74 od 17. decembra 1974. godine, raskida Ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između ostavioca Jusufa Mujkića kao primaoca izdržavanja i apelanta kao davaoca izdržavanja ov. broj 1227/76 od 24. maja 1976. godine, te za utvrđenje da nije pravno valjan Ugovor o poklonu zaključen između ostavioca Jusufa Mujkića kao poklonodavca i tuženog Azera Mujkića kao poklonoprimca ov. broj 3048/75 od 18. jula 1975. godine. Istom tužbom tužitelji su tražili da se utvrdi šta čini zaostavštinu iza umrlog Jusufa Mujkića, a nekretnine su decidirano navedene u tužbi.

7. Apelant je 10. maja 2005. godine podnio protivtužbu protiv Izeta Bajrića, Azema Mujkića i Hasana Karića (u daljnjem tekstu: protivtuženi) kojom je tražio da sud utvrdi da je po osnovu diobe imovine izvršene 1975. godine i održaja stekao pravo vlasništva na nekretninama bliže označenim u protivtužbi, te da su protivtuženi dužni priznati pravo vlasništva i ubuduće se kloniti uznemiravanja apelanta u mirnom korištenju vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje broj P-313/04 od 22. septembra 2006. godine kojim je, između ostalog, raspravljanje po protivtužbi razdvojeno i odlučeno da će se po protivtužbi raspravljati u posebnom parničnom postupku, a protivtužba je zavedena kao samostalna tužba pod poslovnim brojem 28 0 P 003975 06 P (ranije 28-0-P-06-000296).

9. Iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu postupak po tužbi tužitelja okončan donošenjem Presude Općinskog suda broj P-313/04 od 1. augusta 2007. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001747 od 22. februara 2010. godine u pogledu odluke o troškovima postupka. Iz stanja spisa, također, proizlazi da su tužitelji protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli od 22. februara 2010. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, te da je cijeli spis dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji, koji je zaveden pod poslovnim brojem 70 0 P 000454 10 Rev.

10. Prema raspoloživim podacima u spisu, Općinski sud nakon toga više nije preduzimao nikakve procesne radnje u predmetnom postupku po protivtužbi apelanta, koja je zavedena kao samostalna tužba pod poslovnim brojem 28 0 P 003975 06 P (ranije 28-0-P-06-000296). IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je 10. maja 2005. godine podnio predmetnu protivtužbu, a da sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju na koji način mu je prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da je apelantova protivtužba zavedena kod tog suda kao posebna tužba koju je neophodno vratiti na uređenje i po njoj nastaviti postupak. Osim toga, Općinski sud je istaknuo da se i tužba i protivtužba odnose na iste nekretnine, pa je potrebno sačekati ishod revizijskog postupka, pa tek onda rješavati po protivtužbi apelanta, tako da iz tog razloga po njoj nije postupljeno.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje oduke u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegove protivtužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

22. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da je apelant 10. maja 2005. godine protivtužbom Općinskom sudu pokrenuo predmetni parnični postupak koji, prema raspoloživim informacijama i dokazima u spisu, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i šest mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant protivtužbom pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

24. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protivtužbom pokrenuo parnični postupak 10. maja 2005. godine, da je Općinski sud 22. septembra 2006. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, raspravljanje po protivtužbi razdvojeno i odlučeno da će se po protivtužbi raspravljati u posebnom parničnom postupku, što je zapravo sve što je, prema stanju spisa, Općinski sud i uradio u predmetnom postupku. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka, a da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalne razloge kako bi opravdao neaktivnost u predmetnom postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Općinskim sudom, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon više od osam godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno racionalno opravdanje za pasivnost suda u predmetnom postupku.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2710/11 (T. M.) | Sudska praksa | Aktio